Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-6/15 (Općinski sud u Sarajevu)

Odluka donesena 21. 01. 2016.

Nema povrede
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Pitanje koje proslijedi redovni sud - nadležnost iz čl. VI.3.c)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-6/15

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

21. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 6/15, rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu (sudija Nebojša Joksimović), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. januara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI MERITUMU

Odbija se zahtjev Općinskog suda u Sarajevu (sudija Nebojša Joksimović) za ocjenu kompatibilnosti člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14).

Utvrđuje se da je član 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14) u skladu s članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Općinski sud u Sarajevu (sudija Nebojša Joksimović) (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 31. augusta 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine KS“ broj 11/14, u daljnjem tekstu: Zakon o taksi prijevozu). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Skupštine Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Skupština KS) zatraženo je 15. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

3. Skupština KS je odgovor dostavila 30. septembra 2015. godine.

III.Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

4. Podnosilac zahtjeva je naveo da je u toku postupak po tužbi „Holand Company“ d.o.o., Sarajevo, Ul. Avde Palića broj 14 i Adnana Lunje, Sarajevo, Ulica Zabrđe bb (u daljnjem tekstu: prvotužilac i drugotužilac), protiv tuženih Federacije BiH (u daljnjem tekstu: FBiH) i Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: KS) radi utvrđenja diskriminacije, poništenja čl. 5. i 8. Pravilnika o tehničko-eksploatacionim uvjetima za vozila kojim se obavljaju pojedine vrste prijevoza („Službene novine FBiH“ br. 56/06, 79/06, 11/09, 56/10, 79/11 i 49/13; u daljnjem tekstu: Pravilnik o tehničko-eksploatacionim uvjetima za vozila) i naknadu štete. Nadalje, ukazano je da je u toku pripremnog ročišta za glavnu raspravu punomoćnik tužilaca, u podnesku od 20. augusta 2015. godine, predložio da ovaj sud proslijedi pitanje Ustavnom sudu u vezi s ocjenom ustavnosti člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zakon o taksi prijevozu) s obzirom da od odluke Ustavnog suda zavisi pravni osnov podnesene tužbe.

b) Činjenice predmeta povodom kog je podnesen zahtjev

5. Tužioci su 6. aprila 2015. godine podnijeli tužbu protiv Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljnjem tekstu: prvotuženi) radi utvrđivanja da je prvotuženi diskriminirao „tužioca“ u odnosu na njegovo pravo na imovinu i privrednu djelatnost, tako što je članom 11. stav

3. Pravilnika o tehničko-eksploatacionim uvjetima za vozila „tužioce“ stavio u neravnopravan položaj u odnosu na druge privredne subjekte u vezi s pravom na isticanje firme bez zakonskog osnova i razumnog opravdanja. Tužioci su zatražili da se stavi van snage član 11. stav 3. Pravilnika o uvjetima za vozila, te da se prvotuženom naloži da „tužiocu“ isplati naknadu materijalne štete, uključujući i kamate.

6. Tužioci su podneskom od 5. juna 2015. godine preinačili tužbu od 6. aprila 2015. godine tako što su, pored ostalog, tužbeni zahtjev proširili i na Kanton Sarajevo, Skupštinu KS (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te zatražili da se utvrdi da je drugotuženi diskriminirao drugotužioca jer je donošenjem člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu, a čija primjena je rezultirala prekršajnim kažnjavanjem drugotužioca, na diskriminatoran način onemogućio ekonomsku slobodu pružanja usluga na jedinstvenom tržištu BiH. Najzad, zatraženo je da se drugotuženom naloži da „tužiocu“ isplati naknadu materijalne štete, uključujući i kamate od dana nastanka štete.

c) Odgovor na zahtjev

7. Skupština KS je u odgovoru na zahtjev istakla da je Zakonom o cestovnom prijevozu FBiH („Službene novine FBiH” br. 28/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Federalni zakon) utvrđeno da će Skupština Kantona svojim propisom, u skladu s Federalnim zakonom, urediti uvjete, način i organizaciju vršenja taksi prijevoza. Nadalje, ukazano je da je članom 42. navedenog zakona izričito određeno da će se propisom Kantona urediti osnovni i dopunski uvjeti koje mora ispunjavati taksi vozač i taksi vozilo.

8. Shodno navedenom ovlaštenju Skupština KS je ukazala da su članom 36. Zakona o taksi prijevozu propisani opći uvjeti za taksi vozilo, tj. da pored uvjeta određenih Federalnim zakonom, taksi vozilo mora posjedovati registarsku oznaku za taksi vozila propisanu Pravilnikom o registraciji vozila („Službeni glasnik BiH“ broj 69/09), na kojoj se nalazi slovna oznaka ,,TA“. Također, članom 37. propisani su posebni uvjeti za taksi vozilo i to, pored ostalih: a) da na vidnom mjestu ima istaknutu važeću dopunsku taksi oznaku, i to zalijepljenu na prednjem vjetrobranskom staklu u donjem desnom uglu, a da na zadnjem vjetrobranskom staklu posjeduje zalijepljenu naljepnicu udruženja ili privrednog subjekta kojem pripada; b) da na krovu vozila ima istaknutu svijetleću taksi oznaku, koja mora svijetliti kada je vozilo slobodno za vožnju; c) krovna taksi oznaka mora sadržavati naziv TAXI, te naziv privrednog subjekta ili udruženja kojem pripada; d) da je opremljeno radiovezom; e) ugovor o radu za vozača koji upravlja vozilom, a na osnovu člana 53. stav (3) Zakona o cestovnom prijevozu FBiH, kao i ovjerenu fotokopiju obrasca JS 3100 koji je izdala Porezna uprava Kantona Sarajevo; f) važeću naljepnicu pravnog subjekta kojem pripada za tekuću godinu; g) važeću dokumentaciju o radiouređaju koji se nalazi u autu izdatu u skladu s propisima Regulatorne agencije za komunikacije - RAK (ugovor o korištenju radioveze i dozvolu saglasnost za njezino korištenje), h) da je opremljeno baždarenim taksimetrom u ovlaštenim stanicama od strane Instituta za mjeriteljstvo BiH. Stavom 4. navedenog člana određeno je da se u vozilu koje ne posjeduje važeće registarske tablice sa slovnom oznakom ,,TA“ ne može nalaziti taksimetar, sistem radioveze, krovna oznaka, niti natpis koji sadrži riječ ,,TAXI“ ili koji upućuje na obavljanje taksi djelatnosti.

9. Prema mišljenju Skupštine KS iz navedenog je jasno da vozilo koje ne posjeduje registarske oznake u skladu s Pravilnikom o registraciji vozila („Službeni glasnik BiH“ broj 69/09), odnosno na kojem se ne nalaze registarske tablice sa slovnom oznakom ,,TA“, nije registrirano kao taksi vozilo, pa ne može i ne smije biti obilježeno kao taksi vozilo, niti imati opremu koja je propisana isključivo za taksi vozilo. Također, za vozila koja nisu registrirana kao taksi vozila, odnosno ne posjeduju važeće registarske tablice sa slovnom oznakom ,,TA“ ne može se izdati ni „D” licenca, a što je prema članu 13. Federalnog zakona i članu 5. Zakona o taksi prijevozu u KS jedan od uvjeta za obavljanje djelatnosti taksi prijevoza.

10. Prema stavu Skupštine KS taksimetar, sistem radioveze, krovna oznaka koja sadrži riječ ,,TAXI“ obavezna su oprema za obavljanje privredne djelatnosti taksi prijevoza, pa ne postoji bilo kakva potreba da je vozila koja ne obavljaju djelatnost taksi prijevoza posjeduju.

11. Najzad, ukazano je da je svrha člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu suzbijanje nelegalnog obavljanja taksi prijevoza.

IV.Relevantni propisi

12. Zakon o taksi prijevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine KS“ broj 11/14) u relevantnom djelu glasi:

Član 1.

(Predmet) Ovim Zakonom uređuju se:

a) uslovi, organizacija i način obavljanja taksi prijevoza na području Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Kanton);

(…) Član 2.

(Značenje pojmova) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju isto značenje kao u Zakonu o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni zakon), osim pojmova koji imaju sljedeća značenja:

(…)

h) „taksi prijevoz“ je javni prijevoz lica u vanlinijskom cestovnom prometu za koji je cijena prijevoza za pređeni put unaprijed određena i utvrđuje se taksimetrom po cjenovniku usluga;

i) „taksi prijevoznik“ je pravno ili fizičko lice koje posjeduje licencu i druge dokumente potrebne za obavljanje taksi prijevoza izdate na osnovu Federalnog zakona i ovog Zakona;

j) „taksi prijevoznik - pravno lice“ je privredno društvo koje ispunjava uslove za obavljenja taksi djelatnosti prema odredbama Federalnog zakona i ovog Zakona;

(…) Član 4.

(Opći uslovi za obavljanje taksi prijevoza) (1) Taksi prijevoz na području Kantona mogu obavljati taksi prijevoznici koji imaju sjedište, odnosno prebivalište na području Kantona, a u skladu sa ovim Zakonom i Federalnim zakonom.

(2) Taksi prijevoz na području Kantona može se obavljati samo kao osnovna djelatnost, odnosno kao obrt u osnovnom zanimanju.

(3) Taksi prijevoz na području Kantona, može obavljati licencirani:

a) taksi prijevoznik - pravno lice,

b) samostalni taksi prijevoznik - fizičko lice - koji obavlja djelatnost, sam bez upošljavanja drugih lica Član 36.

(Opći uslovi za taksi vozilo) Pored uslova propisanih Federalnim zakonom, taksi vozilo mora posjedovati registarsku oznaku za taksi vozila propisanu Pravilnikom o registraciji vozila („Službeni glasnik BiH“, broj 69/09), na kojoj se nalazi slovna oznaka „TA“.

Član 37.

(Posebni uslovi za taksi vozilo) (1) Pored uslova iz člana 36. ovog Zakona, taksi vozilo mora ispunjavati i sljedeće posebne uslove:

a) da na vidnom mjestu ima istaknutu važeću dopunsku taksi oznaku i to zalijepljenu na prednjem vjetrobranskom staklu u donjem desnom uglu, a da na zadnjem vjetrobranskom staklu posjeduje zalijepljenu naljepnicu udruženja ili privrednog subjekta kojem pripada;

b) da na krovu vozila ima istaknutu svijetleću taksi oznaku, koja mora svijetliti kada je vozilo slobodno za vožnju;

c) krovna taksi oznaka mora da sadrži naziv TAXI, te naziv privrednog subjekta ili udruženja kojem pripada;

d) da je opremljeno radio vezom;

f) važeću naljepnicu pravnog subjekta kojem pripada za tekuću godinu;

g) važeću dokumentaciju o radio uređaju koji se nalazi u autu izdatu u skladu sa propisima Regulatorne agencije za komunikacije - RAK" (ugovor o korištenju radio veze i dozvolu saglasnost za korištenje iste),

h) da je opremljeno baždarenim taksimetrom u ovlaštenim stanicama od strane Instituta za mjeriteljstvo BiH;

(2) Taksi vozila koja pripadaju jednom taksi prijevozniku - pravnom licu, moraju biti jednoobrazna u pogledu boje i oznaka na taksi vozilu.

(3) Taksi vozilo se može koristiti za oglašavanje i isticanje propagandnih poruka, isključivo na bočnim stranama vozila.

(4) U vozilu koje ne posjeduje važeće registarske tablice sa slovnom oznakom „TA“ ne može se nalaziti taksimetar, sistem radio veze, krovna oznaka niti natpis koja sadrži riječi „TAXI“ ili koja upućuje na obavljanje taksi djelatnosti. (5) Stakla na taksi vozilu smiju biti korištena za oglašavanje i postavljanje propagandnih poruka;

V.Dopustivost

13. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

14. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Općinski sud (sudija Nebojša Joksimović), što znači da je zahtjev podnijela ovlaštena osoba iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv. VI.Meritum

15. Podnosilac zahtjeva je zatražio od Ustavnog suda da odluči o kompatibilnosti člana 37. stav

4. Zakona o taksi prijevozu u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Iz zahtjeva proizlazi da osporene odredbe treba ispitati u odnosu na eventualno postojanje diskriminacije po samom zakonu. Stoga će Ustavni sud osporene odredbe ispitati u odnosu na zabranu diskriminacije prema članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

16. Ustavni sud napominje da ocjenu ustavnosti razmatra u općem smislu (erga omens), a ne u odnosu na konkretan predmet (inter partes) koji je povod podnošenju zahtjeva (vidi odluku Ustavnog suda u predmetu U 15/11 od 30. marta 2012. godine, tačka 63). Dakle, Ustavni sud neće ulaziti u konkretan predmet koji se nalazi na rješavanju pred Općinskim sudom u Sarajevu, niti će se baviti načinom na koji redovni sudovi, te drugi nadležni organi primjenjuju osporenu zakonsku odredbu. Ustavni sud će izvršiti ocjenu ustavnosti osporene odredbe na apstraktan način u odnosu na opću zabranu diskriminacije po zakonu iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

17. Osporena odredba člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu glasi:

(4) U vozilu koje ne posjeduje važeće registarske tablice sa slovnom oznakom „TA“ ne može se nalaziti taksimetar, sistem radio veze, krovna oznaka niti natpis koja sadrži riječi „TAXI“ ili koja upućuje na obavljanje taksi djelatnosti.

18. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.

19. Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH naglasio: „Pojam diskriminacije je dosljedno tumačen u jurisprudenciji Suda u odnosu na član 14. Konvencije. Jurisprudencija naročito jasno precizira da 'diskriminacija' označava različito postupanje bez objektivnog i razumnog opravdanja prema licima koja su se našla u sličnom položaju (vidjeti tačke 42.-44. i navedene izvore). Autori su koristili isti termin, diskriminacija, u članu 1. Protokola br. 12. Bez obzira na razlike u širini obima između ovih odredbi, značenje ovog pojma u članu 1. Protokola br. 12 trebalo je biti identično tumačenju iz člana 14. (vidjeti Obrazloženje (Explanatory Report) uz Protokol br. 12, tačka 18). Sud, prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrđenog tumačenja 'diskriminacije', navedenog u tekstu, u primjeni istog pojma prema članu 1. Protokola br. 12 (u vezi sa sudskom praksom UN-ovog Komiteta za ljudska prava u pogledu člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, odredbe koja je slična, ali ne i identična – članu 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju, vidjeti Nowak, Komentari CCPR, Izdavači N. P. Engel, 2005, strana 597-634)”, (vidi odluku Evropskog suda u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH od 22. decembra 2009. godine, tačka 55).

20. Član 14. Evropske konvencije štiti osobe (uključujući i pravne osobe) koje se nalaze u „podudarnim situacijama“ od diskriminirajućih razlika u tretmanu, a u smislu člana 14. Evropske konvencije tretman se smatra diskriminirajućim ako nema „cilja i razumnog opravdanja“, tj. ako ne ide u pravcu legitimnog cilja i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se pokušava ostvariti (vidi odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 98/03 od 27. oktobra 2004. godine, stav 34).

21. Ustavni sud će analizirati osporenu odredbu samostalno i u kontekstu zakona čiji je sastavni dio. Pri tome, Ustavni sud zapaža da u zahtjevu, osim navodne diskriminacije, nisu navedene nikakve posebne činjenice niti dokazi u tom pravcu. S druge strane, u odgovoru na zahtjev ukazano je da je svrha člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu suzbijanje nelegalnog obavljanja taksi prijevoza.

22. Prema odredbama Zakona o taksi prijevozu, taksi prijevoz može obavljati licencirani taksi prijevoznik – pravna osoba, odnosno samostalni taksi prijevoznik – fizička osoba, koji obavlja djelatnost sam, bez upošljavanja drugih osoba. Također, zakonom su propisani opći i posebni uvjeti koje mora ispunjavati taksi vozilo. Jedan od općih uvjeta utvrđen u članu 36. navedenog zakona je da taksi vozilo mora posjedovati registarsku oznaku za taksi vozila na kojoj se nalazi slovna oznaka „TA“. U članu 37. Zakona o taksi prijevozu su, osim općih uvjeta, utvrđeni i posebni uvjeti koje mora ispunjavati vozilo za taksi prijevoz. Među njima su: da na vidnom mjestu ima istaknutu važeću dopunsku taksi oznaku; da na krovu vozila ima istaknutu svijetleću taksi oznaku; krovna taksi oznaka mora sadržavati naziv TAXI, te naziv privrednog subjekta ili udruženja kojem pripada; da je opremljeno radiovezom; da je opremljeno baždarenim taksimetrom. U osporenom stavu 4. člana 37. Zakona o taksi prijevozu je utvrđeno: „U vozilu koje ne posjeduje važeće registarske tablice sa slovnom oznakom 'TA' ne može se nalaziti taksimetar, sistem radio veze, krovna oznaka niti natpis koja sadrži riječi 'TAXI' ili koja upućuje na obavljanje taksi djelatnosti.”

23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je došao do zaključka da obavljanje taksi djelatnosti mogu vršiti sve licencirane pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju uvjete propisane tim zakonom, a ti uvjeti su utvrđeni kao logična i razumna cjelina. Uvjeti za obavljanje taksi djelatnosti su jasno i precizno propisani odredbama čl. 4, 36. i 37. Zakona o taksi prijevozu. Osporena odredba člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu propisuje posebne uvjete koje mora ispunjavati svako taksi vozilo za obavljanje taksi prijevoza. Ova odredba propisuje jednake uvjete za sve one koji se namjeravaju baviti taksi djelatnošću, isto kao i odredbe člana 4. i 36, te ostale odredbe člana 37. Zakona o taksi prijevozu. Očigledno je da je osnovni uvjet da vozilo bude registrirano za obavljanje taksi djelatnosti i da ima odgovarajuće registarske tablice koje to potvrđuju. Ovakva registracija vozila omogućava korištenje ostalih elemenata potrebnih za obavljanje taksi djelatnosti, kao što su odgovarajući sistem radioveze, taksimetar i krovna oznaka koja upućuje na vrstu djelatnosti koja se vozilom obavlja. Ustavni sud je analizom osporene odredbe nesporno zaključio da se ona podjednako odnosi na sve taksi prijevoznike (pravne i fizičke osobe) koji se namjeravaju baviti taksi djelatnošću i pri tome nikoga ne stavlja u privilegiran niti podređen položaj u pogledu ispunjavanja potrebnih uvjeta. Također, ova odredba nema nikakve implikacije na bilo koje drugo pitanje van konteksta obavljanja taksi djelatnosti i njom se, kao uostalom i cijelim zakonom čiji je ona sastavni dio, ne zadire u uređivanje bilo kog drugog pitanja osim obavljanja taksi djelatnosti. Dakle, osporena odredba se ni u kom aspektu ne može shvatiti tako da propisuje različito postupanje za bilo koje uporedne kategorije, već isključivo utvrđuje uvjete koje moraju ispuniti svi oni koji obavljaju taksi djelatnost.

24. Ustavni sud zaključuje da je osporena odredba člana 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu u skladu s članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da je član 37. stav 4. Zakona o taksi prijevozu kompatibilan s članom

1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju jer nikoga ne stavlja u privilegiran niti podređen položaj u pogledu ispunjavanja potrebnih uvjeta za vršenje taksi prijevoza.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu U-6/15 (Općinski sud u Sarajevu) | Sudska praksa | Aktio