Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5246/15 („Kristal Trade“ d.o.o. Prnjavor i drugi)

Odluka donesena 22. 12. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5246/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2015. godine u predmetu broj AP 5246/15, rješavajući apelacije „Kristal Trade“ d.o.o. Prnjavor i dr., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka (h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Kristal Trade“ d.o.o. Prnjavor protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 od 13. studenog 2015.

godine;

Slobodan Živković protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 od 13. studenog 2015. godine, i Hajrudin Zec protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 020803 15 Pžp 2 od 16. listopada 2015. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 5246/15

1. „Kristal Trade“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đorđe Bijelić, odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 26. studenog 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 od 13. studenog 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem u prekršajnom postupku, odbijene su kao neutemeljene žalbe apelanta i punomoćnika apelanta i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 019660 15 Pvlp od 21. listopada 2015. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti apelanta kao kažnjenog jer je podnesen od strane neovlaštene osobe. U obrazloženju navedene odluke, Osnovni sud je naveo da je člankom 225. stavak 1. Zakona o prekršajima RS propisano da je za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ovlašten samo Republički tužitelj.

2. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „…odlaganje izvršenja rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 019660 15 Pvlp od 21. listopada 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 do donošenja odluke po apelaciji…“ AP 5247/15

3. Slobodan Živković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđe Bijelić, odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 26. studenog 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 od 13. studenog 2015. godine. U konkretnom slučaju u prekršajnom postupku osporenim rješenjem između ostalog, odbijena je kao neutemeljena žalba apelanta i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 019660 15 Pvlp od 21. listopada 2015. godine kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti apelanta kao kažnjenog jer je podnesen od strane neovlaštene osobe. U obrazloženju navedene odluke, Osnovni sud je naveo da je člankom 225. stavak 1. Zakona o prekršajima RS propisano da je za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ovlašten samo Republički tužitelj.

4. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „…odlaganje izvršenja rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 019660 15 Pvlp od 21. listopada 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 019660 15 Pžp 2 do donošenja odluke po apelaciji…“ AP 5248/15

5. Hajrudin Zec (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđe Bijelić, odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 26. studenog 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 020803 15 Pžp 2 od 16. listopada 2015. godine. U konkretnom slučaju u prekršajnom postupku osporenim rješenjem između ostalog, odbijena je kao neutemeljena žalba apelanta i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 020803 15 Pvlp od 16. rujna 2015. godine kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti apelanta kao kažnjenog jer je podnesen od strane neovlaštene osobe. U obrazloženju navedene odluke, Osnovni sud je naveo da je člankom 225. stavak 1. Zakona o prekršajima RS propisano da je za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ovlašten samo Republički tužitelj.

6. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „…odlaganje izvršenja rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 020803 15 Pvlp od 16. rujna 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Pr 020803 15 Pžp 2 do donošenja odluke po apelaciji…“ Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5246/15.

Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te povredu prava na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti koje su apelanti podnijeli protiv konačnih odluka donesenih u prekršajnom postupku. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata.

11. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da su se, u postupku donošenja osporenih rješenja, Osnovni i Okružni sud ograničili samo na ispitivanje dopuštenosti podnesenih zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu relevantnih odredbi važećeg Zakona o prekršajima Republike Srpske. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Europskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, ne primjenjuju na odluke donesene u postupcima u kojima su redoviti sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost izjavljenih pravnih lijekova, te da se u takvim postupcima ne odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obvezama (vidi, između ostalih, Odluku Ustavnog suda, AP 2718/06 od 13. prosinca 2007. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «osnovanosti krivične optužbe» protiv apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj točki u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5246/15 („Kristal Trade“ d.o.o. Prnjavor i… | Sudska praksa | Aktio