Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3876/15 (A. J., R. J., A. L., A. S., Š. J.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3876/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3876/15, rješavajući apelaciju Anđelke Jakovljević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Anđelke Jakovljević, Ruže Jelica, Anđe Ladan, Ane Samardžić, Šemse Jašarević, Celije Barišić, Slavice Marjanović, Azre Nešust, Svjetlane Ladan, Aide Maglić, Marka Čavara, Nele Zjajo, Sene Ćano, Sedine Crnkić, Mare Bešlija, Ane Ladan, Senije Begović, Nasime Čosić, Mande Hajder, Ljiljane Vujičić-Petrović, Anđe Baković, Enise Jusić, Halide Tutić, Sabihe Karabašić, Derviše Gluhić, Đevahire Šahić, Ajše Malkoč, Amele Čelalić, Amele Halaba, Zijada Beharića, Lutvije Beharić i Faruka Begovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na neizvršavanje rješenja Općinskog suda u Jajcu br. 046-1-I-10-000 280 (novi broj 128 0 I 005521 13 I 2), 046- 1-I-10-000 271 (novi broj 128 0 I 005523 13 I 2), 046-1-I-10-000 272 (novi broj 128 0 I 003048 13 I 2), 046-1-I-10-000 270 (novi broj 128 0 I 007643 13 I), 046-1-I-10-000 273 (novi broj 128 0 I 003036 13 I 2), 046-1-I-10-000 274 (novi broj 128 0 I 009213 13), 046-1-I-10-000 277 (novi broj 128 0 I 005003 13 I 2), 046-1-I-10-000 278 (novi broj 128 0 I 003059 13 I), 046-1-I-10-000 548 (novi broj 128 0 I 003066 13 I), 046-1-I-10-000 279 (novi broj 128 0 I 007642 13 I 2) i 046-1-I- 10-000 549 (novi broj 128 0 I 007458 13 I 2) od 12. maja 2010.
godine u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Anđelka Jakovljević, Ruža Jelica, Anđa Ladan, Ana Samardžić, Šemsa Jašarević, Celija Barišić, Slavica Marjanović, Azra Nešust, Svjetlana Ladan, Aida Maglić, Marko Čavar, Nela Zjajo, Sena Ćano, Sedina Crnkić, Mara Bešlija, Ana Ladan, Senija Begović, Nasima Čosić, Manda Hajder, Ljiljana Vujičić-Petrović, Anđa Baković, Enisa Jusić, Halida Tutić, Sabiha Karabašić, Derviša Gluhić, Đevahira Šahić, Ajša Malkoč, Amela Čelalić, Amela Halaba, Zijad Beharić, Lutvija Beharić i Faruk Begović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Jajca, koje zastupa Delisa Madžo, advokatica iz Jajca, podnijeli su 28. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja rješenja Općinskog suda u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 046-1-I-10-000 280 (novi broj 128 0 I 005521 13 I 2), 046-1-I- 10-000 271 (novi broj 128 0 I 005523 13 I 2), 046-1-I-10-000 272 (novi broj 128 0 I 003048 13 I 2), 046-1-I-10-000 270 (novi broj 128 0 I 007643 13 I), 046-1-I-10-000 273 (novi broj 128 0 I 003036 13 I 2), 046-1-I-10-000 274 (novi broj 128 0 I 009213 13), 046-1-I-10-000 277 (novi broj 128 0 I 005003 13 I 2), 046-1-I-10-000 278 (novi broj 128 0 I 003059 13 I), 046-1-I-10-000 548 (novi broj 128 0 I 003066 13 I), 046-1-I-10-000 279 (novi broj 128 0 I 007642 13 I 2) i 046-1-I-10- 000 549 (novi broj 128 0 I 007458 13 I 2) od 12. maja 2010. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 30. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 21. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su kao tražitelji izvršenja 4. i 8. februara i 23. marta 2010. godine podnijeli prijedloge za izvršenje kao bivši uposlenici protiv izvršenika Tvornice konfekcije „Borac-R“ d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Bugojnu – Odjeljenje u Jajcu, broj 046-1-P-07-000 429 od 24. februara 2009. godine, radi naplate svojih potraživanja iz radnog odnosa, i to pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
6. Općinski sud je donio rješenja o izvršenju br. 046-1-I-10-000 280, 046-1-I-10-000 271, 046- 1-I-10-000 272, 046-1-I-10-000 270, 046-1-I-10-000 273, 046-1-I-10-000 274, 046-1-I-10-000 277, 046-1-I-10-000 278, 046-1-I-10-000 548, 046-1-I-10-000 279 i 046-1-I-10-000 549 od 12. maja 2010. godine kojima je dopustio predložena izvršenja. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je podnio prigovor 17. maja 2010. godine.
7. Općinski sud je 2. juna 2010. godine donio zaključak kojim je odredio popis izvršenikovih pokretnih stvari.
8. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 046-1-1-10-000280 od 1. jula 2010. godine kojim je odbijen izvršenikov prigovor. Protiv tog rješenja izvršenik je izjavio žalbu 16. jula 2010. godine.
9. Budući da žalba ne odlaže izvršenje, Općinski sud je 6. septembra 2010. godine donio zaključak kojim je za 24. septembar 2010. godine odredio pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari, te je pljenidba i provedena tog dana.
10. Spis je 23. oktobra 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje povodom izvršenikove žalbe (nije preciziran datum donošenja rješenja Kantonalnog suda).
11. Nakon vraćanja spisa od Kantonalnog suda zakazana je prva prodaja izvršenikovih pokretnih stvari za 13. oktobar 2011. godine, ali navedeno ročište nije uspjelo.
12. Druga javna prodaja zakazana je za 15. decembar 2011. godine kada je jedan dio izvršenikovih pokretnih stvari prodan i ostvarena zarada u iznosu od 19.425,00 KM.
13. Apelanti su podnescima od 2. aprila, 21. septembra, te 1. i 18. oktobra 2012. godine tražili od Općinskog suda da zakaže drugu javnu prodaju, odnosno da ponovi popis i prodaju oštećenih stvari (zbog učestalih provalnih krađa u izvršenikovim poslovnim prostorijama).
14. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je jedan dio pokretnih stvari ostao neprodan, jer je ročište za drugu javnu prodaju prekinuto zbog neprimjerenog ponašanja izvršenikovog punomoćnika i nastavljeno je 15. oktobra 2012. godine.
15. Apelanti su podnescima od 11. marta i 7. maja 2013. godine urgirali u Općinskom sudu tražeći da taj sud hitno izvrši popis i zakazivanje ročišta za prodaju izvršenikovih preostalih pokretnih stvari.
16. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da su stvari koje su prodavane (sve pokretne stvari koje su se nalazile u proizvodnom pogonu) na toj prodaji kupili apelanti za iznos od 20.000,00 KM, te su im te stvari dosuđene rješenjem o dosudi od 19. oktobra 2012. godine i predane u posjed, a rješenjem o djelomičnom namirenju od 29. maja 2013. godine formalno je konstatirano da su apelanti namireni u iznosima od po 625,00 KM.
17. Nakon toga, apelanti su 6. septembra 2013. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za nastavak izvršenja na preostalim stvarima koje ranije nisu bile predmet popisa, kao i na prodaji pokretnih stvari koje su proglašene neuspjelom prodajom.
18. Općinski sud je donio Rješenje broj 128 0 I 005521 13 I 2 od 24. septembra 2013. godine kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog apelanata. Protiv navedenog rješenja apelanti su izjavili prigovor. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, zaključio da se apelanti smatraju namirenim u visini svog potraživanja, jer su za cijenu koja je daleko niža od procijenjene vrijednosti pribavili sebi pokretne stvari koje su bile predmet prodaje, pa bi omogućavanjem ponovnog popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari ili dopuštanjem izvršenja na bilo kojem drugom sredstvu izvršenja apelantima bila data mogućnost da namiruju ostatak potraživanja, što bi vodilo zloupotrebi prava, pri čemu se pozvao na komentar Zakona o izvršnom postupku – str. 358, a takvo postupanje protivilo bi se i načelu savjesnosti i poštenja, te načelu zabrane zloupotrebe prava, kako je to propisano odredbom člana 12. Zakona o obligacionim odnosima, što je sud dužan spriječiti.
19. Apelanti su podneskom od 19. marta 2014. godine urgirali u Općinskom sudu tražeći da taj sud hitno odluči o prigovoru.
20. Općinski sud je donio Rješenje broj 128 0 I 005521 13 I 2 od 21. marta 2014. godine kojim je odbio prigovor kao neosnovan.
21. Odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja od 21. marta 2014. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 128 0 I 005521 14 Gž od 3. septembra 2014. godine kojim je žalbu uvažio i ukinuo rješenje Općinskog suda od 21. marta 2014. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u obrazloženju svog rješenja, između ostalog, naveo da prvostepeni sud nije zakazao ročište kako bi provjerio navode iz prigovora i ocijenio opravdanost prijedloga za obavljanje uviđaja na licu mjesta, jer apelanti ustrajavaju na nastavku postupka i provođenju izvršenja na izvršenikovim preostalim stvarima.
22. Postupajući u skladu s uputama drugostepenog suda, Općinski sud je 4. decembra 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor apelanata i dopustio ponovni popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari.
23. Sudski izvršitelj Općinskog suda je 30. januara 2015. godine sačinio zapisnik na licu mjesta gdje je konstatirao da prilikom obilaska izvršenikovih prostorija nije zatečena nikakva vrijedna pokretna imovina koja bi mogla biti predmet namirenja potraživanja apelanata, te da je imovina koja je zatečena u izvršenikovom posjedu potpuno devastirana i uništena, kao i objekt u kojem se nalazi pokretna imovina.
24. Općinski sud je 3. marta 2015. godine punomoćnici apelanata uputio obavijest o bezuspješnom pokušaju pljenidbe, ali ona nije u roku od tri mjeseca, u skladu s članom 125. Zakona o izvršnom postupku, predložila ponovnu pljenidbu, već je 28. aprila 2015. godine podnijela novi prijedlog za izvršenje, i to pljenidbom i prijenosom potraživanja radi naplate koje izvršenik ima prema svome dužniku Nikoli Rajiću kao solidarnom dužniku trećoj osobi.
25. Općinski sud je donio Rješenje broj 128 0 I 005521 13 I 3 od 30. juna 2015. godine kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog apelanata, protiv kojeg su apelanti podnijeli prigovor koji je u cijelosti odbijen kao neosnovan Rješenjem broj 128 0 I 005521 13 I 3 od 15. decembra 2015. godine.
26. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 128 0 I 005521 13 I 3 od 15. decembra 2015. godine kojim je obustavio izvršni postupak.
27. Iz informacija kojima raspolaže Ustavni sud proizlazi da je izvršenik podnio prigovor protiv navedenog rješenja 24. decembra 2015. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su opisali hronologiju postupka, istakli da izvršni postupak nije dovršen, te da postupak u svih jedanaest predmeta traje preko pet godina. Apelanti su naveli da je na taj način sud svojom inertnošću doprinio odugovlačenju postupka. Dalje, apelanti su naveli da sud nije sudio niti donosio odluke u razumnom roku, što je imalo za posljedicu gubitak svake mogućnosti apelanata da namire svoja potraživanja, čime su pretrpjeli ne samo nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih patnji zbog nedopustivo i nerazumno dugog postupka na koji nisu mogli utjecati i pored svih preduzetih radnji nego i materijalnu štetu jer su onemogućeni naplatiti svoja potraživanja koja u ukupnom iznosu dostižu cifru od preko 450.000,00 KM, i to bez zakonskih zateznih kamata. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, obaveže Općinski sud da hitno donese rješenje o namirenju apelantima kao tražiteljima izvršenja, i to iznosa ostvarenog prodajom u visini od 19.425,00 KM, te da im dosudi, svakom pojedinačno, na ime nematerijalne štete iznos po 1.800,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
29. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je naveo da je punomoćnica apelanata propustila navesti da 11 predmeta u kojima zastupa apelante nisu jedini predmeti koji su se vodili u Općinskom sudu i da je paralelno vođeno još nekoliko izvršnih postupaka koji su za sredstvo i predmet izvršenja imali izvršenikove pokretne stvari, te da su ti izvršni postupci pokrenuti prije nego što su apelanti pokrenuli izvršne postupke. Općinski sud je naveo da je bilo nekoliko provala u prostorije izvršenikovog proizvodnog pogona, te otuđenja i oštećenja pokretnih stvari, što je sudski izvršitelj redovno prijavljivao nadležnoj policijskoj stanici. Općinski sud je, dalje, naveo da mu se ne može staviti na teret da je ostavio sporne mašine nezaštićene. Naime, kako izvršenik nije pristupio prilikom popisa i dobrovoljno otvorio vrata zaključanih prostorija i ulazne kapije, a sudski izvršitelji su ih otvorili u skladu sa ZIP-om, to su radi očuvanja popisanih stvari sudski izvršitelji ponovo stavili brave i zaključali prostorije koje su otvorili, a na ulaznu kapiju i na vrata poslovne zgrade zalijepili su zapisnik o obavljenim radnjama. Općinski sud je naveo da apelanti nisu iskoristili svoje pravo koje im je osigurano članom 122. Zakona o izvršnom postupku, tj. pravo da im sud preda pokretne stvari na čuvanje (napomena: sud je čak sugerirao apelantima da preuzmu na čuvanje pokretne stvari, ali su se oni izjasnili da ih nemaju gdje čuvati). Stoga su apelanti preuzeli rizik od uništenja i oštećenja stvari i ne mogu to stavljati na teret sudu. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istakao da je kontinuirano radio na konkretnim predmetima i radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da su za dužinu trajanja postupka presudne bile radnje stranaka.
V.Relevantni propisi
30. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 122.
Čuvanje popisanih stvari (1) Popisane stvari sudski izvršilac će ostaviti na čuvanje izvršeniku ako sud, na prijedlog tražioca izvršenja, nije odredio da se one predaju na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu.
(2) Rizik od uništenja ili oštećenja stvari datih na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem licu snosi tražilac izvršenja osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile. Član 125.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.
(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.
VI.Dopustivost
31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
33. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom.
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
36. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
39. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud zapaža da su apelanti 4. i 8. februara i 23. marta 2010. godine pokrenuli izvršne postupke protiv izvršenika kako bi realizirali svoje potraživanje i da ti postupci, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani i da traju gotovo šest godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
41. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata potraživanja popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, veliki broj tražitelja izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuju) može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli izvršne postupke radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.
42. Razmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Štaviše, apelanti su podnescima od 11. marta i 7. maja 2013. godine i 19. marta 2014. godine tražeći da sud hitno izvrši popis i zakaže ročište za prodaju izvršenikovih preostalih pokretnih stvari, odnosno da odluči o njihovom prigovoru protiv rješenja od 24. septembra 2013. godine kojim je odbijen njihov prijedlog za nastavak izvršnog postupka ponovnim popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih stvari. Dakle, apelanti su preduzeli sve radnje koje su im bile na raspolaganju kako bi ubrzali postupak izvršenja.
43. S druge strane, Općinski sud je u roku od nešto više od tri odnosno jednog mjeseca odlučio o prijedlogu apelanata za izvršenje (12. maja 2010. godine). Nakon toga, Općinski sud je u veoma kratkom roku (2. juna 2010. godine) donio zaključak kojim je odredio popis izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je nakon nešto više od jednog mjeseca (1. jula 2010. godine) donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda (nije preciziran datum donošenja). Nakon toga, Općinski sud je zakazao dvije javne prodaje (12. oktobra i 15. decembra 2011. godine) kada je ostvarena naplata u iznosu od 19.425,00 KM. Dalje, Općinski sud je održao narednu javnu prodaju, gdje su apelanti kupili izvršenikove pokretne stvari za iznos od 20.000,00 KM, koje su im dosuđene rješenjem o dosudi od 19. oktobra 2012. godine i predane u posjed, a rješenjem o djelimičnom namirenju od 29. maja 2013. godine konstatirano je da su apelanti namireni u iznosima od po 625,00 KM. Nakon toga, apelanti su 6. septembra 2013. godine podnijeli prijedlog za nastavak izvršenja, a Općinski sud je u veoma kratkom roku (24. septembra 2013. godine) donio rješenje kojim je odbio prijedlog apelanata. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o prigovoru apelanata, donio rješenje nakon pet mjeseci (21. marta 2014. godine) kojim je odbio prigovor kao neosnovan. Odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja Općinskog suda od 21. marta 2014. godine, Kantonalni sud je donio rješenje nakon pet mjeseci (3. septembra 2014. godine) kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je, postupajući u skladu s uputama drugostepenog suda, donio rješenje nakon tri mjeseca (4. decembra 2014. godine) kojim je usvojio prigovor apelanata i dopustio ponovni popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Ustavni sud zapaža da je sudski izvršitelj Općinskog suda 30. januara 2015. godine sačinio zapisnik na licu mjesta gdje je konstatirao da prilikom obilaska izvršenikovih prostorija nije zatečena nikakva vrijedna pokretna imovina koja bi mogla biti predmet namirenja potraživanja apelanata. Apelanti su podneskom od 28. aprila 2015. godine podnijeli novi prijedlog za izvršenje, koji je odbijen rješenjem od 30. juna 2015. godine. Odlučujući o prigovoru apelanata protiv navedenog rješenja, Općinski sud je donio rješenje od 15. decembra 2015. godine kojim je odbio prigovor kao neosnovan. Konačno, Općinski sud je istog dana, dakle 15. decembra 2015. godine, donio rješenje o obustavi izvršnog postupka, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor 24. decembra 2015. godine. Ustavni sud nalazi da iz navedenog ne slijedi da postoje elementi koji bi ukazivali na to da su sudovi odugovlačili postupak.
44. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja jer je sudski izvršitelj 30. januara 2015. godine pokušao izvršiti pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari, međutim, bezuspješno, s obzirom na to da su sudski izvršitelji konstatirali da izvršenik više nije posjedovao nikakve pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je bilo nekoliko provala u prostorije izvršenikovog proizvodnog pogona, te otuđenja i oštećenja pokretnih stvari, što je sudski izvršitelj redovno prijavljivao nadležnoj policijskoj stanici, te da apelanti nisu iskoristili svoje pravo koje im je osigurano članom 122. Zakona o izvršnom postupku, tj. pravo da im sud preda pokretne stvari na čuvanje (napomena: sud je čak sugerirao apelantima da preuzmu na čuvanje pokretne stvari, ali su se oni izjasnili da stvari nemaju gdje čuvati). Iz navedenog slijedi da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka.
45. Iako postupak traje gotovo šest godina i još uvijek nije okončan, a pri činjenici da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka, kada ne postoje elementi koji bi ukazivali na to da su sudovi odugovlačili postupak, te kada se radi o relativno složenom predmetu, Ustavni sud ocjenjuje da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
46. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
47. U odnosu na zahtjev apelanata da im se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na suđenje u razumnom roku u konkretnom izvršnom postupku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
48. U vezi s navodima apelanata o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelanti te navode nisu obrazložili pa se Ustavni sud nije ni mogao upustiti u njihovo ispitivanje, a s obzirom na to da su se apelanti samo paušalno pozvali na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovode u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, imajući u vidu zaključak o navodnom kršenju prava na pravično suđenje, i to pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim. VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na provođenje izvršnog postupka u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti traje gotovo šest godina i još uvijek nije okončan, jer je Općinski sud u konkretnom slučaju postupao s adekvatnom ažurnošću, ali su složenost pitanja i objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecali na njegovu dužinu.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman