Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-8/15 (Općinski sud u Sarajevu)

Odluka donesena 21. 01. 2016.

  • Pitanje o kojem je već odlučivano
  • Pitanje koje proslijedi redovni sud - nadležnost iz čl. VI.3.c)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-8/15

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 8/15, rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu, na temelju članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 19. točka d) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu

Mirsad Ćeman, predsjednik

Mato Tadić, dopredsjednik

Zlatko M. Knežević, dopredsjednik

Margarita Caca-Nikolovska, dopredsjednica

Tudor Pantiru, sudac

Valerija Galić, sutkinja

Miodrag Simović, sudac

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinjana sjednici održanoj 21. siječnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07) s čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je riječ o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Općinski sud u Sarajevu (sutkinja Sanja Jaramaz-Dedić) u predmetu povodom tužbe tužiteljice (sutkinja Suda Bosne i Hercegovine) pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi naknade štete zbog diskriminacije podnio je 23. rujna 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudbenim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07, u daljnjem tekstu: osporeni zakon) s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. U obrazloženju zahtjeva Općinski sud je naveo da prema navodima iz tužbe tužiteljičino prebivalište je izvan Sarajeva, zbog čega joj je dodijeljen stan korištenje, a ona uplaćuje određeni mjesečni iznos za korištenje stana. Odredbama članka 37. stavak 1. Zakona o plaćama i drugim naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisano je pravo uposlenika na naknadu troškova smještaja, a podzakonskim aktima se vrši daljnje uređenje ovog prava. Osporenim zakonom ova naknada nije propisana, zbog čega tužiteljica smatra da je diskriminirana u odnosu na druge uposlenike u institucijama Bosne i Hercegovine. Općinski sud je naveo da je tužiteljica istakla da je Ustavni sud, raspravljajući o analognom zahtjevu koji se tiče odvojenog života, svojom Odlukom U 7/12 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 7/12 od 30. siječnja 2013. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/13) utvrdio nesuglasnost osporenog zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine. Općinski sud je istakao da se, sukladno navodima iz tužbe, osporenim zakonom vrši diskriminacija, zbog čega smatra da se radi o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka suda.

2. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 19. točka d) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

c) Ustavni sud će imati nadležnost za pitanja koja mu podnese bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, a koja se tiču toga je li neki zakon o čijoj valjanosti ovisi njegova odluka sukladno ovom Ustavu, s Europskom konvencijom za ljudska prava i temeljne slobode i njezinim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili koja se tiču postojanja ili djelokruga nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

Članak 19. točka d. Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;

3. Zahtjev za ocjenu kompatibilnosti podnio je Općinski sud (sutkinja Sanja Jaramaz-Dedić), što znači da je zahtjev podnijela ovlaštena osoba iz članka VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. studenog 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/11).

4. Nadalje, Općinski sud je podnio zahtjev za ocjenu kompatibilnosti osporenog zakona s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije i člankom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju jer osporenim zakonom naknada na ime troškova smještaja nije propisana.

5. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj U 29/13 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/13 od 28. ožujka 2014. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/14), između ostalog, usvojio zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinje Medihe Pašić) za ocjenu kompatibilnosti osporenog zakona. Ustavni sud je navedenom odlukom utvrdio da osporeni zakon, zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadama na ime troškova smještaja u tijeku rada, nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U citiranoj odluci Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci uskladi osporeni zakon s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svezi s člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Međutim, Ustavni sud je donio Rješenje broj 29/13 (vidi Rješenje Ustavnog suda broj U 29/13 od 14. svibnja 2015. godine, objavljeno u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/15) kojim je utvrdio da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije izvršila odluku Ustavnog suda broj U 29/13 od 28. ožujka 2014. godine.

6. Imajući u vidu odredbu članka 19. točka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu s člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu U-8/15 (Općinski sud u Sarajevu) | Sudska praksa | Aktio