Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-325/13 (S. R.)

Odluka donesena 03. 02. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-325/13

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 325/13, rješavajući apelaciju Stojana Radovanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stojana Radovanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanta na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 040472 00 Mal od 10. decembra 2012.

godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantu Stojanu Radovanoviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Stojanu Radovanoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stojan Radovanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. januara 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 040472 00 Mal od 10. decembra 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda je zatraženo 20. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 19. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 15. maja 2000. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv tuženog „Krajina-osiguranja“ D.D. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade razlike štete u iznosu od 2.000,00 KM.

6. Apelant je 27. oktobra 2001. godine Osnovnom sudu dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju i urgirao zakazivanje pripremnog ročišta. Nakon toga apelant je u periodu od 16. januara 2004. godine pa do 22. juna 2012. godine više puta pismenim podnescima kod Osnovnog suda urgirao da sud uzme konkretni predmet u rad. Na pripremnom ročištu koje je održano 25. septembra 2012. apelantu je uručen odgovor na tužbu tuženog od 6. oktobra 2003. godine.

7. Osnovni sud je 10. decembra 2012. godine donio Presudu broj 71 0 Mal 040472 00 Mal koja je dostavljena apelantovom punomoćniku 27, a tuženom 28. decembra 2012. godine. Navedena presuda je postala pravosnažna 13. januara 2013. godine budući da se parnične stranke nisu žalile.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje da se nepostupanje suda u njegovom predmetu za čitavu deceniju i dvije godine, a koji uz to spada u kategoriju sporova male vrijednosti, ne može ni na koji način opravdati. Apelant potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukazao da je taj sud 10. decembra 2012. godine donio odluku broj 71 0 Mal 040472 00 Mal kojom je postupak pravosnažno okončan. Osnovni sud je istakao da su navodi apelacije neosnovani jer je predmetni postupak sproveden u sladu s važećim propisima, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom povodom njegove tužbe radi naknade štete.

14. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na navedeni član 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iscrpljivanje pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

15. Ustavni sud zapaža da apelant protiv presude Osnovnog suda od 10. decembra 2012. godine nije podnosio žalbu u smislu iscrpljivanja pravnih lijekova shodno članu 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U svojoj dosadašnjoj praksi Ustavni sud je utvrdio da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantu omogućilo da se žali zbog predugog trajanja postupka kao i da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2126/15 od 16. septembra 2015. godine i AP 542/04 od 13. oktobra 2005. godine, dostupne na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud dalje zapaža da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine u odnosu na neiscrpljivanje pravnih lijekova zaključio da pošto predmetna žalba povlači pravna pitanja koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma i pošto nisu utvrđeni drugi osnovi za proglašavanje žalbe nedopustivom Sud ju je proglasio dopustivom (vidi Evropski sud, Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 7. juna 2011. godine, aplikacije br. 39446/06 i 33849/08, tačka 36). Ustavni sud smatra da predmetna apelacija, u smislu navedenih stanovišta, ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma, te zaključuje da je apelacija dopustiva u odnosu na član 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant Presudu Osnovnog suda broj 71 0 Mal 040472 00 Mal od 10. decembra 2012. godine primio 27. decembra 2012. godine, a apelacija je podnesena 24. januara 2013. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu. Pravo na pravično suđenje-razuman rok Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantni principi

17. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

18. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

19. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu da zadovolje uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni parnični postupak pokrenuo 15. maja 2000. godine, koji je okončan presudom Osnovnog suda od 10. decembra 2012. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od 12 godina i šest mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

21. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naknade štete, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.

22. U odnosu na apelantovo ponašanje Ustavni sud ne može zaključiti da je on svojim radnjama odugovlačio predmetni postupak, već je urgirao na zakazivanju pripremnog ročišta.

23. U odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak sproveden u cijelosti pred Osnovnim sudom, to jest od podnošenja tužbe pa do donošenja pravosnažne odluke tog suda, te da je trajao 12 i po godina. Ustavni sud smatra da je navedeni period za jednu instancu sudske nadležnosti (prvostepeni postupak) a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

25. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

26. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao više od 12 godina, apelantu je određena naknada u visini od 1.800,00 KM, koju je dužna da mu isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom“ roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojima je Ustavni sud već iznio svoje stanovište u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je postupak po apelantovoj tužbi za naknadu štete pred prvostepenim sudom trajao 12 i po godina.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-325/13 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio