Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-980/13 (Zajednica etažnih vlasnika Ulica Petra Rađenovića broj 1., B. L.)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-980/13
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 980/13, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika Ulica Petra Rađenovića broj 1 Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zajednice etažnih vlasnika Ulica Petra Rađenovića broj 1 Banja Luka podnesena zbog navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu koji je okončan Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 084364 14 Pž od 27. novembra 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zajednica etažnih vlasnika Ulica Petra Rađenovića broj 1 Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa advokat Siniša Marić iz Banje Luke, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 57 0 Ps 084364 10 Ps, koji je u međuvremenu okončan pred Višim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 28. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. novembra 2015. godine kao informaciju o toku predmetnog postupka.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantkinja je 14. aprila 2010. godine podnijela tužbu protiv tužene Zemljoradničke zadruge „Agropromet“ Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga.
6. Okružni privredni sud je 10. septembra 2010. godine tužbu dostavio na odgovor, koji je tužana dostavila sudu 24. septembra 2010. godine. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da je rješavanje po apelantkinjinom predmetu uvršten u plan rješavanja predmeta u 2014. godini, imajući u vidu redoslijed rješavanja predmeta tog suda regulisan članom 56 Pravilnika u unutrašnjem sudskom poslovanju i shodno Uputstvu za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta.
7. Okružni privredni sud je u toku 2014. godine održao dva ročišta (14. marta 2014. godine i 20. juna 2014. godine) i 7. jula 2014. godine donio Presudu broj 57 0 Ps 084364 10 Ps, kojom je obavezao tuženu da apelantkinji na ime troškova investicionog i tekućeg održavanja na zajedničkim dijelovima zgrade isplati iznose za periode pojedinačno naznačene kao u izreci presude. Istom presudom tužena je obavezana da apelantkinji na ime troškova postupka isplati iznos od 1.850,00 KM.
8. Tužena je 24. avgusta 2014. godine izjavila žalbu Višem privrednom sudu protiv presude Okružnog privrednog suda od 7. jula 2014. godine.
9. Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Ps 084364 14 Pž od 27. novembra 2014. godine žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio Presudu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 084364 10 Ps.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je tužbu nadležnom sudu podnijela 15. aprila 2010. godine, koji od tog datuma do podnošenja apelacije, osim što je tužbu dostavio tuženom na odgovor, koji mu je tužana dostavila 18. oktobra 2010. godine, nakon toga nije poduzeo niti jednu procesnu radnju. Apelantkinja je od Ustavnog suda zatražila da naloži Okružnom privrednom sudu da predmetni postupak okonča bez daljnjeg odlaganja, kao i da joj se isplati naknada nematerijalne štete za svaku godinu zakašnjenja u iznosu od 300.00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju od 5. novembra 2015. godine detaljno opisao tok predmetnog postupka od podnošenja apelantkinjine tužbe 15. aprila 2010. godine, kao i da je postupajući sud, u skladu sa članom 56 Pravilnika u unutrašnjem sudskom poslovanju i Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta, apelantkinjin predmet uvrstio u plan rješavanja u 2014. godini, zbog čega je prvostepenu presudu donio 7. jula 2014. godine. Iz odgovora na apelaciju ovog suda, takođe, proizilazi da je Viši privredni sud, rješavajući po žalbi tužene, odlučio 27. novembra 2014. godine, koju presudu je Okružni privredni sud dostavio u prilogu.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud, takođe, naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaža da je predmetna apelacija u konkretnom predmetu podnesena zbog dužine trajanja postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije Okružni privredni sud nije donio odluku povodom apelantkinjine tužbe. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII. Meritum
17. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela tužbu protiv tužene 15. aprila 2010. godine i da se u apelaciji žali da Okružni privredni sud ni nakon približno četiri godine od podnošenja apelacije Ustavnom sudu (8. marta 2013. godine) nije preduzeo niti jednu procesnu radnju po predmetnoj tužbi. Prema stanju spisa predmeta, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud umeđuvremenu odluku po apelantkinjinoj tužbi donio 7. jula 2014. godine i da je predmetni postupak okončan Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 084364 14 Pž od 27. novembra 2014. godine. Dakle, relavantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka su četiri godine, sedam mjeseci i 12 dana.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak ticao apelantkinjinog tužbenog zahtjeva radi isplate duga tužene. S obzirom na stanje spisa predmeta, činjenično i pravno pitanje koje su sudovi u konkretnom slučaju trebali utvrditi, da je riječ o postupku koji zakonom nije propisan kao hitan, niti okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je predmetni postupak od naročitog značaja za apelantkinju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili složenim.
23. Što se tiče apelantkinjinog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.
24. U vezi sa ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud prvostepenu presudu donio 7. jula 2014. godine, dakle, nakon više od četiri godine a da je Viši privredni sud drugostepenu presudu donio u roku od oko četiri mjeseca (27. novembra 2014. godine), što, po mišljenju Ustavnog suda, predstavlja primjeren rok za odlučivanje u konkretnom predmetu, posebno imajući u vidu da Ustavni sud dužinu trajanja postupka ocjenjuje u cjelini i da su redovni sudovi na dvije sudske instance donijeli dvije presude u periodu od približno četiri godine i sedam mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
25. Ocjenjujući sve navedene faktore, naročito činjenicu da Ustavni sud dužinu trajanja postupka ocjenjuje u cjelini, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu rok od četiri godine i sedam mjeseci u kojem periodu je predmetni postupak okončan nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno da dužina predmetnog parničnog postupka zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Prema tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku koji je trajao približno četiri godine i sedam mjeseci, u kojem periodu su sudovi na dvije sudske instance donijeli dvije presude, te koji postupak zakonom nije propisan kao hitan i nije od naročitog značaja za apelantkinju, nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman