Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1385/15 (M. T.)
Odluka donesena 22. 12. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1385/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-1385/15, rješavajući zahtjev Muharema Topčagića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema Topčagića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Topčagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 065-0-I-440062-14 Gži od 18. februara 2015. godine i Rješenja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 065-0-I-06-07407 od 7. januara 2014. godine. Apelant je 30. novembra 2015. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "obustavio izvršenje dok se ne pokuša, svim sredstvima, naplatiti dug od glavnog dužnika".
2. "Uni Credit bank" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja (vsp. 559.223,99 KM), na osnovu izvršne isprave – Rješenja Opštinskog suda broj I-5898/05 od 7. decembra 2005. godine i Rješenja tog suda broj I-4162/04-B od 26. avgusta 2004. godine, predlažući izvršenje na apelantovoj nekretnini – kući upisanoj u z.k. ul. broj 1 k.o. Koševo.
3. Opštinski sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio je Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-06-07407 od 26. februara 2007. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, Opštinski sud je donio Rješenje broj 065-0-I-06-07407 od 7. januara 2014. godine kojim je odbio apelantov prigovor kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo da je apelant u predmetnom prigovoru istakao da tražilac izvršenja uz prijedlog za izvršenje nije dostavio izvod iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj zahtjeva izvršenje, već da je dostavio izvod iz knjige položenih ugovora za nekretninu koja nije apelantovo vlasništvo. Opštinski sud je naveo da je apelant, takođe, istakao da izvršna isprava - Rješenje tog suda broj 1-5898/05 od 7. decembra 2005. godine ne odgovara postavljenom zahtjevu za naplatu duga od 559.233,99 KM jer je izvršenikova imovina opterećena hipotekom radi obezbjeđenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja u iznosu od 400.000,00 KM. Opštinski sud je naveo da je, s druge strane, tražilac izvršenja u odgovoru na prigovor istakao da je uz prijedlog za izvršenje dostavio izvod iz zemljišne knjige za nekretninu koja je apelantovo vlasništvo. Zatim, da je prijedlog za izvršenje podnesen radi naplate duga po osnovu ugovora o kreditu broj 19000265-K-1/05 od 12. oktobra 2005. godine koji je obezbjeđen hipotekom na apelantovoj nekretnini Rješenjem Opštinskog suda broj 1-5898/05 od 7.12.2005. godine (dugovani iznos od 406.945,85 KM) i ugovora o otvaranju okvira za izdavanje garancije sa pravom revolvinga broj 02-
73/04 od 19. avgusta 2004. godine (dugovani iznos od 152.288,14 KM) koji je obezbjeđen hipotekom Rješenjem tog suda broj I-4162/04-B od 26. avgusta 2004. godine.
5. U vezi s tim, Opštinski sud je naveo da prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja sadrži podatke potrebne za izvršenje u skladu sa članom 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), naznačenu sudsku odluku na osnovu koje se traži izvršenje, oznaku stranaka i novčanog potraživanja koje se ostvaruje, te predmet i sredstvo izvršenja sa podacima o nekretnini iz zemljišne knjige. S obzirom na to, Opštinski sud je naveo da se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi iz prigovora kojim ukazuje na neurednost prijedloga za izvršenje. Opštinski sud je dalje naveo da apelant uz prigovor, niti do dana donošenja tog rješenja, nije prezentovao dokaz da je potraživanje namireno i da je izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje ukinuta, poništena, preinačena ili je na drugi način stavljena van snage, odnosno da je izgubila djelotvornost izvršnog dokumenta. Pri tome, Opštinski sud je ukazao da će taj sud u kasnijem stadijumu izvršnog postupka, prilikom provođenja izvršne radnje namirenja tražioca izvršenja, definisati stanje duga u okviru sadržaja izvršne odluke, na osnovu obračuna sudskog vještaka finansijske specijalnosti. Shodno navedenom, Opštinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 49. ZlP-a.
6. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj 065-0-I-440062-14 Gži od 18. februara 2015. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio navedeno rješenje.
7. Rješenjem Opštinskog suda broj 650 I 440062 06 I od 30. oktobra 2015. godine odbačen je kao nedopušten apelantov prijedlog kojim je tražio odlaganje izvršenja do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je bio žirant pravnom licu, te se u tom smislu poziva na Zakon o zaštiti žiranata, koji je stupio na snagu 26. decembra 2013. godine. Naime, apelant navodi da je, u smislu relevantnih odredaba Zakona o zaštiti žiranata, tražilac izvršenja propustio da preduzeo sve potrebne radnje prilikom zaključenja ugovora o kreditu sa glavnim dužnikom i da iscrpi sva sredstva prinudnog izvršenja protiv glavnog dužnika. Takođe, apelant navodi da, u smislu relevantnih odredaba tog zakona, apelant i ne može ni biti u kategoriji žiranata jer je visina kredita preko 20.000,00 KM, a period otplate preko tri godine. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da osim kuće, koja je predmet izvršenja, nema druge imovine, da u toj kući živi sa svojom porodicom i da je težak bolesnik, te s obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o zaštiti žiranata traži od Ustavnog suda da "obustavi izvršenje dok se ne pokuša, svim sredstvima, naplatiti dug od glavnog dužnika".
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere traži od Ustavnog suda da "obustavi izvršenje dok se ne pokuša, svim sredstvima, naplatiti dug od glavnog dužnika". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima da u predmetnom izvršnom postupku nisu primijenjene relevantne odredbe Zakona o zaštiti žiranata, koji je u međuvremenu stupio na snagu, što će za posljedicu imati prodaju njegovih nekretnina koje su opterećene hipotekom radi obezbjeđenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja prema glavnom dužniku. Ustavni sud ukazuje da se ovako postavljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u svojoj suštini svodi na donošenje odluke o merituma predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da će, dakle, Ustavni sud ove apelantove navode razmatrati u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, te kako apelant nije ponudio druge argumente niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman