Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3164/15 (G. T. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3164/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. janaura 2016. godine, u predmetu broj AP-3164/15, rješavajući apelacije Gordane Tabaković i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Gordana Tabaković, protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Mal 064629 14 Gž od 16.

marta 2015. godine;

Biljana Savić, vlasnica SUR Kafe bar "Models" Srbac, protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 057254 14 Pž od 25. augusta 2015. godine;

Svetozar Miljanović, protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Mals 090797 15 Pž od 30. jula 2015. godine;

Meho Halilović, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 077736 15 Gž od 7. septembra 2015. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3164/15 Gordana Tabaković (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčkog, podnijela je 23. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Mal 064629 14 Gž od 16. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin prigovor koji je izjavila protiv rješenja o izvršenju, a kojim je apelantici naloženo da tražitelju izvršenja JP „Komunalno Brčko“ d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine izmiri dug na ime izvršene usluge odvoza smeća. U postupku je utvrđeno da je tražitelj izvršenja, koji je prema Zakonu o komunalnim djelatnostima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ovlašten da vrši prikupljanje i odvoz smeća, u spornom periodu izvršio uslugu odvoza smeća, te je apelantica, u skladu sa sadržajem kartice prometa korisnika, bila obavezna platiti navedenu uslugu. Budući da apelantica za period od juna 2012. do januara 2013. godine nije platila tražitelju izvršenja dug za odvoz smeća, sud je donio odluku kao u izreci presude.

2. AP-4659/15 Biljana Savić, vlasnica SUR Kafe bar "Models" Srbac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović advokati iz Gradiške, podnijela je 16. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 057254 14 Pž od 25. augusta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantica je obavezana da tužitelju MH ERS-ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banja Luka RJ „Elektrodistribucija“ Srbac isplati dug na ime utrošene električne energije za period od januara 2006. do decembra 2008. godine. U postupku je utvrđeno da je tužitelj dokazao da je u spornom periodu apelantica bila korisnik električne energije, te da joj je tužitelj ispostavio račune koja apelantica nije platila, zbog čega je donesena odluka kao u izreci presude.

3. AP-4673/15 Svetozar Miljanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Čedo Đukić advokat iz Banja Luke, podnio je 19. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Mals 090797 15 Pž od 30. jula 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant, kao vlasnik SZR „Sigurnost“ Kotor Varoš, obavezan je da tužitelju JP „Putevi“ Republike Srpske Banja Luka isplati dug na ime naknade-zakupnine za korištenje putnog zemljišta za 2011. godinu. U postupku je utvrđeno da pomenuta obaveza apelanta, kao privremenog korisnika putnog zemljišta, proističe iz odredaba člana 55. Zakona o javnim putevima, te ugovora o zakupu građevinskog zemljišta koji je apelant zaključio sa pravnim prednikom tužitelja. Budući da apelant nije platio tužitelju pomenutu naknadu za 2011. godinu, sud je donio odluku kao u izreci presude

4. AP-4822/15 Meho Halilović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 2. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 077736 15 Gž od 7. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju JP „Hrvatske Telekomunikacije“ d.d. Mostar isplati dug na ime korištenja telekomunikacijskih usluga. U postupku je utvrđeno da je tužitelj apelantu, na osnovu ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa za mobilni pretplatnički broj, ispostavio račune za izvršene telekomunikacijske usluge za period od decembra 2010. do juna 2011. godine. Budući da apelant nije platio navedene račune, niti je dokazao da je pismeno prigovarao tužitelju na visinu potraživanja, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3164/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3164/15 (G. T. i drugi) | Sudska praksa | Aktio