Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3105/15 (D. I.)

Odluka donesena 12. 01. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3105/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3105/15, rješavajući apelaciju Devse Imamović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Devse Imamović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Devsi Imamović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Devsi Imamović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Devse Imamović podnesena protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 020930 10 Rs od 5. oktobra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Devsa Imamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 22. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Rs 020930 10 Rs od 5. oktobra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine, te zbog dužine trajanja navedenog parničnog postupka.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 12. augusta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 21. augusta i 7. septembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 3. juna 2010. godine pokrenula parnični postupak protiv Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga iz radnog odnosa (isplata manje obračunate i isplaćene plaće, regresa i toplog obroka i uplata doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje), vrijednost spora 10.741,30 KM.

6. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 020930 10 Rs od 5. oktobra 2012. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev pobliže naveden u dispozitivu navedene odluke, a apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 130,00 KM.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđena prvostepena presuda.

8. Nezadovoljna navedenom presudom Kantonalnog suda, apelantica je 5. juna 2015. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te garancije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologiju postupka ukazujući na to da se radi o radnom sporu, te da postupak nakon više od pet godina nije okončan. Osporavajući presudu Općinskog suda kojom je u cijelosti odbijen njen tužbeni zahtjev i presudu Kantonalnog suda kojom je potvrđena prvostepena presuda, apelantica je istakla da su redovni sudovi povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo, uslijed čega je došlo do povrede njenog prava na pravično i fer suđenje. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, ukine drugostepenu odluku i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i da joj naknadi troškove sastavljanja žalbe protiv prvostepene presude i troškove na ime sastavljanja apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana, te da je osporena presuda pravilna i zakonita i da njome nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji.

11. Općinski sud je u svom odgovoru opširno naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu istaknuvši da je pripremno ročište održano 15. februara 2012. godine (ročište odlagano dva puta zbog bolesti općinskog pravobranioca i smrtnog slučaja u porodici postupajućeg sudije), dok je ročište za glavnu raspravu nekoliko puta odlagano zbog nedostavljanja nalaza vještaka ekonomske struke i ono je održano tek 13. septembra 2012. godine, a presuda je donesena 5. oktobra 2012. godine.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na navode kojima se osporavaju Presuda Općinskog suda broj 33 0 Rs 020930 10 Rs od 5. oktobra 2012. godine i Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020930 12 Rsž od 21. aprila 2015. godine

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

16. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

17. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju, postupak kojim se osporavaju navedene presude je, nakon izjavljene revizije, u toku pred Vrhovnim sudom, a apelantica nije obavijestila Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, o tome da li je Vrhovni sud donio odluku o izjavljenoj reviziji.

18. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke o reviziji prejudicirao to pitanje.

19. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena u dijelu u kojem se osporavaju odluke nadležnih sudova, jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužna da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navede i ovu odluku Ustavnog suda.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka

21. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije, te garancije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud o tome da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 3. juna 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od približno pet godina i sedam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za nju značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.

32. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u predmetnom postupku donio odluku tek nakon dvije godine i četiri mjeseca (5. oktobra 2012. godine), a Kantonalni sud je u žalbenom postupku donio presudu tek nakon dvije godine i šest mjeseci (21. aprila 2015. godine). Nakon toga, apelantica je protiv presude Kantonalnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku o izjavljenoj reviziji. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupka istaknuvši da je glavna rasprava odlagana nekoliko puta zbog nedostavljanja nalaza vještaka, a Kantonalni sud uopće nije pokušao dati odgovor vezano za dužinu trajanja postupka, istaknuvši da je njegova odluka zakonita i pravilna i da nije došlo do povrede apelanticinih prava navedenih u apelaciji. U vezi s odgovorom Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je navedena okolnost objektivno mogla utjecati na dužinu trajanja postupka, pri čemu smatra neophodnim ukazati na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem su države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće poštivanje zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu ponudili obrazloženje za dužinu trajanja postupka, niti su naveli neke posebne okolnosti koje bi, eventualno, mogle opravdati dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da se radi o postupku koji je po zakonu hitan, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, posmatranog u cjelini, koji traje pet godina i sedam mjeseci i koji još uvijek nije okončan može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka (radnog spora) koji traje pet godina i sedam mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Budući da je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, kada bez daljnjeg odgađanja ne bi bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42). Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u sličnim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu činjenicu da postupak traje pet godina i sedam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, apelantici se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM. Taj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

37. Ustavni sud konstatira da, u pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na te troškove, te da navedene troškove snose isključivo apelanti.

38. Dalje, u pogledu apelanticinog zahtjeva da joj se odrede troškovi nastali povodom redovnog postupka, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove redovnog postupka, pa slijedi da i te troškove snose isključivo apelanti, u skladu s odlukama redovnih sudova.

Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 17. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje pet godina i sedam mjeseci i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose Općinski sud i Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je propisano procesnim zakonom.

41. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3105/15 (D. I.) | Sudska praksa | Aktio