Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4075/15 (B. P.)

Odluka donesena 03. 02. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4075/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4075/15, rješavajući apelaciju Brace Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Brace Popovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pokrenutom na apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u Sarajevu od 23. decembra 1998. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 024031 15 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, građenja i okoliša Kantona Sarajevo broj 05/02-23-1010/15 od 27. aprila 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Braci Popoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Braci Popoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Braco Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 1. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povrata stana u posjed. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Uprava je dostavila odgovor na apelaciju 9. novembra 2015. godine, a Ministarstvo 11. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 23. decembra 1998. godine Upravi podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u ulici Palimira Toljatija broj 142 (novi naziv: Gradačačka broj 102; u daljnjem tekstu: predmetni stan).

6. Nakon toga, Uprava je u tri navrata (10. februara 2004. godine, 26. augusta 2005. godine i 15. septembra 2009. godine) odlučivala o apelantovom zahtjevu. Ministarstvo je u četiri navrata (18. juna 2004. godine, 17. oktobra 2005. godine, 2. novembra 2009. godine i 30. maja 2013. godine) odlučivalo o apelantovim žalbama i žalbama privremenog korisnika predmetnog stana protiv prvostepenih rješenja. Konačno, Kantonalni sud je u dva navrata (23. aprila 2008. godine i 20. maja 2013. godine) presudama uvažavao tužbe i poništavao osporena rješenja i postupak vraćao prvostepenom, odnosno drugostepenom organu na ponovni postupak.

7. S obzirom na to da mu nije vraćen predmetni stan u posjed ni nakon 15 godina, apelant je 25. aprila 2013. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 1827/13. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 1827/13 od 17. jula 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Upravi da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23-04/III-23-63/03.

8. Uprava je, rješavajući u ponovnom postupku, a povodom apelantovog zahtjeva, u predmetu vraćanja stana u posjed donijela Rješenje broj 23-04/III-23-63/03 od 8. aprila 2015. godine kojim je potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i utvrđeno je da mu pripada pravo na vraćanje stana. Istim rješenjem utvrđeno je da predmetni stan kao privremeni korisnik koristi Senad Kadrović, da mu prestaje pravo privremenog korištenja, te mu je naloženo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja napusti stan slobodan od lica i stvari.

9. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05/02-23-1010/15 od 27. aprila 2015. godine kojim je odbijena žalba privremenog korisnika Senada Kadrovića kao neosnovana.

10. Privremeni korisnik Senad Kadrović je 8. juna 2015. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv rješenja Ministarstva od 27. aprila 2015. godine.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 024031 15 U od 18. juna 2015. godine odložio izvršenje osporenog rješenja Ministarstva od 27. aprila 2015. godine do okončanja upravnog spora. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je privremeni korisnik podneskom od 18. juna 2015. godine zatražio odlaganje izvršenja rješenja od 27. aprila 2015. godine do donošenja konačne odluke o tužbi, istakavši da je prvostepeni organ 1. juna 2015. godine po službenoj dužnosti zakazao prinudno iseljenje iz stana za 7. juli 2015. godine.

12. Prema stanju u spisu, postupak povodom tužbe privremenog korisnika u toku je pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka, te predložio da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada nematerijalne i materijalne štete (plaćanje advokatskih usluga) u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Uprava je u odgovoru na apelaciju navela da u provedenim postupcima nije bilo kršenja apelantovih navedenih prava.

15. Ministarstvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije iz člana VI/3.b) Ustava, te je predložilo da se apelacija odbaci kao nedopustiva.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

17. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 17.

Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno.

Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta odložit će izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odlaganje izvršenja.

Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pisano zatraži tužilac. Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno nije tražio odlaganje izvršenja rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 56/01) relevantne odredbe glase:

Član 4.

Nositelj stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnome za stambene poslove, ako zakonom kantona nije drugačije određeno. […] Član 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

28. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s tim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

b)Period koji se uzima u obzir

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 1827/13 od 17. jula 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Upravi da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23-04/III-23-63/03. Uprava je donijela odluku, međutim, s obzirom na to apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje smatra „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa će u konkretnom predmetu razmatrati period od podnošenja zahtjeva za povrat stana u posjed, tj. od 23. decembra 1998. godine do dana donošenja ove odluke, dakle dužinu postupka koji traje oko 17 godina i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju radi se o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi da li apelantu pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Iako su radi utvrđivanja navedene činjenice izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se zaključiti da je postupak značajan za apelanta.

31. Ustavni sud zapaža da je u Odluci broj AP 1827/13 zaključeno da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon 15 godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju isključivo nadležnih organa uprave i Kantonalnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za tako dugo trajanje postupka. Ustavni sud zapaža da je Uprava tek nakon osam mjeseci (8. aprila 2015. godine) donijela rješenje, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva (27. aprila 2015. godine), protiv kojeg je privremeni korisnik podnio tužbu Kantonalnom sudu. Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud, u međuvremenu, donio rješenje (18. juna 2015. godine) kojim je odložio izvršenje rješenja Ministarstva od 27. aprila 2015. godine do okončanja upravnog spora. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju povodom tužbe privremenog korisnika protiv rješenja Ministarstva od 27. aprila 2015. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da apelant još uvijek nije uveden u posjed spornog stana, te da se i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. U svom odgovoru na apelaciju Uprava je navela da u provedenim postupcima nije bilo kršenja apelantovih navedenih prava, a Ministarstvo je istaklo da nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije iz člana VI/3.b) Ustava, te je predložilo da se apelacija odbaci kao nedopustiva.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za takvo nedjelotvorno postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke više puta poništavane i predmet je vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

33. Dakle, Ustavni sud podsjeća na to da se radi o predmetu od posebnog značaja za apelanta, da o apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed nije riješeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo oko 17 godina. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

34. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu nužno je da taj sud donese odluku, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

38. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1827/13 od 17. jula 2014. godine, iako je utvrdio povredu apelantovih prava, nije apelantu dosudio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je prethodno konstatirao da, s obzirom na to apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, odnosno da o apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed nije odlučeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo oko 17 godina. Dakle, Ustavni sud je imao u vidu cijeli period od oko 17 godina u kojem apelantov zahtjev za povrat stana u posjed nije riješen, zbog čega je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da postupak traje oko 17 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 5.100,00 KM. Međutim, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 31. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM, koliko je apelant apelacijom i tražio. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja postupka.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed, koji je značajan za apelanta, nije završen u roku od oko 17 godina od dana podnošenja zahtjeva, pri čemu je proteklo oko godinu i po dana nakon što je Ustavni sud utvrdio kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i naložio nadležnim javnim vlastima hitno postupanje, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za tako dugo trajanje postupka.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman