Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4168/15 (V. P.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4168/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4168/15, rješavajući apelaciju Viktora Pavlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Viktora Pavlića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka, obustavljenog Rješenjem Općinskog suda u Travniku broj 51 0 I 042585 11 I 2 od 27. augusta 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Viktor Pavlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 10. septembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka, obustavljenog Rješenjem Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 042585 11 I 2 od 27. augusta 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 21. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. decembra 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda u Drvaru broj P-15/02 od 18. marta 2003. godine u predmetu isplate štete u iznosu od 14.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Općinski sud je 4. oktobra 2005. godine donio rješenje o izvršenju.
7. Prema navodima Općinskog suda, nakon donošenja rješenja o izvršenju, taj sud je uputio sudskog izvršioca na lice mjesta kako bi izvršio popis pokretnih stvari izvršenika, a popis je izvršen 21. decembra 2005. godine.
8. U više navrata pokušana je prodaja pokretnih stvari izvršenika, ali je prodaja bila neuspješna jer se niko od kupaca nije pojavio na prodaji, a ni sam apelant nije bio zainteresiran.
9. Apelant je 22. aprila 2008. godine Općinskom sudu predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno da se umjesto popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika primijeni zabilježba, procjena i prodaja nekretnina izvršenika, pobliže navedenih u z. k. ulošku, broj 39 k. o. Stojkovići.
10. Općinski sud je 4. decembra 2008. godine naložio sudskom vještaku da izvrši procjenu vrijednosti predmetne nekretnine, kako bi ona bila prodata na javnoj licitaciji.
11. Nakon što je vještačenje završeno, nekretnina je prodata apelantu na trećoj prodaji za visinu duga, pa je Općinski sud 15. jula 2011. godine donio rješenje o dosudi.
12. Protiv navedenog rješenja o dosudi, izvršenik je podnio žalbu, koja je odbijena Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 042585 13 Gž 4 od 28. marta 2014. godine.
13. Nakon što su bili ispunjeni svi uvjeti za vršenje deložacije izvršenika, 28. aprila 2015. godine je donesen zaključak kojim se nalaže vršenje deložacije za 21. maj 2015. godine, za koju priliku je sud angažirao sudsku policiju, sudskog izvršioca, kao i ostala tehnička sredstva potrebna za izvršenje deložacije.
14. Dan prije zakazane deložacije, apelantov punomoćnik je tražio odgodu deložacije, navodeći da je moguć dogovor između stranaka, a kako dogovor nije postignut, apelant je podnio zahtjev Općinskom sudu za ponovno donošenje zaključka o deložaciji izvršenika, po kojem je taj sud i postupio i 13. jula 2015. godine donio zaključak da će se deložacija provesti 2. septembra 2015. godine.
15. U toku izvršnog postupka, pred sudom je pokrenut parnični postupak trećih osoba protiv apelanta radi proglašenja izvršenja na predmetnoj nekretnini nedopuštenim, koji je rezultirao donošenjem Presude zbog propuštanja broj 51 0 P 051601 11 P od 11. septembra 2012. godine. Navedenom presudom se predmetno izvršenje na navedenim nekretninama obustavlja, a sve provedene izvršne radnje se ukidaju.
16. Kako je Kantonalni sud, svojim rješenjem od 3. jula 2015. godine, odbio apelantovu žalbu, podnesenu protiv navedene presude od 11. septembra 2012. godine, ona je postala pravomoćna s datumom donošenja rješenja.
17. Općinski sud je 27. augusta 2015. godine donio Rješenje o obustavi postupka broj 51 0 I 042585 11 12, te ukinuo sve provedene izvršne radnje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant također navodi da krajnje neodgovorno i nezakonito postupanje Općinskog suda predstavlja povredu prava iz čl. 51, 53. i 72. Zakona o izvršnom postupku, te člana 182. Zakona o parničnom postupku. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
19. U svom odgovoru na apelaciju, Općinski sud je detaljno opisao tok postupka. Također, Općinski sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o krajnjem nemaru apelantovog punomoćnika, koji je propustio pristupiti na ročište za povrat u pređašnje stanje, uslijed čega je presuda iz parničnog postupka postala pravomoćna. Tim propustom, apelantov punomoćnik je apelanta oštetio za iznos od oko 20.000,00 KM.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
25. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
26. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantu omogućilo da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
27. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
28. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, obustavljenog rješenjem Općinskog suda od 27. augusta 2015. godine.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
30. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo izvršni postupak u decembru 2004. godine i da je taj postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda od 27. augusta 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko deset godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog suda, čini se da predmet sadrži određene elemente koji ga čine nešto složenijim. Naime, u toku postupka je došlo do promjene predmeta izvršenja budući da je prodaja prvobitno određenih pokretnih stvari bila neuspješna, te je vođen i parnični postupak trećih osoba protiv apelanta.
35. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka promijenio predmet izvršenja iz gore pomenutih razloga, ali Ustavni sud primjećuje da mu je za to bilo potrebno preko dvije godine, što je nesumnjivo imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Štaviše, propustom apelantovog punomoćnika, donesena je presuda zbog propuštanja u parničnom postupku, nakon koje je izvršni postupak obustavljen. Doprinos apelanta i njegovog punomoćnika je u konkretnom slučaju nesporan.
36. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
37. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju nakon gotovo deset mjeseci. Ova činjenica ne ide u prilog Općinskom sudu, koji ni u svom odgovoru nije ponudio opravdanje za ovaj period neaktivnosti. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, u vrlo kratkom roku provodio procesne radnje, u nastojanju da provede rješenje o izvršenju. Nakon neuspješnog pokušaja prodaje pokretnih stvari, apelant je tek nakon dvije godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, a što je očigledno mogao učiniti i ranije, čime bi nesumnjivo skratio i vrijeme trajanja postupka. Nakon prijema apelantovog zahtjeva, Općinski sud je ponovo u kratkom roku postupio po zahtjevu. Nakon što je Općinski sud 2011. godine donio rješenje o dosudi i zakazao deložaciju izvršenika, ona je odgođena na apelantov zahtjev. I nakon ove radnje, Općinski sud je promptno donio novi zaključak o deložaciji. Ni ova činjenica se također ne može staviti na teret Općinskom sudu, budući da je taj sud u kratkom roku odlučio o apelantovom zahtjevu. Međutim, u međuvremenu je nastupila nova okolnost, odnosno u parničnom postupku je donesena presuda zbog propuštanja za čije donošenje se teret ne može staviti na Općinski sud, nego na apelantovog punomoćnika. Slijedom ove presude, Općinskom sudu je preostalo samo da donese zaključak o obustavi izvršnog postupka.
38. Posmatrajući postupak u cjelini, i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani, te su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka. S druge strane, Općinski sud je brzo i efikasno provodio procesne radnje u cilju okončanja postupka, ali zbog propusta apelanta, te njegovog punomoćnika, izvršni postupak je u konačnici obustavljen. Iako odluka nije povoljna za apelanta, Općinski sud je u ovom predmetu postupio u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku kada je svojim zaključkom izvršenje obustavio. Kako je Ustavni sud istakao u stavu 36. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
39. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
40. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje, ali su propustom apelantovog punomoćnika nastupile okolnosti zbog kojih je izvršni postupak obustavljen.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman