Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5105/15 (M.S i J.S. i N.K. i A. J.)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5105/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine, u predmetu broj AP-5105/15, rješavajući apelacije M. S. i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. S. i J.S., protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 010378 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine;
N. K., protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 470005 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine;
Aleksandar Jović, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 228621 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5105/15 M. S. i J.S. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bijeljine, koje zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnijeli su 19. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 010378 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine. Osporenom konačnom odlukom apelanti su oglašeni odgovornim zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske, pa im je izrečena uslovna osuda kojom im je utvrđena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM, za apelanta M.S., i 100,00 KM, za apelanticu J.S. U postupku je utvrđeno da su apelanti 19. maja 2014. godine u svojoj porodičnoj kući narušili javni red i mir drskim ponašanje, odnosno svađom, vikom i glasnim raspravljanjem sa J.B., te upućenim prijetnjama J.B., od strane apelanta M.S., a u prisustvu policijskih službenika Policijske stanice Bijeljina, čime su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
2. AP-5115/15 N. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Semizovca, podnio je 19. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 470005 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine. Osporenom konačnom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 49. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. Osim toga, navedenom odlukom je apelantu izrečena mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, a koja se odlaže na period od šest mjeseci pod uslovom da apelant u navedenom periodu ne učini prekršaj za koji se može izreći ova mjera, te mu je određen jedan kazneni bod koji će se kod nadležnog organa evidentirati u evidenciji vozača. U postupku je utvrđeno da apelant u novembru 2014. godine, upravljajući putničkim motornim vozilom u mjestu Svrake, na raskrsnici nije propustio drugo motorno vozilo sa svoje desne strane, te je prouzrokovao saobraćajnu nezgodu, udarivši u drugo vozilo, potom u drveni stub, čime je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
3. AP-5295/15 Aleksandar Jović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kojeg zastupa Advokatska kancelarija "Muhić i dr." d.o.o. Tuzla, podnio je 1. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 228621 15 Pžp od 17. septembra 2015. godine. Osporenom konačnom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 13. stav 1. alineja 3. u vezi sa članom 4. Odluke o radnom vremenu objekata u oblasti trgovine, ugostiteljstva, obrtničkih i srodnih djelatnosti na području Općine Tuzla, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 750,00 KM. U postupku je, po pozivu građana i nakon redovnog obilaska službenika policije, utvrđeno da je apelant, kao vlasnik ugostiteljskog objekta, radio izvan radnog vremena koje je istaknuto na ulaznim vratima objekta. Također je utvrđeno da je apelant, na istom mjestu, narušio javni red i mir ne postupajući po zahtjevu ovlaštenih službenih lica-službenika policije i omalovažavajući ih, te i nakon što su ga upozorili na obavezu poštivanja istaknutog radnog vremena, nastavio sa radom, oglušivši se na ponovna upozorenja službenih lica. Sud je zaključio da je apelant, na navedeni način, počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5105/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman