Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1224/14 (M. H.)

Odluka donesena 03. 02. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1224/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-1224/14, rješavajući apelaciju Mirzeta Husića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirzeta Husića, podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 I 019184 14 I 2 od 17.

januara 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirzet Husić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Velike Kladuše, podnio je 18. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 019184 14 I 2 od 17. januara 2014. godine.

2. U konkretnom slučaju predmetni izvršni postupak je pokrenut na apelantov prijedlog za izvršenje dostavljen Općinskom sudu 7. marta 2013. godine, apelant je dostavio podnesak sa izmjenama i dopunama predmetnog prijedloga 3. juna 2013. godine, Općinski sud je 5. juna 2013. godine (nakon 2 dana) donio Rješenje o izvršenju kojim se određuje izvršenje po apelantovom prijedlogu, na koje Rješenje je izvršenik 6. juna 2013. godine uložio prigovor. Općinski sud je 21. oktobra 2013. godine (nakon održanog ročišta 18. septembra 2013. godine) donio Rješenje kojim je odbio Prigovor izvršenika a na koje Rješenje je izvršenik uložio žalbu 31. oktobra 2013. godine.

3. Kantonalni sud u Bihaću je 17. decembra 2013. godine, donio Rješenje kojim je uvažio izvršenikovu žalbu, te ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

4. U ponovnom postupku Općinski sud je 17. januara 2014. godine donio Rješenje, koje postalo pravosnažno i izvršno 30. januara 2014. godine, u kojem je prihvaćen apelantov prijedlog, te se prethodno rješenje Općinskog suda od 05.06.2013. godine mijenja u dijelu kojim je određen predmet izvršenja, tako što se izvršenje umjesto na jednom računu izvršenika ima provesti na drugom računu izvršenika kod iste banke.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koje podrazumijeva i suđenje u razumnom roku, te se navodi i dužina trajanja parničnog postupka koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku.

6. Ustavni sud je pribavio odgovor na apelaciju od Općinskog suda u kojem je istaknuto da je predmetni izvršni postupak pravosnažno okončan dana 30. januara 2014. godine i da je izvršenje provedeno od strane Riffeisen banke (kojoj je pravosnažno i izvršno Rješenje dostavljeno 4. februara 2014. godine), kod koje izvršenik ima transakcijski račun sa kojeg je izvršen prenos potraživanja na apelantov račun dana 25.04.2014. godine. Općinski sud je također dostavio i vremenski pregled službenih radnji koje je sud poduzimao do okončanja postupka, iz kojih se vidi da je sud postupao u kontinuitetu i u razumnim vremenskim rokovima, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, predmetna apelacija se odnosi samo na dužinu trajanja izvršnog postupka, te za rješavanje apelacije nije relevantna dužina trajanja parničnog postupka koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku niti Ustavni sud može sada razmatrati dužinu trajanja pomenutog parničnog postupka (apelant u svojoj apelaciji navodi kad je podnio tužbu u parničnom postupku, u kojem je donesena presuda čije se izvršenje tražilo u izvršnom postupku). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka, uzimajući u obzir sve radnje koje je i u kom roku poduzimao Općinski sud, primjerena okolnostima konkretnog slučaja. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u vezi sa dužinom trajanja predmetnog izvršnog postupka u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1224/14 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio