Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-20/15 (M. S.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-20/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 20/15, rješavajući apelaciju Mehmeda Seferagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Seferagića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 20 0 I 018702 11 I (stari broj 020-0-1-07-00-1222) koji je pred Općinskim sudom u Cazinu okončan Rješenjem o obustavi postupka broj 20 0 I 018702 11 I od 22. aprila 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Seferagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 5. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu Općinski sud) u predmetu broj 20 0 I 018702 11 I (stari broj 020-0-1-07-00-1222).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. jula i 23. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. jula, 23. septembra i 26. novembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj Rs-95/04 od 20. juna 2007. godine obavezan je tuženi DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period od 1. jula 2001. godine do 1. maja 2004. godine isplati iznos od 9.200,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30. aprila 2004. godine, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 610,63 KM.
6. Apelant je 24. septembra 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj Rs-95/04 od 20. juna 2007. godine protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
7. Općinski sud je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj 020-0-1-07-00-1222 od 6. maja 2008. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Nakon toga Općinski sud je donio Zaključak broj 020-0-I-07-00-1222 od 25. marta 2011. godine kojim je, između ostalog, obavijestio apelanta da je 23. marta 2011. godine pokušana pljenidba pokretnih stvari izvršenika, te da su sudski izvršioci konstatirali da prilikom pregleda svih prostorija nisu pronađene pokretne stvari izvršenika koje bi mogle biti predmet izvršenja. Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od tri mjeseca predloži ponovnu pljenidbu pokretnih stvari izvršenika u skladu s članom 125. Zakona o izvršnom postupku.
9. Apelant je 30. marta 2011. godine ponovo tražio provođenje pljenidbe na stvarima izvršenika, te je u prilogu dostavio i aktuelni izvod iz sudskog registra kojim dokazuje tačnost navedene adrese izvršenika u izvršnom prijedlogu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, rješenjem od 16. septembra 2011. godine, obustavio predmetni postupak i ukinuo sve provedene radnje, uz obrazloženje da je 25. maja 2011. godine sudski izvršilac ponovo izašao na lice mjesta i u svom pljenidbenom zapisniku konstatirao da kod izvršenika nije pronašao stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja.
11. Kantonalni sud u Bihaću je donio Rješenje broj 01 0 I 006247 11 Gz od 14. novembra 2011. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Nakon toga Općinski sud je donio Zaključak broj 20 0 I 018702 11 I od 5. decembra 2013. godine kojim je, između ostalog, obavijestio apelanta da je 5. februara 2013. godine pokušana pljenidba pokretnih stvari izvršenika, te da je uvidom u izvještaj službene osobe utvrđeno da kod izvršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od tri mjeseca predloži ponovnu pljenidbu pokretnih stvari izvršenika u skladu s članom
125. Zakona o izvršnom postupku.
13. Apelant je 5. marta 2014. godine ponovo tražio provođenje pljenidbe na pokretnim stvarima izvršenika.
14. Apelant je podneskom od 26. marta 2014. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud predmet uzme u rad i postupi po istom.
15. Nakon toga, što proizlazi iz odgovora na apelaciju i informacija kojima Ustavni sud raspolaže, Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 I 018702 11 I od 22. aprila 2015. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, pozivajući se na odredbe člana 125. stav 3. i člana 63. stav
7. Zakona o izvršnom postupku. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 5. juna 2015. godine. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da su mu povrijeđena i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je kao razlog podnošenja apelacije istakao nedopustivo dugo trajanje postupka neizvršavanja pravomoćne odluke Općinskog suda, čime se dovodi u pitanje pozitivan ishod postuka u pogledu mogućnosti naknade potraživanja. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenje i donese odluku o provedenom postupku. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku isplati novčanu naknadu prema utvrđenom načelu obračuna isplate novčanog iznosa.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 24. jula i 23. septembra 2015. godine naveo da je u konkretnom predmetu doneseno rješenje o obustavi postupka, te je u prilogu odgovora na apelaciju i dostavljeno rješenje o obustavi postupka od 22. aprila 2015. godine.
18. Nakon toga Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 26. novembra 2015. godine naveo da je rješenje o obustavi postupka [od 22. aprila 2015. godine] pravomoćno s 5. junom 2015. godine.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 125.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.
(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.
VI.Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. septembra 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, dovršen rješenjem o obustavi postupka od 22. aprila 2015. godine, dakle nakon sedam godina i šest mjeseci, što predstavlja period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, veliki broj tražilaca izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuje) može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa može se izvesti zaključak da je postupak značajan za apelanta.
31. Razmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Čak štaviše, apelant je podneskom od 26. marta 2014. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.
32. Općinski sud je u roku od sedam mjeseci odlučio o apelantovom prijedlogu za izvršenje (6. maja 2008. godine). Nakon toga, Općinski sud je nakon dvije godine i deset mjeseci donio zaključak (25. marta 2011. godine) kojim je utvrdio da sudski izvršioci prilikom pregleda prostorija nisu pronašli stvari izvršenika koje bi mogle biti predmet izvršenja. Postupajući po nalogu suda iz pomenutog zaključka, apelant je 30. marta 2011. godine od suda tražio ponovno provođenje pljenidbe na stvarima izvršenika. Općinski sud je nakon pet mjeseci (16. septembra 2011. godine) donio rješenje kojim je predmetni postupak obustavio zbog toga što sudski izvršilac kod izvršenika nije pronašao stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 16. septembra 2011. godine, Kantonalni sud je donio rješenje nakon dva mjeseca (14. novembra 2011. godine) kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je ponovo donio zaključak 5. decembra 2013. godine kojim je utvrdio da kod izvršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja, pa je pozvao apelanta da predloži ponovnu pljenidbu. Apelant je podneskom od 5. marta 2014. godine ponovo tražio pljenidbu na pokretnim stvarima izvršenika. Međutim, Općinski sud je u ponovljenom postupku (22. aprila 2015. godine) donio rješenje o obustavi postupka koje je, prema informacijama iz odgovora na apelaciju od 26. novembra 2015. godine, postalo pravomoćno 5. juna 2015. godine.
33. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja budući da su sudski izvršioci u dva navrata (23. marta 2011. godine i 5. februara 2013. godine) pokušali izvršiti pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, međutim bezuspješno s obzirom da su sudski izvršioci konstatirali da nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu donijeto rješenje o obustavi predmetnog postupka od 22. aprila 2015. godine, odnosno da je rješenje o obustavi postupka [od 22. aprila 2015. godine] pravomoćno s 5. junom 2015. godine. Ustavni sud primjećuje da je postojala određena neaktivnost Općinskog suda u početnom periodu, međutim u kasnijoj fazi postupka Općinski sud je u razumnom roku preduzimao procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se da se kod analize razumnosti trajanja postupka uzima u obzir njegovo cjelokupno trajanje.
34. Imajući u vidu da se radi o relativno složenom predmetu, da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka (sudski izvršioci su u dva navrata, 23. marta 2011. godine i 5. februara 2013. godine, pokušali izvršiti pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, ali bezuspješno iz kojih razloga je postupak u konačnici i obustavljen), iako je utvrdio da Općinski sud u jednom periodu nije bio aktivan, međutim u kasnijoj fazi postupka Općinski sud je u razumnom roku preduzimao procesne radnje, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
35. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete Ustavni sud podsjeća na to da je prema članu 74. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom izvršnom postupku apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
37. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana
26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
38. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što se radi o relativno složenom predmetu u kojem su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka (sudski izvršioci su u dva navrata, 23. marta 2011. godine i 5. februara 2013. godine, pokušali izvršiti pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, ali bezuspješno iz kojih razloga je postupak u konačnici i obustavljen).
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman