Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3402/15 (M. J., M. J. i A. B. i drugi)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3402/15
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3402/15, rješavajući apelaciju M. J. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. J., M. J. i A. B.
podnesena zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 023114 14 I od 3. februara 2014.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. J., M. J. i A. B. (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnijele su 9. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Rs 023114 14 I od 3. februara 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. augusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općine Posušje 17. decembra 2015. godine.
3. Općinski sud je 1. septembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općina Posušje odgovor je dostavila 30. decembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Odlučujući o tužbi apelantica, podnesenoj 6. marta 2012. godine protiv Općine Posušje i Centra za socijalni rad Posušje radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, Općinski sud je donio Presudu broj 64 0 Rs 023114 12 Rs od 7. maja 2013. godine kojom je tužbu usvojio i naložio tuženim da apelanticama isplate iznose pobliže opisane u izreci presude. Navedena presuda Općinskog suda potvrđena je Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 023114 13 Rsž od 12. novembra 2013. godine.
6. Apelantice su 29. januara 2014. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za izvršenje koji je taj sud odredio svojim Rješenjem broj 64 0 Rs 023114 14 I od 3. februara 2014. godine.
7. Odlučujući o prigovoru Centra za socijalni rad Posušje, Općinski sud je Rješenjem broj 64 0 Rs 023114 14 I od 1. oktobra 2014. godine prigovor usvojio i stavio van snage rješenje o izvršenju u odnosu na Centar za socijalni rad Posušje, obustavio postupak i ukinuo sve provedene radnje u odnosu na tog izvršenika, dok je u odnosu na Općinu Posušje rješenje tog suda od 3. februara 2014. godine u cijelosti ostalo na snazi.
8. Općina Posušje je svojim dopisom od 7. aprila 2014. godine obavijestila sve zaposlene da će općinski načelnik najkasnije u roku od mjesec dana ponuditi svim zaposlenicima, bez obzira da li su članovi Sindikata ili ne, sporazum o isplati razlike naknade po osnovu materijalnih prava isplaćenih po propisima o uštedama i prava propisanih kolektivnim ugovorom od 6. decembra 2013. godine kao dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora o izmjenama kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
9. Apelantice su uz apelaciju priložile i primjerak nepopunjenog sporazuma o obročnoj isplati potraživanja.
10. Prema stanju spisa predmetno rješenje o izvršenju još uvijek nije izvršeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantice smatraju da im je zbog neizvršenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice ističu da izvršenik nije postupio po rješenju o izvršenju, već je zaključio sporazume o isplati duga s identičnim potraživanjima iz radnog odnosa sa zaposlenicima koji nisu imali ni izvršnu ispravu niti rješenje o izvršenju, dok se u odnosu na apelantice oglušio.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud navodi kako smatra da predmetna apelacija nije direktno usmjerena protiv tog suda budući da zbog radnji suda nije došlo do povrede bilo kojih prava apelantica zagarantiranih Ustavom i Evropskom konvencijom, te predlaže da se apelacija odbaci kao neosnovana.
13. U odgovoru na apelaciju Općina Posušje je u cijelosti osporila navode iz apelacije navodeći da je u cilju izvršenja pravomoćnog rješenja od 22. novembra 2014. godine zaključila sporazum o isplati potraživanja proisteklih iz radnog spora sa Sindikalnom organizacijom Posušje. U skladu s finansijskim mogućnostima Općine Posušje stranke su se usaglasile da nastale obaveze isplate obročno u periodu od tri godine. Nakon potpisivanja navedenog sporazuma svi koji imaju potraživanja prema Općini Posušje na osnovu pomenutog rješenja o izvršenju imaju mogućnost potpisivanja pojedinačnih sporazuma o isplati potraživanja. Prijedlog za zaključenje sporazuma o obročnoj isplati potraživanja dostavljen je i apelanticama. Općina Posušje vrši obročne isplate u skladu s ugovorenom dinamikom sa svim potpisnicima pojedinačnih sporazuma. Dakle, apelantice i dalje imaju mogućnost, pod istim uvjetima kao i svi zaposlenici Općine Posušje koji imaju potraživanja na osnovu pravomoćnog rješenja o izvršenju, potpisati pojedinačne sporazume o isplati potraživanja.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantice pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreću pitanje neizvršavanja pravomoćnog rješenja kojim je određeno izvršenje na osnovu prethodno donesene pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantice pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
18. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
19. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelanticama omogućilo da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
21. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelantice nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodile traženo izvršenje. Na osnovu odredbe člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelantice smatraju da im je zbog neizvršenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
b) Pravo na imovinu
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
24. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
25. Ustavni sud podsjeća na to da je neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Grada Mostara razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4121/13 od 17. septembra 2014. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u toj odluci Ustavni sud je zaključio da imajući u vidu činjenicu da izvršenikove nadležne vlasti nisu izračunale ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi se ažurirali sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od izvršenika. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u tom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 41). Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, ne proizlazi da su izvršenikove nadležne vlasti preduzele konkretne aktivnosti s ciljem ispunjenja svojih pozitivnih obaveza, odnosno izračunale ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi se ažurirali sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja odluke, proizlazi da apelantice kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od izvršenika. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine.
26. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji su apelantice pokrenule 29. januara 2014. godine radi izvršenja na osnovu pravomoćne presude.
27. Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje Općinski sud 3. februara 2014. godine odredio predloženo izvršenje. U daljnjem postupku Općinski sud je, odlučujući o prigovoru jednog od izvršenika, donio odluku u oktobru 2014. godine kojom je prigovor usvojio, stavio van snage rješenje o izvršenju u odnosu na Centar za socijalni rad Posušje, obustavio postupak i ukinuo sve provedene radnje u odnosu na tog izvršenika, dok je u odnosu na Općinu Posušje rješenje tog suda od 3. februara 2014. godine u cijelosti ostalo na snazi. Ustavni sud uočava da rješenje o izvršenju nije realizirano oko godinu dana. U odgovoru na apelaciju Općina Posušje je navela da je u cilju izvršenja pravomoćnog rješenja od 22. novembra 2014. godine zaključila sporazum o isplati potraživanja proisteklih iz radnog spora sa Sindikalnom organizacijom Posušje na osnovu kojeg će svi koji imaju potraživanja prema Općini Posušje na osnovu pomenutog rješenja o izvršenju imati mogućnost potpisivanja pojedinačnih sporazuma o isplati potraživanja. Budući da je navedeni prijedlog za zaključenje sporazuma dostavljen i apelanticama, apelantice mogu iskoristiti navedenu mogućnost. Proizlazi da su nadležne vlasti preduzele konkretne aktivnosti s ciljem izvršenja rješenja o izvršenju. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su javne vlasti preduzele konkretne mjere s ciljem izvršenja rješenja o izvršenju.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman