Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-8/15 (Općinski sud u Sarajevu)
Odluka donesena 21. 01. 2016.
- Pitanje o kojem je već odlučivano
- Pitanje koje proslijedi redovni sud - nadležnost iz čl. VI.3.c)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-8/15
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 8/15, rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu, na temelju članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 19. točka d) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, dopredsjednik
Zlatko M. Knežević, dopredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, dopredsjednica
Tudor Pantiru, sudac
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudac
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinjana sjednici održanoj 21. siječnja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07) s čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je riječ o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Općinski sud u Sarajevu (sutkinja Sanja Jaramaz-Dedić) u predmetu povodom tužbe tužiteljice (sutkinja Suda Bosne i Hercegovine) pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi naknade štete zbog diskriminacije podnio je 23. rujna 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07, u daljnjem tekstu: osporeni zakon) s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. U obrazloženju zahtjeva Općinski sud je naveo da prema navodima iz tužbe tužiteljičino prebivalište je izvan Sarajeva, zbog čega joj je dodijeljen stan korištenje, a ona uplaćuje određeni mjesečni iznos za korištenje stana. Odredbama članka 37. stavak 1. Zakona o plaćama i drugim naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisano je pravo uposlenika na naknadu troškova smještaja, a podzakonskim aktima se vrši daljnje uređenje ovog prava. Osporenim zakonom ova naknada nije propisana, zbog čega tužiteljica smatra da je diskriminirana u odnosu na druge uposlenike u institucijama Bosne i Hercegovine. Općinski sud je naveo da je tužiteljica istakla da je Ustavni sud, raspravljajući o analognom zahtjevu koji se tiče odvojenog života, svojom Odlukom U 7/12 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 7/12 od 30. siječnja 2013. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/13) utvrdio nesuglasnost osporenog zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine. Općinski sud je istakao da se, sukladno navodima iz tužbe, osporenim zakonom vrši diskriminacija, zbog čega smatra da se radi o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka suda.
2. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 19. točka d) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
c) Ustavni sud će imati nadležnost za pitanja koja mu podnese bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, a koja se tiču toga je li neki zakon o čijoj valjanosti ovisi njegova odluka sukladno ovom Ustavu, s Europskom konvencijom za ljudska prava i temeljne slobode i njezinim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili koja se tiču postojanja ili djelokruga nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
Članak 19. točka d. Pravila Ustavnog suda glasi:
Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;
3. Zahtjev za ocjenu kompatibilnosti podnio je Općinski sud (sutkinja Sanja Jaramaz-Dedić), što znači da je zahtjev podnijela ovlaštena osoba iz članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. studenog 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/11).
4. Nadalje, Općinski sud je podnio zahtjev za ocjenu kompatibilnosti osporenog zakona s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju jer osporenim zakonom naknada na ime troškova smještaja nije propisana.
5. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj U 29/13 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/13 od 28. ožujka 2014. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/14), između ostalog, usvojio zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinje Medihe Pašić) za ocjenu kompatibilnosti osporenog zakona. Ustavni sud je navedenom odlukom utvrdio da osporeni zakon, zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama na ime troškova smještaja u tijeku rada, nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U citiranoj odluci Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci uskladi osporeni zakon s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Međutim, Ustavni sud je donio Rješenje broj 29/13 (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 29/13 od 14. svibnja 2015. godine, objavljeno u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/15) kojim je utvrdio da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije izvršila odluku Ustavnog suda broj U 29/13 od 28. ožujka 2014. godine.
6. Imajući u vidu odredbu članka 19. točka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu s člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman