Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3968/15 (D. K.)

Odluka donesena 12. 01. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3968/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3968/15, rješavajući apelaciju Daria Križanca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Daria Križanca.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se povodom žalbe protiv Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 062820 12 Rs od 1.

septembra 2015. godine trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Dariu Križancu, zbog neokončanja parničnog postupka u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM, na koji će se nakon isteka tog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dario Križanac (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) povodom žalbe protiv Presude Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 062820 12 Rs od 1. septembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 18. novembra 2015. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 22. maja 2012. godine pred Općinskim sudom pokrenuo radni spor protiv Odbora državne službe za žalbe i Općine Vitez radi poništenja rješenja o postavljanju službenika na radno mjesto inspektora za urbanističko-građevinske poslove u Službi za opću upravu.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 51 0 Rs 062820 12 Rs od 1. septembra 2015. godine kojom je kao neosnovan odbio apelantov tužbeni zahtjev.

7. Apelant je 2. novembra 2015. godine protiv navedene presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu.

8. Apelant se u toku postupka, tačnije 18. maja 2015. godine, obratio Uredu disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine podnošenjem pritužbe zbog nedonošenja odluke u njegovom predmetu, na koju mu je 21. maja 2015. godine odgovoreno da će pritužba biti protokolisana i da će o ishodu postupka biti pismeno obaviješten.

9. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant posebno ističe da je glavna rasprava pred Općinskim sudom zaključena 10. januara 2014. godine, a da do dana podnošenja apelacije nije donesena presuda, što je protivno odredbama člana 184. Zakona o parničnom postupku FBiH. Apelant traži od Ustavnog suda da utvrdi razloge takvog nepostupanja i protiv odgovornih preduzme radnje propisane zakonom, te da mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku nadoknadi štetu primjerenu datim okolnostima.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju opisao tok postupka i naveo da je tačan apelantov navod da je glavna rasprava zaključena 10. januara 2014. godine, ali zbog zauzetosti u postupanju u drugim predmetima, odnosno zbog obima posla, te činjenice da je postupajući sudija tokom 2014. godine bio na višemjesečnom bolovanju zbog operativnog zahvata, a kako je on jedini koji je ovlašten za izradu presude, Općinski sud je to ocijenio kao objektivnu okolnosti koja je dovela do kašnjenja u izradi presude. Općinski sud ističe da je apelant prešutio bitnu činjenicu u pogledu navoda da je pretrpio štetu, budući da je 17. juna 2014. godine pismenim podneskom obavijestio taj sud da je kandidat čije je poništenje rješenja o postavljanju tražio tužbom dao otkaz i odrekao se prava na žalbu na rješenje o otkazu, čime je apelant zapravo i izgubio pravni interes za suđenje u toj pravnoj stvari, a što bi predstavljalo i razlog za odbijanje njegove tužbe kao neosnovane. Istovremeno, apelant je primljen u radni odnos kod drugotužene, što je također propustio da navede u apelaciji. Umjesto povlačenja tužbe, kako Općinski sud smatra da je trebao uraditi, apelant je posredstvom punomoćnika podnio urgenciju za izradu pismene odluke suda, što je sud i učinio 1. septembra 2015. godine. Općinski sud je uz odgovor dostavio i donesenu presudu, kao i apelantovu žalbu podnesenu protiv te presude.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najdocnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(2) Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenoj formi obavijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom povodom žalbe podnesene protiv Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 062820 12 Rs.

16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka, a naročito zbog činjenice da Općinski sud u dužem periodu nije izradio pismeni otpravak presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantni principi

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 22. maja 2012. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je period od preko tri godine.

c) Analiza dužine trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi poništenja rješenja u radnom sporu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud ne smatra da se radilo o naročito složenom predmetu.

21. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo na to da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.

22. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud konstatuje da je taj sud proveo prvostepeni postupak i donio presudu 1. septembra 2015. godine, odnosno dvije i po godine nakon podnošenja tužbe. Međutim, kako navodi Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju, glavna rasprava je zaključena 10. januara 2014. godine, odnosno nakon gotovo dvije godine od podnošenja tužbe, ali iz objektivnih razloga pismeni otpravak presude nije sačinjen do septembra 2015. godine. Ustavni sud podsjeća na to da je članom 184. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisan rok od 30 dana za izradu presude. Uz to, Općinski sud je trebao imati u vidu i odredbu člana 420. ZPP, kojom je propisano da se u parnicama iz radnih odnosa ima postupati hitno, te u skladu s tim i djelovati, a što je Općinski sud očigledno propustio da učini.

23. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode, navodeći da je u konkretnom slučaju na dinamiku rješavanja predmeta utjecala odsutnost postupajućeg sudije zbog bolesti. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije relevantno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organizuju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje parničnog postupka u dijelu izrade pismenog otpravka presude u periodu od gotovo dvije godine nakon zaključenja glavne rasprave. Ustavni sud naglašava da ne može prihvatiti odgovor Osnovnog suda da apelantov predmet nije na vrijeme uzet u rad, jer je sudija bio na bolovanju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da bolest sudije ne može biti razlog nedonošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2380/15 od 16. septembra 2015. godine).

24. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da je Općinski sud pismeni otpravak presude sačinio tek protekom roka od gotovo dvije godine od zaključenja glavne rasprave, odnosno da parnični postupak nije okončan u periodu od preko tri godine nakon podnošenja tužbe, a postupak se po zakonu smatra hitnim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i to zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s tog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

28. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u sličnim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZPP kojima je regulirano da je u parnicama iz radnih odnosa sud dužan da postupa hitno, a s obzirom na to da postupak traje preko tri godine, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje preko tri godine i još uvijek nije okončan, a Općinski sud je pismeni otpravak presude sačinio tek protekom roka od gotovo dvije godine od zaključenja glavne rasprave.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3968/15 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio