Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4528/15 (H. H.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4528/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4528/15, rješavajući apelaciju Husnije Hašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Husnije Hašića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 P 011885 14 P 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantu Husniji Hašiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Husniji Hašiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Husnija Hašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Ibrahim Kličić, direktor Agencije za promet nekretnina „Ketie“ iz Bihaća, podnio je 6. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka brisanja uknjižbe u zemljišnoj knjizi i povrata u prijašnje stanje, koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 20 0 P 011885 14 P 2. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 16. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 12. januara 2001. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Rame Šarića, Remzije Hašić, Muhameda Hašića, mldb. E. H. i mldb. K. H. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi brisanja uknjižbe u zemljišnoj knjizi i povrata u prijašnje stanje.
6. Općinski sud je donio Presudu broj P-21/01 od 27. augusta 2004. godine kojom je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu.
7. Iz stanja spisa proizlazi da su protiv navedene presude Općinskog suda tuženi podnijeli žalbu, te je dnevnom naredbom od 14. marta 2005. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanje o žalbi.
8. Nakon toga, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 P 002978 05 Gž od 19. novembra 2010. godine kojim je žalbu tuženih uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
9. U ponovnom postupku, Općinski sud je donio Presudu broj 20 0 P 011885 11 P od 4. novembra 2013. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev.
10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 20 0 P 011885 10 Gž od 20. juna 2014. godine uvažio apelantovu žalbu, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je predmetni spis dostavljen Općinskom sudu na odlučivanje 18. augusta 2014. godine, te da je glavna rasprava zakazana za 12. novembar 2015. godine.
12. Prema stanju spisa, postupak pred Općinskim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu isplati iznos od 2.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - „razuman rok“
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. januara 2001. godine tužbom pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko 15 godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo 12. januara 2001. godine radi brisanja uknjižbe u zemljišnoj knjizi i povrata u prijašnje stanje te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ovaj parnični postupak može smatrati nešto složenijim.
28. Ustavni sud nalazi da iz spisa ne slijedi da je apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
29. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. januara 2001. godine pokrenuo predmetni parnični postupak koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon tri godine i sedam mjeseci (27. augusta 2004. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, nakon što mu je predmetni spis dostavljen (14. marta 2005. godine), donio rješenje tek nakon pet godina i osam mjeseci (19. novembra 2010. godine). Nakon toga, Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu nakon dvije godine i 11 mjeseci (4. novembra 2013. godine), koju je Kantonalni sud svojim rješenjem, donesenim nakon sedam mjeseci (20. juna 2014. godine), ponovo ukinuo i vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da se predmet, nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 20. juna 2014. godine, nalazi kod Općinskog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o apelantovoj tužbi. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije osvrtao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka, već je samo ukratko opisao hronologiju predmetnog postupka i istakao da je glavna rasprava zakazana za 12. novembar 2015. godine. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i posebno činjenicu da prema raspoloživim podacima iz spisa ni nakon 15 godina predmetni parnični postupak još uvijek nije okončan za Ustavni sud je dovoljno da zaključi kako dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od 15 godina i koji još nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu.
30. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni parnični postupak traje više od 15 godina, i koji se po zakonu ne smatra hitnim, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 2.250,00 KM.
33. Međutim, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 31. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM, koliko je apelant apelacijom i tražio. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni parnični postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom traje duže od 15 godina od podnošenja tužbe, a kada nije utvrđen apelantov doprinos predmetnoj dužini postupka.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman