Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3959/14 (Interlogistika d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3959/14
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3959/14, rješavajući apelaciju Interlogistike d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Interlogistike d.o.o. Banja Luka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka okončanog Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Mal 097609 15 Gž od 3. decembra 2015.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Interlogistika d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 28. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 097609 15 Gž od 3. decembra 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 28. januara, a od Okružnog suda 4. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju. Ustavni sud je 24. marta, 3. avgusta i 7. septembra 2015. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta, koja je navedena u činjeničnom stanju.
3. Osnovni sud je 10. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 14. decembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 7. septembra 2010. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv S. R. radi isplate duga u iznosu od 1.818,50 KM.
6. Prema navodima Osnovnog suda, taj sud je 21. septembra 2010. godine apelanticinu tužbu dostavio tuženom na odgovor, a 20. oktobra 2010. godine zaprimio odgovor tuženog.
7. Apelantica je u nekoliko navrata upućivala Osnovnom sudu urgencije za hitno postupanje u predmetu.
8. Osnovni sud je održao pripremno ročište 5. marta 2015. godine, a presudu donio 3. juna 2015. godine. Presudom je tuženi obavezan da apelantici isplati iznos od 1.818,50 KM, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM, sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Apelantica je 10. juna 2015. godine podnijela prijedlog za donošenje dopunskog rješenja tražeći da prvostepeni sud obaveže tuženog da joj nadoknadi i troškove postupka u iznosu od 150,00 KM na ime takse na tužbu i takse na presudu, a ukoliko prvostepeni sud ne udovolji tom prijedlogu, apelantica podnosi žalbu u navedenom smislu na rješenje o troškovima sadržano u presudi od 3. juna 2015. godine.
10. Odlučujući o apelanticinom prijedlogu, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 097609 10 Mal od 7. oktobra 2015. godine prijedlog odbio kao neosnovan.
11. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Mal 097609 15 Gž od 3. decembra 2015. godine kao neosnovanu odbio apelanticinu žalbu podnesenu protiv rješenja Osnovnog suda od 7. oktobra 2015. godine, kao i njen zahtjev za naknadu troškova sastavljanja predmetne žalbe u iznosu od 351,00 KM, te zahtjev za naknadu troškova sastavljanja prijedloga za donošenje dopunskog rješenja u jednakom iznosu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 10. februara 2015. godine naveo kako apelanticine navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku ne smatra osnovanim, budući da je tužba podnesena prije nešto više od četiri godine, te da apelanticini navodi o nepoduzimanju radnji u okviru Osnovnog suda također nisu tačni, jer je sud nakon prijema tužbe 21. septembra 2010. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor. Također, Osnovni sud u odgovoru navodi da je pripremno ročište zakazano za 5. mart 2015. godine. Kako dalje navodi Osnovni sud, on nije bio u mogućnosti ranije zakazati pripremno ročište zato što predmete rješava hronološki, to jeste prema datumu prijema tužbe, te u skladu s planom rješavanja starih predmeta, a konkretni predmet nije bio u planu rješavanja za tekuću, niti za prethodne godine.
14. Okružni sud je 14. decembra 2015. godine Ustavnom sudu dostavio svoje rješenje od 3. decembra 2015. godine.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka okončanog rješenjem Okružnog suda od 3. decembra 2015. godine.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica Osnovnom sudu podnijela tužbu 7. septembra 2010. godine i da je taj postupak okončan rješenjem Okružnog suda od 3. decembra 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od pet godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o tužbi kojom je apelantica tražila isplatu duga. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi predmet činili naročito složenim.
26. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka pred redovnim sudovima, odnosno apelantica je u nekoliko navrata upućivala Osnovnom sudu urgencije za hitno postupanje u predmetu.
27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je apelantica podnijela tužbu 7. septembra 2010. godine, tužbu 21. septembra 2010. godine, dakle odmah, dostavio tuženom na odgovor, odgovor na tužbu primio je 20. oktobra 2010. godine, a pripremno ročište zakazao za 5. mart 2015. godine i presudu donio 3. juna 2015. godine. Ustavni sud zapaža da je od podnošenja tužbe do zakazivanja pripremnog ročišta protekao period od četiri godine i šest mjeseci. To je, dakle, period potpune neaktivnosti Osnovnog suda, koji se teško može opravdati bilo kakvim razumnim razlozima, pa tako ni onima koje je Osnovni sud iznio u odgovoru na apelaciju, tj. navodima da se predmeti rješavaju hronološki i to prema datumu podnošenja tužbe. Naime, svaki novi predmet na takav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo nakon prvobitne izvanredno ažurne aktivnosti Osnovnog suda kada je riječ o dostavljanju tužbe na odgovor. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je postupak povodom žalbe okončan veoma brzo.
28. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Osnovnim sudom zaista trajao neprimjereno dugo, ali smatra da je u žalbenom postupku to kašnjenje nadoknađeno imajući u vidu da se pri analizi razumnosti trajanja postupka uzima u obzir njegovo cjelokupno trajanje, budući da je isključivo uz napor Okružnog suda i postupanje po planu rješavanja starih predmeta apelantica ishodila konačnu odluku u parničnom postupku, koji po svom karakteru nije postupak hitne naravi, u periodu od oko pet godina.
29. Imajući u vidu da su redovni sudovi u apelanticinom predmetu na dvije instance postupali u periodu od oko pet godina i u tom periodu donijeli tri odluke, Ustavni sud, isključivo imajući u vidu ulogu Okružnog suda i njegovu efikasnost, iako i taj sud nesumnjivo ima stare predmete, vjerovatno ne u obimu koji ima Osnovni sud, ali ih ima, pa žalbeni postupak okonča veoma brzo za uvjete u Bosni i Hercegovini, ne može zaključiti da se radi o neopravdanom i prekomjernom trajanju parničnog postupka.
30. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantica je zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka pred redovnim sudovima tražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, s obzirom na to da nije utvrđeno kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je postojao iznimno dug period neaktivnosti prvostepenog suda, ali kada je žalbeni sud nadoknadio tu neaktivnost i osigurao da parnični postupak koji je apelantica pokrenula i koji po zakonu nije hitne naravi bude okončan na dvije instance u periodu od oko pet godina.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman