Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5494/15 (H. M.)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršenje
- Apelacija preuranjena
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5494/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine, u predmetu broj AP-5494/15, rješavajući apelaciju Hatidže Mikić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1., stav 3. tač. h) i l) i stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hatidža Mikić protiv Zaključaka Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015.
godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hatidža Mikić protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 118599 15 I od 9. septembra 2015. godine, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hatidža Mikić protiv Zaključaka Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015.
godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Mikić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa Mirjana Šarkinović, advokatica iz Tuzle, podnijela je 14. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i Rješenja Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 9. septembra 2015. godine. Apelantica je, također, tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom se odlaže izvršenje presude Općinskog suda broj 32 0 P 118599 14 P2 od 24. oktobra 2014. godine, djelimično preinačene presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 118599 15 Gž 2 od 14. aprila 2015. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. Apelantica je 21. decembra 2015. godine dopunila apelaciju, navodeći kao osporenu odluku i Zaključak Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 14. decembra 2015. godine.
Tražilac izvršenja (H.V.) je protiv apelantice, kao izvršenika, podnijela 23. juna 2015. godine Općinskom sudu prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda 32 0 P 118599 14 P2 od 24. oktobra 2014. godine, te presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 118599 15 Gž 2 od 14. aprila 2015. godine, radi ispražnjenja stana (u Tuzli, adresa Džafer Mahala broj 13, sprat II, stan broj 6) prinudnim putem od svih lica i stvari i predaje u posjed tražiocu izvršenja i naplate troškova izvršnog postupka.
Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 9. septembra 2015. godine odbijen je prigovor apelantice kao izvršenika, te potvrđeno prvostepeno rješenje tog suda isti broj od 6. jula 2015. godine. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da razlozi apelantice navedeni u prigovoru nisu razlozi koji sprječavaju izvršenje u smislu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku FBiH, slijedom čega je odlučeno kao u predmetnoj pravnoj stvari primjenom odredbe člana 49. stav 2. istog Zakona. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu, a putem Općinskog suda.
Zaključkom Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine je određeno provođenje prinudnog izvršenja za srijedu 2. decembra 2015. godine u 9:00 sati na licu mjesta (adresa spornog stana). U obrazloženju zaključka je navedeno da je prinudno iseljenje određeno, budući da apelantica kao izvršenik nije postupila dobrovoljno po rješenju o izvršenju u pogledu predaje u posjed nekretnine slobodne od lica i stvari. Također je naloženo apelantici da bude prisutna na licu mjesta izvršenja u zakazano vrijeme prinudnog izvršenja, te određeno na koji način će se ono provesti.
Zaključkom Općinskog suda 32 0 P 118599 15 I od 14. decembra 2015. godine određeno je provođenje prinudnog izvršenja za utorak 5. januara 2016. godine u 9:00 sati na licu mjesta (adresa spornog stana). U obrazloženju zaključka je navedeno da je prinudno iseljenje određeno, budući da apelantica kao izvršenik nije postupila dobrovoljno po rješenju o izvršenju u pogledu predaje u posjed nekretnine slobodne od lica i stvari. Također je naloženo apelantici da bude prisutna na licu mjesta izvršenja u zakazano vrijeme prinudnog izvršenja, te određeno na koji način će se ono provesti.
Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske, pravo na nediskriminaciju i djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1., stav 3. tač. h) i l) i stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 1., stav 3. tač. h) i l) i stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
[…]
3. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
[…]
l) apelacija je preuranjena;
4. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. »
a) Dopustivost u pogledu Zaključaka Općinskog suda br. 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje S obzirom da je apelantica osporila Zaključke Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015. godine, koji su doneseni u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se taj postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi «Službeni glasnik BiH», broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
U konkretnom slučaju, osporenim Zaključcima je određeno provođenje prinudnog izvršenja, te su određeni način, vrijeme i uslovi za provođenje istog. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelantice», slijedom čega Ustavni sud zaključuje da u postupak koji je rezultirao osporenim Zaključcima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Dopustivost u odnosu na Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 118599 15 I od 9. septembra 2015. godine Ustavni sud zapaža da je apelantica kao osporenu odluku navela i Rješenje Općinskog suda broj 32 0 P 118599 15 I od 9. septembra 2015. godine, kojim je odbijen prigovor apelantice podnesen protiv rješenja Općinskog suda 32 0 P 118599 15 I od 6. jula 2015. godine. Ustavni sud ističe da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 9. septembra 2015. godine, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
c) Dopustivost u pogledu Zaključaka Općinskog suda br. 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, te drugih prava (prava na dom, pravo na nediskriminaciju i pravo na djelotvoran pravni lijek) na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji u odnosu na osporene Zaključke Općinskog suda br. 32 0 P 118599 15 I od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015. godine a protiv kojih nisu dopuštene žalba niti prigovori, odnose isključivo na način na koji je Općinski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u obrazloženjima Zaključaka od 10. novembra 2015. godine i 14. decembra 2015. godine dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem su doneseni osporeni Zaključci. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav 3. tač. h) i l) i stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ako je preuranjena, te ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati prijedlog apelantice za donošenje privremene mjere.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman