Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2827/15 (M. N. iz Travnika i drugi)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2827/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine, u predmetu broj AP 2827/15, rješavajući apelaciju Malika Nuhbegovića i dr., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se nedopuštena apelacija Malika Nuhbegovića, Šaćira Lepira, Feride Haskić, Smaile Mević i Rame Davrana, podnesena zbog duljine trajanja likvidacijskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-L-06-000096, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Malik Nuhbegović iz Travnika, Šaćir Lepir iz Travnika, Ferida Haskić iz Viteza, Smaila Mević iz Travnika i Ramo Davran iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adil Lozo, odvjetnik iz Travnika, podnijeli su 4. lipnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja likvidacijskog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 032-0-L-06-000096.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-L-06-000 096 od 30. kolovoza 2006. godine nad „Bosansko-njemačkim osiguranjem“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: dužnik) otvoren je likvidacijski postupak.
3. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Travniku broj P-111/05 od 17. srpnja 2006. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-GŽ-06-000 662 od 14. lipnja 2007. godine; te pravomoćnim presudama Općinskog suda u Travniku broj 051-0- P-06-000 589 od 1. listopada 2007. godine; broj 051-0-P-06-000 216 od 28. prosinca 2006. godine; broj 51 P 002286 06 P od 3. ožujka 2009. godine i presudom broj 51 0 Mal 006257 04 Mal od 17. siječnja 2013. godine, obvezan je dužnik da apelantima isplati određene novčane iznose na ime naknade štete i troškova postupka.
4. Iz stanja u spisu proizlazi da su apelanti u likvidacijskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000 096, temeljem naprijed navedenih pravomoćnih presuda podnijeli prijave potraživanja, i to apelant Malik Nuhbegović 24. rujna 2007. godine, apelant Šaćir Lepir 15. svibnja 2007. godine, apelantica Ferida Haskić 20. lipnja 2008. godine, apelantica Smaila Mević 1. travnja 2010. godine, i apelant Ramo Davran 19. srpnja 2013. godine.
5. Predmetni likvidacijski postupak je u toku pred Općinskim sudom.
6. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja likvidacijskog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, između ostalog, navode da su prijavili svoja potraživanja, ali da Općinski sud do trenutka podnošenja apelacije nije okončao postupak i apelanti nisu naplatili svoja potraživanja. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te apelantima odredi naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda.
8. Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
9. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju zbog toga što u razumnom roku nije okončan likvidacijski postupak u kojem su apelanti na temelju pravomoćnih presuda prijavili svoja potraživanja, koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000096.
10. Ustavni sud naglašava da je odlučujući o apelacijama drugih apelanata o identičnim činjeničnim i pravnim pitanjima – duljini trajanja likvidacijskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000096, razmatrao u odluci broj AP-873/13 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 873/13 od 17. rujna 2014. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci istakao da Općinski sud „…nije okončao predmetni likvidacijski postupak ni nakon osam godina. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je na području Federacije BiH pokrenut veliki broj sudskih postupaka u kojima tuženi ima svojstvo parnične stranke od čijeg okončanja ovisi okončanje predmetnog likvidacijskog postupka, odnosno da tuženi ne raspolaže imovinom/sredstvima kojima bi svoje dospjele obveze prema povjeriteljima izmirio, te da će se predmetni postupak okončati tek nakon što dužnici tuženog izmire svoja dugovanja prema njemu, te nakon što se okončaju svi parnični postupci (oko 700 predmeta) od kojih zavisi okončanje predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj sudskih postupaka u kojima tuženi ima svojstvo parnične stranke) ne mogu biti dovoljno opravdanje za duljinu predmetnog postupka. Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti ni na koji način nisu mogli doprinijeti duljini postupka u konkretnom slučaju. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema razumnog i objektivnog opravdanja da predmetni postupak likvidacije traje osam godina, te se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može u cijelosti pripisati nadležnom Općinskom sudu…“. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak likvidacije traje osam godina i još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za duljinu trajanja predmetnog postupka snosi isključivo Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.
11. Ustavni sud, također, ističe da je u navedenoj odluci izdao nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča likvidacijski postupak u predmetu broj 032-0-L-06-000096, u skladu sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, i da sukladno članku 72. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja navedene odluke. Postupajući po tom nalogu, Općinski sud je dopisom od 2. listopada 2015. godine i 1. prosinca 2015. godine obavijestio Ustavni sud o radnjama koje je poduzeo u cilju okončanja likvidacijskog postupka u skladu sa Odlukom Ustavnog suda. Naime, Općinski sud je u dopisu od 2. listopada 2015. godine naveo da su u predmetnom likvidacijskom postupku pokretne stvari u cijelosti unovčene 29. travnja 2015. godine i 28. svibnja 2015. godine; da je 14. svibnja 2015. godine odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke kako bi se sagledala globalna likvidnost dužnika od čega zavisi ocjena ispunjenosti uvjeta za prelazak društva iz likvidacije u stečaj; da je Općinski sud 9. i 22. rujna 2015. godine održao ročište radi saslušanja stalnog sudskog vještaka i da je vještaku naložio da dopuni svoj nalaz i mišljenje, zbog čega od nalaza vještaka, čija je izrada u toku, zavisi i okončanje posebne likvidacije u predmetnom postupku. Također, Općinski sud je podneskom od 1. prosinca 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je 6. studenog 2015. godine održao ročište radi utvrđivanja uvjeta za prelazak postupka iz posebne likvidacije u stečaj, na kojemu su punomoćnici Agencije za nadzor osiguranja izjavili da će odluku o prelasku u stečaj donijeti nakon što utvrde kojom imovinom raspolažu ,,Tuzlainžinjering“ i „Euroinžinjering“, kao pravni subjekti nad čijom imovinom dužnik ima najveća potraživanja; da je 10. studenog 2015. godine po nalogu suda stečajni upravnik dostavio procjenu imovine navedenih pravnih subjekata na adresu Agencije za nadzor osiguranja; da je 24. studenog 2015. godine izvršeno unovčavanje imovine - nekretnine (stana koji se nalazi u Tuzli) putem javnog nadmetanja, kao i da je u toku je unovčavanje preostale imovine (poslovni prostor koji se nalazi u Konjicu), te zakazivanje ročišta na kojem će se povjeritelji izjasniti o davanju suglasnosti na stečajni plan „Tuzlainžinjeringa“.
12. Imajući u vidu da se predmetna apelacije odnosi na identična činjenična i pravna pitanja koja je Ustavni sud razmotrio u apelaciji broj AP 873/13 od 17. rujna 2014. godine, da se nalog izdat Općinskom sudu odnosi na identičan predmet u kojemu apelanti imaju prijavljeno potraživanje, Ustavni sud nalazi da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman