Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1724/15 („Soborad“ d.o.o. Šipovo)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1724/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1724/15, rješavajući apelaciju „Soborada“ d.o.o. Šipovo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Soborada“ d.o.o.
Šipovo podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 Ip 012256 10 Ip.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Soborad“ d.o.o. Šipovo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banje Luke, podnio je 9. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 75 0 Ip 012256 10 Ip.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 2. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 11. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je 19. februara 2010. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje radi isplate duga protiv izvršenika „Sokočnica“ a.d. Šipovo (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 11 71 Ps 007931 06 Ps od 28. avgusta 2009. godine. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede pljenidbom i prenosom novčanih sredstava sa bankovnog računa izvršenika na bankovni račun apelantovog punomoćnika.
6. Rješenjem od 11. maja 2010. godine Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje.
7. Osnovni sud je 26. avgusta 2010. godine rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci Banja Luka (u daljnjem tekstu: banka) radi sprovođenja.
8. Banka je dopisom od 31. avgusta 2010. godine obavijestila Osnovni sud da izvršenik nema sredstava na računu zbog čega nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju.
9. Apelant je podneskom od 3. januara 2012. godine predložio da se izvršenje sprovede nad nepokretnostima bliže označenim u prijedlogu za izvršenje.
10. Izvršenik je podneskom od 7. jula 2012. godine ukazao da apelant nema sjedište u Šipovu, te da smatra da apelant zloupotrebljava svoja procesna prava i da je, zbog tih razloga, ovlastio punomoćnika radi naplate potraživanja.
11. Osnovni sud je rješenjem od 7. avgusta 2012. godine odredio predloženo izvršenje.
12. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je 21. avgusta 2012. godine izjavio prigovor. Apelant je 10. septembra 2012. godine dostavio odgovor na prigovor.
13. Izvršenik je 9. oktobra 2012. godine u spis dostavio kopije naloga za plaćanje duga o čemu je Osnovni sud obavijestio apelantovog punomoćnika.
14. Podneskom od 16. oktobra 2012. apelant je obavijestio Osnovni sud da izvršenik nije uplatio navedena sredstva na transakcijski račun apelantovog punomoćnika kako je određeno rješenjem o izvršenju, niti na apelantov račun, jer je taj račun ugašen, zbog čega je predložio da se izvršni postupak nastavi, te da se izvršenje sprovede i na novčanim sredstvima izvršenika.
15. Izvršenik je u podnescima od 9. novembra 2012. godine i 22. januara 2013. godine, između ostalog, navodio da plaćanje obaveze nije moguće iz razloga što su poslovni računi izvršenika blokirani, da apelant nije stvarni tražilac izvršenja, odnosno da je svoja prava naplate glavnog potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama prenio na svoga punomoćnika bez saglasnosti izvršenika, da je predmetni izvršni postupak iniciralo neovlašćeno lice, te da apelant već duži vremenski period nema sjedište u Šipovu.
16. Apelant je podnescima od 28. novembra 2012. godine i 4. februara 2013. godine, između ostalog, isticao da su podnesci izvršenika usmjereni ka odugovlačenju postupka, da izvršenik uplatu novčanog iznosa treba izvršiti na transakcijski račun apelantovog punomoćnika kako je navedeno u rješenju o izvršenju, te da je prigovore u kojima smatra da apelant zloupotrebom procesnih prava pokušava usporiti predmetni izvršni postupak, da je apelantu nepoznata adresa, odnosno da je izvršni postupak iniciralo neovlašćeno lice, trebalo da ističe u ranijim fazama postupka. Apelant je u podnesku od 28. novembra 2012. godine predložio da Osnovni sud donese zaključak kojim se nalaže izvršeniku da dostavi podatke o cjelokupnoj imovini.
17. Osnovni sud je dopisom od 20. februara 2013. godine apelantu dostavio uplatnicu koju je izvršenik uložio u spis.
18. Apelant je podneskom od 26. februara 2013. godine i 17. aprila 2013. godine urgirao postupanje Osnovnog suda, zahtijevajući da se izvršenje odredi i na novčanim sredstvima izvršenika.
19. Izvršenik je 19. juna 2013. godine obavijestio Osnovni sud da je sa apelantom postigao dogovor u pogledu isplate duga.
20. Apelant je 15. jula 2013. godine obavijestio Osnovni sud da izvršenik nije postupio prema dogovoru, te je predložio nastavak izvršnog postupka i utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti.
21. Osnovni sud je zaključkom od 24. oktobra 2013. godine odredio utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti u posjedu izvršenika procjenom vještaka građevinske struke.
22. Podneskom od 5. novembra 2013. godine apelant je Osnovnom sudu dostavio dokaz o uplati predujma troškova vještačenja.
23. Podneskom od 8. novembra 2013. godine vještak je obavijestio sud da nije bio u mogućnosti da stupi u kontakt sa izvršenikom zbog čega nije mogao utvrditi vrijednost navedenih nepokretnosti. Podneskom od 28. januara 2014. godine vještak je obavijestio sud da se određeni poslovni prostori više ne nalaze u posjedu izvršenika.
24. Apelant je podneskom od 1. aprila 2014. godine obavijestio Osnovni sud da se promjena na navedenim nepokretnostima desila nakon donošenja rješenja o izvršenju od 7. avgusta 2012. godine, te je predložio nastavak izvršnog postupka i određivanje izvršenja i na bankovnom računu izvršenika. Podneskom od 29. aprila 2014. godine apelant je urgirao postupanje Osnovnog suda.
25. Osnovni sud je rješenjem od 4. jula 2014. godine odredio predloženo izvršenje i na novčanim sredstvima izvršenika.
26. Banka je 11. jula 2014. godine obavijestila Osnovni sud da na računu izvršenika već duže vrijeme nema prometa, da je račun izvršenika blokiran a rješenje o izvršenju je zavedeno u evidenciju prinudne naplate.
27. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje Osnovnom sudu bankovni račun izvršenika bio aktivan, ali da je račun nakon donošenja rješenja o izvršenju blokiran. Takođe, podnosilac zahtjeva je naveo da je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje na nepokretnostima izvršenik bio upisan kao posjednik nepokretnosti, ali da je nakon donošenja rješenja o izvršenju zaključio ugovore o prenosu nepokretnosti. Apelant dalje ističe da je više puta urgirao postupanje Osnovnog suda radi sprovođenja izvršenja na nepokretnostima izvršenika, kao i da je po saznanju da je izvršenikov račun ponovo aktivan, više puta urgirao donošenje rješenja o izvršenju i na novčanim sredstvima izvršenika. Takođe, apelant smatra da Osnovni sud nije odlučio o podnesku od 28. novembra 2013. godine kojim je tražio da Osnovni sud naloži izvršeniku da vještaku dostavi traženu dokumentaciju kako bi vještak mogao da utvrdi vrijednost nepokretnosti koje su predmet izvršenja. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak, te da naloži Vladi Republike Srpske da apelantu isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
29. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Takođe, Osnovni sud je naveo da se pred tim sudom vodi veći broj postupaka protiv apelanta kao izvršenika, te da je u toku svih navedenih postupaka utvrđeno da apelant kao pravno lice više ne postoji, da ne posluje i da nema sjedišta pravnog lica. Takođe, Osnovni sud je istakao da apelant u predmetnom postupku nije platio troškove vještačenja, da nije predložio novi postupak, niti nastavak izvršnog postupka zbog čega Osnovni sud smatra da su navodi iz apelacije neosnovani, te da Osnovni sud nije odugovlačio izvršni postupak.
V. Relevantni propisi
30. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. Prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
34. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 19. februara 2010. godine, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
37. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
39. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
40. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak apelant pokrenuo prijedlogom za izvršenje od 19. februara 2010. godine i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste približno šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
42. Ustavni sud podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina) što je i regulisano odredbom člana 5 stav 1 ZIP-a.
43. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud zapaža da je izvršenje predlagano na više predmeta izvršenja, te da je bilo određeno i vještačenje za utvrđivanje vrijednost nepokretnosti, koje nije izvršeno, jer je vještak obavijestio sud da nije bio u mogućnosti da stupi u kontakt sa izvršenikom, tako da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
44. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud o apelantovom prijedlogu za izvršenje od 19. februara 2010. godine rješenje o izvršenju donio 11. maja 2010. godine, dakle, u roku od dva mjeseca. Ustavni sud dalje zapaža da je Osnovni sud navedeno rješenje 26. avgusta 2010. godine dostavio banci radi sprovođenja, nakon čega je banka obavijestila Osnovni sud da rješenje o izvršenju nije u mogućnosti izvršiti, jer na računu izvršenika nema sredstava. Ustavni sud dalje primjećuje da je Osnovni sud o apelantovom prijedlogu od 3. januara 2012. godine, da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršenika, rješenje o izvršenju donio 7. avgusta 2012. godine, ali da je utvrđivanje vrijednosti određenih nepokretnosti odredio zaključkom od 15. jula 2013. godine, odnosno nakon proteka približno godinu dana. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud o apelantovom prijedlogu da se izvršenje ponovo sprovede i na novčanim sredstvima izvršenika od 16. oktobra 2012. godine odlučio 4. jula 2014. godine, odnosno nakon proteka godinu i devet mjeseci, kao i da Osnovni sud, prema stanju spisa, nije odlučio o apelantovom zahtjevu od 28. novembra 2012. godine da se izvršeniku naloži dostavljanje podataka o cjelokupnoj imovini. Međutim, iz stanja u spisu proizilazi da su u međuvremenu, tokom postupka, stranke Osnovnom sudu dostavljale veliki broj podnesaka koje je Osnovni sud u relativno kratkom roku prosljeđivao drugoj strani radi davanja odgovora, pri čemu je izvršenik podnescima od 9. oktobra 2012. godine i 20. februara 2013. godine dostavljao kopije naloga o plaćanju duga, te 19. juna 2013. godine obavijestio Osnovni sud da je sa apelantom postigao dogovor o plaćanju duga iz čega je, dakle, proizilazila mogućnost da se izvršni postupak okonča dobrovoljnim izvršenjem. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je navedeno postupanje strana u postupku uticalo na nešto duže periode odlučivanja Osnovnog suda, odnosno Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da je Osnovni sud bezrazložno odugovlačio predmetni postupak.
45. S druge strane, analizirajući apelantovo postupanje, Ustavni sud primjećuje da je apelant nakon što je banka podneskom od 31. avgusta 2010. godine obavijestila Osnovni sud da izvršenje nije moguće sprovesti na bankovnom računu izvršenika, nakon proteka približno godinu i četiri mjeseca, odnosno 3. januara 2012. godine predložio da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršenika. Osim navedenog, Ustavni sud, takođe, primjećuje da apelant, nakon što je vještak 28. januara 2014. godine obavijestio Osnovni sud da se određeni poslovni prostori više ne nalaze u posjedu izvršenika, odnosno nakon što je banka 11. jula 2014. godine obavijestila Osnovni sud da na transakcijskom računu izvršenika nema sredstava, u nastavku postupka nije predlagao drugi predmet ili sredstvo izvršenja, niti je predlagao dalje preduzimanje procesnih radnji. Prema tome, Ustavni sud smatra da je apelant svojim pasivnim držanjem doprinio dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka.
46. Imajući u vidu da se radi o relativno složenom postupku, da je postupanje strana u postupku uticalo na nešto duže periode odlučivanja Osnovnog suda (pregovori da se izvršni postupak okonča dobrovoljnim izvršenjem), odnosno da nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud bezrazložno odugovlačio postupak, da je apelant svojim pasivnim držanjem doprinio predmetnoj dužini postupka, iako se radi o postupku koji se smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da se period od približno šest godina u kojem nije sprovedeno predloženo izvršenje ne može smatrati nerazumnim periodom neizvršenja.
47. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Pitanje naknade nematerijalne štete
48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Ostali navodi
49. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII. Zaključak
50. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije iako izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje približno šest godina, zbog toga što je postupanje strana u postupku uticalo na nešto duže periode odlučivanja Osnovnog suda, odnosno zato što nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud bezrazložno odugovlačio postupak, a da je apelant svojim pasivnim držanjem doprinio predmetnoj dužini postupka.
51. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman