Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3400/15 (M. Š.)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3400/15
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3400/15, rješavajući apelaciju Marijana Šimića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Marijana Šimića podnesena zbog povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 336556 13 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 336556 14 Gž od 18. novembra 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marijan Šimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnio je 9. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 336556 14 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 17. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 3. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 21. marta 2013. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade u vrijednosti od 11.289,72 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi 22. maja 2013. godine dostavio odgovor na tužbu.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 336556 13 P od 19. septembra 2014. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu namiri sredstva u iznosu od 11.289,72 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 6. maja 2012. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.520,00 KM.
8. Tuženi je 10. oktobra 2014. godine protiv presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 23. januara 2015. godine urgirao u Kantonalnom sudu tražeći da taj sud uzme predmet u rad.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 336556 14 Gž od 18. novembra 2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka kako je i navedeno u činjeničnom stanju odluke, te istakao da Kantonalni sud nije uzeo u obzir da se radi o starijoj i nemoćnoj osobi i da apelant u vrijeme podnošenja apelacije ima 88 godina i mala primanja od penzije, pa je pravda koja takvim osobama kasno stigne velika nepravda.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je odlučeno o žalbi tuženog Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, i to Presudom broj 65 0 P 336556 14 Gž od 18. novembra 2015. godine, te je u prilogu i dostavio presudu.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na to da je podnesena u vrijeme kada je postupak pred Kantonalnim sudom (koji je u međuvremenu okončan presudom Kantonalnog suda od 18. novembra 2015. godine) bio u toku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u dijelu koji se odnosi na dužinu trajanja postupka ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 21. marta 2013. godine, a da je okončan presudom Kantonalnog suda od 18. novembra 2015. godine. Dakle, postupak je ukupno trajao dvije godine i sedam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja apelantovih navoda.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku u kojem je apelant tražio isplatu novčanih sredstava na ime izvršenih ulaganja u sanaciju stana, te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ovaj parnični postupak može smatrati relativno složenim.
25. Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, apelant je podneskom od 23. januara 2015. godine urgirao u Kantonalnom sudu tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak povodom svoje tužbe. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 21. marta 2013. godine, da je sud dostavio tužbu tuženom na odgovor (nije preciziran datum), da je tuženi dostavio odgovor na tužbu 22. maja 2013. godine, te da je donio presudu nakon jedne godine i tri mjeseca (19. septembra 2014. godine), protiv koje je tuženi izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je nakon jedne godine i jednog mjeseca donio presudu (18. novembra 2015. godine) kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Ustavni sud ne uočava da postoje elementi koji bi ukazivali na to da su sudovi bezrazložno odugovlačili postupak. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od dvije godine i sedam mjeseci nije prešao granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2869/14 od 15. aprila 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje postupka na dvije instance u periodu od dvije godine i sedam mjeseci, u predmetu koji zakonom nije određen kao hitan i koji pokreće relativno složena činjenična i pravna pitanja, ne predstavlja kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na imovinu, s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka, za koje je već utvrđeno da su neosnovani.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka na dvije sudske instance u periodu od dvije godine i sedam mjeseci ne prelazi granice razumnog roka iz tog člana.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman