Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4091/15 (Conram d.o.o. iz Brčkog)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4091/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4091/15, rješavajući apelaciju Conrama d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Conrama d.o.o. Brčko.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Orašju u predmetu broj 25 0 Ip 028325 11 Ip.

Nalaže se Općinskom sudu u Orašju da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Posavskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Conramu d.o.o. Brčko u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Conramu d.o.o. Brčko zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Orašju i Vladi Posavskog kantona da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Conram d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 3. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 25 0 Ip 028325 11 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 26. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 17. novembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave, Presude Osnovnog suda u Brčko distriktu broj 96 0 Ps 026807 Ps od 8. jula 2011. godine.

6. Općinski sud je zaključkom od 2. decembra 2011. godine apelantu vratio prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu, koji je bio dužan dostaviti sudu u roku od osam dana, po kojem je apelant i postupio 12. decembra 2011. godine.

7. Apelant je u martu i u oktobru 2013. godine Općinskom sudu dostavljao urgencije za donošenje rješenja o izvršenju.

8. Općinski sud je 20. novembra 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 255 0 Ip 028325 11 Ip.

9. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant navodi da mu je zbog neokončanja izvršnog postupka koji je pokrenuo na osnovu pravomoćne presude u roku od preko četiri godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. U svom odgovoru na apelaciju, Općinski sud ne osporava apelantove navode u pogledu dužine trajanja postupka. Stručna saradnica, zadužena za postupanje u predmetu, istakla je da nije postupala po apelantovim urgencijama budući da su one pristigle u sud u vrijeme kada je ona radila bez zapisničara, a i dodijeljeni su joj predmeti drugih sudija koji su napustili sud. Zapisničar je, kako navodi, počeo raditi tek u februaru 2015. godine. Uz to, u odgovoru se navodi da je do propuštanja u ovom predmetu došlo uslijed činjenice da se predmet izgubio u evidenciji, te urgencije koje je apelant upućivao nisu pristigle do postupajuće stručne saradnice. U odgovori također stoji i napomena da izvršni postupci pred tim sudom traju znatno kraće nego u drugim sudovima, te da ne postoji namjera da se u apelantovom predmetu izvršni postupak odugovlači. Uz odgovor na apelaciju, Općinski sud je dostavio i doneseno rješenje o izvršenju od 20. novembra 2015. godine.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

17. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

20. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 17. novembra 2011. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. novembra 2011. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od četiri godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo na osnovu pravomoćne presude u predmetu isplate duga, pa se može izvesti zaključak da je predmet od značaja za apelanta. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.

27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je prijedlog za izvršenje vraćen apelantu na ispravku i dopunu, koju je apelant izvršio u naloženom vremenu, čime je apelant u manjoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Uz to, apelant se dva puta obraćao Općinskom sudu urgencijama za donošenje rješenja o izvršenju, pa se ne može zaključiti da je apelant u značajnijoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka.

28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

29. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da, nakon što je 2. decembra 2011. godine donio zaključak kojim je apelantu naložio da izvrši ispravku i dopunu prijedloga za izvršenje, taj sud nije postupao u apelantovom predmetu sve do 20. novembra 2015. godine, kada je svojim rješenjem odredio predloženo izvršenje. Iako je odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku, sud bio dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, Općinski sud je tu radnju proveo tek nakon što je protekao rok od četiri godine, što je daleko van zakonskog okvira. Opravdanje za tako dug period neaktivnosti, Općinski sud je ponudio u činjenici da postupajuća stručna saradnica nije imala zapisničara u tom periodu, te da je iz tog razloga i zanemarila apelantove urgencije. Uz to, kako iz odgovora Općinskog suda proizlazi, apelantov predmet se u toku postupka izgubio u evidenciji, pa je i to dodatni razlog zbog kojeg taj sud nije postupao u njemu. Međutim, Ustavni sud ne može ovakvo objašnjenje prihvatiti kao opravdano i razumno u situaciji kada je postupak za donošenje rješenja o izvršenju trajao četiri godine. Iako je Općinski sud u konačnici donio rješenje o izvršenju, sam izvršni postupak nije okončan, te imajući u vidu dinamiku kojom je sud postupao u apelantovom predmetu, neizvjesno je kada će biti okončan. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak pokrenut 2011. godine i da se radi o hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da je Općinski sud propustio da u roku propisanom Zakonom o izvršnom postupku donese rješenje o izvršenju, te da postupak još uvijek nije okončan ni nakon četiri godine, što je protivno odredbama člana 64. Zakona o izvršnom postupku, i da je neizvjesno kada će postupak biti okončan, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2011. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.

30. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžio trajanje izvršnog postupka koji je po svojoj prirodi hitan. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

31. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na to da je apelant pravna osoba, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete, kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima, ne može nastupiti nematerijalna šteta. Dakle, Ustavni sud smatra nužnim razmotriti da li apelantu pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda (vidi, inter alia, Evropski sud, Multiplex protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2003. godine) prema kojoj se i pravnim osobama može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stav da se apelantu koji ima svojstvo pravne osobe odredi pravična naknada zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2590/06 od 4. septembra 2008. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 91/08). Slijedeći ovu praksu, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev za naknadu štete.

33. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o izvršnom postupku kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelant 17. novembra 2011. godine pokrenuo izvršni postupak i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon četiri godine, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Posavskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud rješenje o izvršenju donio protekom roka od četiri godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, a svoju neaktivnosti u tako dugom periodu nije ničim opravdao.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4091/15 (Conram d.o.o. iz Brčkog) | Sudska praksa | Aktio