Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4558/14 (S-leasing doo Sarajevo i drugi)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Porez
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4558/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine, u predmetu broj AP-4558/14, rješavajući apelacije S-leasing doo Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S-leasing doo Sarajevo protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 011445 14 Uvp od 10. septembra 2014.
godine;
Swiss trade d.o.o. i B.B. protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 007570 14 U od 11. maja 2015. godine;
Drvoprerada Đurić protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013800 15 Uvp od 14. avgusta 2015. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 4558/14
1. S-leasing doo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva podnio je 24. oktobra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 U 011445 14 Uvp od 10. septembra 2014. godine. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH Banjaluka (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 01/4-UP/II-106/12, od 6. juna 2012. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Regionalnog centra Mostar, broj 03/4-2/III-Up/I-18-3214/11, od 30. decembra 2011. godine kojim su izmijenjeni podaci u jedinstvenoj carinskoj prijavi broj C 22998, od 15. septembra 2007. godine CI Grude na način opisan u dispozitivu istog, te je apelant obavezan da na ime manje plaćenih carinskih dadžbina uplati iznos od 113.134,59 KM. Presudom Suda BiH, broj S1 3 U 011445 13 U, od 1. jula 2014. godine apelantova tužba protiv rješenja Uprave, od 30. decembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana. U konkretnom slučaju osporenom presudom apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH broj S1 3 U 011445 U, od 1. jula 2014. godine odbijen je kao neosnovan. AP 3740/15
2. Swiss trade d.o.o. i B.B. (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 24. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 007570 14 U od 11. maja 2015. godine. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru broj 13-6-02-15-1-762/12 od 20. decembra 2012. godine apelantima je naložena uplata dodatno utvrđenih poreskih obaveza i kamata u ukupnom iznosu od 14.384,97 KM. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 03-15-468/13 DŽ.R., od 22. oktobra 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Poreske uprave Kantonalnog ureda Novi Travnik, broj 13-6-02-15-1-762-1/12, od 17. januara 2013. godine kojim je apelantov prigovor protiv zapisnika od 20. decembra 2012. godine odbijen kao neosnovan. U konkretnom slučaju osporenom presudom apelantova tužba protiv Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 03-15-468/13 DŽ.R., od 22. oktobra 2014. godine odbijena je kao neosnovana.
AP 4710/15
3. Drvoprerada Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) koje zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 17. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013800 15 Uvp, od 14. avgusta 2015. godine. Rješenjem Regionalnog centra Banjaluka Odsjek za poreze, broj UP-I-04/5/I-17-69-67.3/12, od 4. septembra 2012. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Grupe za reviziju i kontrolu Banjaluka broj 04/5-2/I-17-1-67-369-2/12 od 17. maja 2012. godine kojim je apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen razrez indirektnih poreza i naložena uplata utvrđene obaveze nastale kao rezultat korekcije ulaznog PDV-a zbog nepravilnosti utvrđenih u postupku kontrole. Presudom Suda BiH, broj S1 3 U 013800 13 U od 21. aprila 2015. godine apelantova tužba protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka Odsjek za poreze broj UP-I-04/5/I-17-69-67.3/12 od 4. septembra 2012. godine je odbijena. U konkretnom slučaju osporenom presudom apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH, broj S1 3 U 013800 13 U od 21. aprila 2015. godine odbijen je kao neosnovan.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4558/14. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na slobodu i sigurnost, slobodu kretanja i prebivališta), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman