Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4790/15 („Vasiljević“ d.o.o. Doboj)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pristup sudu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4790/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4790/15, rješavajući apelaciju „Vasiljevića“ d.o.o. Doboj na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Vasiljevića“ d.o.o. Doboj.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da „Vasiljeviću“ d.o.o. Doboj omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tako da se tužba u predmetu broj 71 0 Ps 048882 08 Ps uzme u rad i hitno okonča u skladu s ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da „Vasiljeviću“ d.o.o. Doboj u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pristup sudu, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Vasiljević“ d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Ps 048882 08 Ps.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) zatraženo je 4. novembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 11. novembra 2015. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 20. novembra 2008. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske, Republičke uprave za inspekcijske poslove „Inspektorat“ Republike Srpske, sa sjedištem u Banjoj Luci radi naknade štete. Osnovni sud je apelantovu tužbu zaveo kao predmet broj 71 0 Ps 048882 08 Ps.
6. Nakon osnivanja Okružnih privrednih sudova, Osnovni sud je u maju 2010. godine predmet dostavio Okružnom privrednom sudu na dalje postupanje. Okružni privredni sud je predmet zaveo pod brojem 57 0 Ps 048882 08 Ps i u predmetnom parničnom postupku je održao pripremno ročište 30. decembra 2013. godine, te nastavak pripremnog ročišta 6. februara, 12. marta i 9. aprila 2014. godine. Na pripremnom ročištu održanom 9. aprila 2014. godine Okružni privredni sud je donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te odredio da će se nakon pravosnažnosti rješenja predmet dostaviti Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za dalje postupanje. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet Osnovnom sudu dostavljen 16. aprila 2015. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je ukratko naveo tok parničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je apelantov predmet preuzet od Osnovnog suda, te da zbog starosti inicijalnog akta predmet nije odmah uzet u rad. Okružni privredni sud je naveo i to da je apelantov punomoćnik tražio odlaganje ročišta iz razloga što nije imao kontakt sa strankom, te da je u više navrata usmeno, u skladu sa stanovištima Vrhovnog suda Republike Srpske, sugerisao Okružnom privrednom sudu da nije stvarno nadležan da postupa u predmetnom parničnom postupku, usljed čega se Okružni privredni sud na pripremnom ročištu održanom 9. aprila 2014. godine oglasio stvarno nenadležnim i predmet je 16. aprila 2015 godine dostavljen Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na dalje postupanje.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Imajući u vidu da apelant ukazuje da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu u predmetnom postupku nije sprovedeno ni pripremno ročište, Ustavni sud zaključuje da apelant ukazuje na povredu prava na pristup sudu kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultovao odlukom o njegovim građanskim pravima i obavezama.
14. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, koji utvrđuje da Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da je predmet apelacije propust nadležnih sudova da procesuiraju apelantovu tužbu, odnosno da odluče o njegovim pravima i obavezama građanske prirode, zbog čega je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije svakome obezbjeđuje pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud, zagarantovanog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stanovište da bi bilo „neprihvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu“. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka. Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6 stav 1 Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana kada se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna načela: (1) načelo po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudu kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
21. U konkretnom slučaju apelant je 20. novembra 2008. godine podnio tužbu. Nakon održanih ročišta krajem 2013. i tokom 2014. godine, Okružni privredni sud je 9. aprila 2014. godine donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te odredio da će se nakon pravosnažnosti rješenja predmet dostaviti Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za dalje postupanje. Predmet je Osnovnom sudu dostavljen 16. aprila 2015. godine.
22. Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju prihvata i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu ponudili relevantno opravdanje za sopstveni propust da blagovremeno preduzimaju procesne radnje povodom apelantove tužbe u predmetnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je propust redovnih sudova da povodom apelantove tužbe preduzimaju procesne radnje u skladu s važećim odredbama zakona rezultovao povredom apelantovog prava na pristup sudu, te onemogućavanjem apelanta da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom građanskom pravu, odnosno obavezi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 994/04 od 13. septembra 2005. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije imao efektivno pravo pristupa sudu, pa je propustom redovnih sudova da blagovremeno procesuiraju njegovu tužbu u periodu dužem od sedam godina povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
24. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 1.050,00 KM, koji je dužna da uplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
26. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada redovni sudovi nisu preduzimali procesne radnje u skladu s važećim odredbama zakona niti u rokovima približnim zakonskim, pri čemu je predmet vraćan od jednog do drugog suda, odnosno kada se predmetni parnični postupak i nakon sedam godina od podnošenja tužbe ponovo nalazi u početnoj fazi pred Osnovnim sudom.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman