Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2852/15 (D.P.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2852/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine u predmetu broj AP 2852/15, rješavajući apelaciju D.P., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.P. podnesena zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 143507 10 P od 22. lipnja 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. lipnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 143507 10 P od 22. lipnja 2012. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 143507 10 P od 22. lipnja 2012. godine, izmijenjena je sudska nagodba Općinskog suda broj 65 0 P 037907 P od 16. prosinca 2009. godine i naloženo je tužiteljici B.P.K. da omogući održavanje međusobnih kontakata i osobnih odnosa između apelanta kao oca i malodobne kćerke A.M.P., na način preciznije naveden u izreci presude.
3. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je zbog nedonošenja rješenja Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je između ostalog naveo, da apelaciju podnosi iz razloga što Općinski sud za vremenski period dulji od tri godine nije donio nikakvo rješenje kojim bi mu bio omogućen kontakt i viđanje maloljetne kćerke.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan ispitati nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zbog toga što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant navodi da Općinski sud za vremenski period više od tri godine nije donio nikakvo rješenje kojim bi mu bio omogućen kontakt i viđanje maloljetne kćerke.
7. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Europski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. studenog 1980. godine, serija A, broj 39, stavak 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Europska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sustave država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Europska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Europske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Europski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stavak 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.
8. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da se prinudno izvršenje pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka ostvaruje pred nadležnim sudom u izvršnom postupku podnošenjem prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da apelant nije u apelaciji naveo, niti proizilazi iz spisa, da je on u skladu sa člankom 3. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) podnio prijedlog za prinudno izvršenje presude Općinskog suda broj 65 0 P 143507 10 P od 22. lipnja 2012. godine, kako bi ostvario pravo na kontakt i viđanje maloljetne kćeri. Stoga, Ustavni sud nalazi da apelant, propustom da pokrene izvršni postupak, nije ispunio uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu članka 18. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman