Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5667/15 (M. Đ. i D. Đ.)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nekretnina
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5667/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine, u predmetu broj AP-5667/15, rješavajući apelaciju Muhameda Đonlagića i Derviša Đonlagića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koje su podnijeli Muhamed Đonlagić i Derviš Đonlagić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 005769 15 Gž 2 od 6. novembra 2015.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
Muhamed Đonlagić i Derviš Đonlagić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Jelaha, podnijeli su 25. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 005769 15 Gž 2 od 6. novembra 2015. godine. Apelanti su istakli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Tešnju-Zemljišno knjižnom uredu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da ne vrši upis promjena na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi. Rješenjem Općinskog suda od 23. januara 2015. godine, koje je doneseno u ponovnom postupku po prijedlogu predlagača Službe za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj (u daljnjem tekstu: Općina), a na osnovu Odluke o prenosu prava na nekretninama Općinskog suda broj 01-31-8-84-43/13 od 26. juna 2013. godine, djelimično je usvojen navedeni prijedlog Općine i dozvoljen je, između ostalog, otpis k.č. bliže navedenih u izreci i upis tih k.č. u „A“ list z.k., uknjižba prava vlasništva u koloni upisi „B“ lista z.k. kao državna svojina sa dijelom 1/1, te uknjižba prava korištenja u „C“ listu z.k. ul. u korist Općine sa dijelom 1/1. Osim toga, nekretnine broj k.č. 5384/106 (u odnosu na koje su apelanti podnijeli predmetnu apelaciju) vraćaju se u „A“ list z.k. ul. u korist državne svojine, sa pravom korištenja u korist Općine. Navedenim rješenjem Općinskog suda odbačen je zahtjev predlagatelja za uknjižbu pojedinih nekretnina, bliže opisanih u izreci rješenja, u korist državne svojine i prava korištenja u korist Općine, budući da u navedenoj Odluci nije vidljiv pravni osnov za prijenos prava upisanih na tim nekretninama, niti je predlagač u ostavljenom roku otklonio nedostatke i dostavio sudu pismenu suglasnost pojedinih titulara u skladu sa članom 40. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine. Rješavajući po žalbi apelanata, kao zainteresiranih lica, Kantonalni sud je odbio žalbu apelanata i potvrdio osporeno rješenje. Kantonalni sud je, između ostalog obrazložio da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen Zakon o vlasničko pravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, Zakon o prometu nepokretnosti, te Zakon o principima lokalne samouprave, kao relevantno materijalno pravo, a kojim zakonima je propisana mogućnosti sticanja prava vlasništva na nekretninama pod uslovima određenim zakonom, ali i postupak prenosa prava korištenja i prava vlasništva u korist državne svojine. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani navodi apelanata da je Odluka o prenosu prava na nekretninama od 26. juna 2013. godine ništava, te da nema svojstvo isprave koja je osnov za sticanje nekog stvarnog prava jer je ova materija regulisana Zakonom o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je, prema zaključku suda, navedena Odluka od 26. juna 2013. godine donesena prije nego što je navedeni zakon stupio na snagu (tj. 5. marta 2014. godine). U konačnici, Kantonalni sud je zaključio i da su neosnovani navodi apelanata da spornom Odlukom o prenosu prava na nekretninama nisu obuhvaćene njihove nekretnine upisane kao k.č. 5384/60 nego samo nekretnine broj k.č. 5384/106, budući da navedena Odluka ne može biti osnov za prijenos prava na pomenutim nekretninama, jer Općina nije dostavila sudu pismene saglasnosti titulara prava upisanih u zemljišnu knjigu, a što je bilo neophodno u smislu relevantnih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama.
Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman