Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4241/15 (I. K. iz Mostara, A. S. iz Mostara, A. V. iz Jablanice i R. P. iz Sarajeva)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4241/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4241/15, rješavajući apelaciju I. K. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija I. K., A. S., A. V. i R. P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 011566 12 I 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 58 0 P 011566 12 I 2 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima I. K., A. S., A. V. i R. P. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima I.
K., A. S., A. V. i R. P. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. K., A. S., A. V. i R. P., podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011566 08 Gž od 20. februara 2009. godine i dopunskom Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011566 08 Gž od 7. decembra 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. K. iz Mostara, A. S. iz Mostara, A. V. iz Jablanice i R. P. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 011566 08 Gž od 20. februara 2009. godine i dopunskom Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 011566 08 Gž od 7. decembra 2011. godine, te zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 011566 12 I 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 8. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 15. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
a)Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak
5. Apelanti su 14. juna 2006. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate potraživanja iz radnih odnosa.
6. Prvostepenom Presudom Općinskog suda broj P.011566 06 od 29. maja 2008. godine, obavezan je tuženi da apelantima isplati naknadu za ishranu i regres za 2003. i 2004. godinu u novčanim iznosima pobliže označenim za svakog apelanta u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 011566 08 Gž od 20. februara 2009. godine žalba tuženog je djelomično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke koji se odnosi na isplatu naknade za ishranu na način pobliže označen u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
8. Odlučujući o zahtjevu apelanata, Kantonalni sud je dopunskom Presudom broj 58 0 P 011566 08 Gž od 7. decembra 2011. godine, žalbu apelanata djelomično usvojio i preinačio prvostepenu presudu Općinskog suda, obavezujući tuženog da apelantima isplati zakonsku zateznu kamatu po osnovu regresa i toplog obroka na način pobliže označen u izreci dopunske presude.
9. Nezadovoljan navedenom odlukom tuženi je izjavio reviziju, koja je Rješenjem Vrhovnog suda FBiH broj 58 0 P 011566 12 Rev od 1. novembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. b)Činjenično stanje u odnosu na izvršni postupak
10. Apelanti su 24. aprila 2009. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv tuženog (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda P.011566 06 od 29. maja 2008. godine, koja je djelomično preinačena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 011566 08 Gž od 20. februara 2009. godine radi isplate novčanih potraživanja u iznosima pobliže određenim navedenom odlukom.
11. Rješenjem od 27. aprila 2009. godine Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje.
12. Prema stanju u spisu, izvršenik je 19. jula 2009. godine izvršio isplatu glavnice i kamate prema rješenju o izvršenju.
13. Apelanti su 2. aprila 2012. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu dopunske presude Kantonalnog suda od 7. decembra 2011. godine radi naplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni regres i topli obrok.
14. Općinski sud je rješenjem od 20. aprila 2012. godine odredio predloženo izvršenje.
15. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je izjavio prigovor. Općinski sud je rješenjem od 8. januara 2013. godine, u stavu jedan dispozitiva rješenja, prigovor izvršenika djelomično usvojio, stavio van snage rješenje o izvršenju i ukinuo provedene radnje u dijelu u kojem je određeno izvršenje prema prijedlogu apelanata u odnosu na troškove izvršnog postupka, dok je u stavu dva navedenog rješenja u preostalom dijelu odbio kao neosnovan prigovor izvršenika kojim je izvršenik istakao da apelanti potražuju kamatu na glavnicu ne samo za period koji je određen dopunskom presudom već i za period nakon isplate glavnice.
16. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud rješenjem od 11. decembra 2013. godine uvažio, prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu radi ponovnog odlučivanja. U obrazloženju navedenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da će Općinski sud u ponovljenom postupku zakazati ročište, a po potrebi provesti i vještačenje na okolnost dijela isplaćenih kamata, pa će na taj način razjasniti koji dio kamata je isplaćen, odnosno koji nije plaćen, te će utvrditi za koju razliku kamata je osnovano potraživanje apelanata.
17. Zaključkom od 11. decembra 2015. godine, Općinski sud je pozvao apelante da izvrše uplatu finansijskog vještačenja.
18. Prema stanju u spisu, izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelanti smatraju da im je u parničnom i izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, naveli da su 2006. godine podnijeli tužbu u parničnom postupku, te da više od devet godina od pokretanja postupka nisu naplatili svoja potraživanja koja datiraju iz 2003. godine. U odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka, apelanti su istakli da je Kantonalni sud rješenjem predmet vratio na ponovno odlučivanje Općinskom sudu, ali da taj sud do trenutka podnošenja apelacije nije postupio prema odluci Kantonalnog suda. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantima zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.600,00 KM za svakog apelanta.
b) Odgovor na apelaciju
20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da su neprecizno postavljeni navodi apelanata u prijedlogu za izvršenje doprinijeli nejasnosti rješenja o izvršenju, a time i dužini trajanja postupka.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se ukazuje na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
25. Ustavni sud zapaža da apelanti predmetnom apelacijom osporavaju dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 011566 08 Gž od 20. februara 2009. godine i dopunske Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 011566 08 Gž od 7. decembra 2011. godine. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, postupajući povodom prijedloga apelanata za izvršenje navedenih presuda, 24. aprila 2009. godine i 20. aprila 2012. godine donio rješenja o izvršenju, tako da proizlazi da su konačne odluke apelanti morali primiti prije tih datuma. Imajući u vidu da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. septembra 2015. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presude Kantonalnog suda kojima je predmetni postupak okončan. b)Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka
26. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Budući da navodi iz apelacije u ovom dijelu ukazuju na to da apelanti pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreću pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
28. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se realno mora uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
31. U konkretnom slučaju, apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog prijedloga za izvršenje od 2. aprila 2012. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
33. Apelanti smatraju da im je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
36. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da su apelanti predmetni postupak pokrenuli prijedlogom za izvršenje od 24. aprila 2009. godine i da je potraživanje apelanata prema navedenom prijedlogu za izvršenje, prema stanju u spisu, izvršeno isplatom 19. jula 2009. godine. Međutim, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da su apelanti, nakon donošenja dopunske presude Kantonalnog suda od 7. decembra 2011. godine, podnijeli 2. aprila 2012. godine prijedlog za izvršenje navedene presude i da taj postupak nije okončan. Stoga, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od podnošenja prijedloga za izvršenje dopunske presude do trenutka donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno period od tri godine i 11 mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
39. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi izvršenja dopunske presude Kantonalnog suda od 7. decembra 2011. godine, kojom je prvostepena presuda Općinskog suda preinačena u pogledu načina izračuna zakonske zatezne kamate po osnovu regresa i toplog obroka. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari koja se odnosi na isplatu razlika neisplaćenih kamata na pojedinačna potraživanja iz radnih odnosa po različitim osnovama, broj tražilaca izvršenja, te činjenicu da je u predmetnom izvršnom postupku neophodno izvršiti finansijsko vještačenje, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
40. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelante, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda ne proizlazi da je predmetni izvršni postupak koji se vodi radi naplate zakonske zatezne kamate na ranije dosuđeni i isplaćeni regres i topli obrok od posebnog značaja za apelante.
41. Ustavni sud, najprije, podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano odredbom člana 5. stav 1. ZIP-a. S tim u vezi, ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o prijedlogu od 2. aprila 2012. godine za izvršenje dopunske presude, rješenje o izvršenju donio 20. aprila 2012. godine. Međutim, iz stanja u spisu proizlazi da je navedeno rješenje najprije povodom prigovora izvršenika, rješenjem Općinskog suda od 8. januara 2013. godine, stavljeno van snage u dijelu u kojem je izvršenje određeno u odnosu na troškove izvršnog postupka, a da je zatim Kantonalni sud, odlučujući o žalbi izvršenika, rješenjem od 11. decembra 2013. godine prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu radi ponovnog odlučivanja. U svom odgovoru na apelaciju, Općinski sud je istakao kako smatra da su neprecizno postavljeni navodi u prijedlogu za izvršenje apelanata doprinijeli nejasnosti rješenja o izvršenju i time utjecali na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o usklađenosti prijedloga za izvršenje s izvršnom ispravom odlučuje Općinski sud u skladu s relevantnim odredbama zakona o izvršnom postupku, zbog čega Ustavni sud, suprotno navodima Općinskog suda, nalazi da je Općinski sud donošenjem rješenja o izvršenju, a zatim i odbijanjem prigovora izvršenika postupao nedjelotvorno, s obzirom da je predmet rješenjem Kantonalnog suda vraćen na ponovno odlučivanje. Pored navedenog, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u ponovljenom postupku, prvu procesnu radnju preduzeo nakon što su protekle dvije godine, odnosno tek nakon dostavljanja apelacije na odgovor, kada je zaključkom od 11. decembra 2015. godine apelante pozvao da izvrše uplatu finansijskog vještačenja. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno nedjelotvornim postupanjem i odsustvom aktivnosti u periodu od dvije godine, propustio izvršiti svoju obavezu da djelotvorno i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Stoga, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu od tri godine i 11 mjeseci može pripisati Općinskom sudu.
42. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Apelanti su tražili da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
44. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan postupati hitno“, a s obzirom na to da su apelanti 2. aprila 2012. godine pokrenuli izvršni postupak i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon tri godine i 11 mjeseci nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantima treba solidarno isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 900,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak radi dopunske presude traje tri godine i 11 mjeseci i još uvijek nije okončan, zbog toga što je neokončanje izvršnog postupka uvjetovano nedjelotvornim postupanjem i neaktivnošću Općinskog suda u trajanju od dvije godine.
46. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman