Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3560/14 (N. A. i D. P.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Upravni postupak
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3560/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-3560/14, rješavajući apelacije Nezima Alića i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nezim Alić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 019826 14 U od 22. maja 2014. godine;
Dosta Paraklis protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 002680 12 UVP od 15. oktobra 2014. godine;
Mirzet Ahmetspahić protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U007263 15 U od 4. maja 2015. godine;
Sabrija Beganović protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 007267 15 U od 27. aprila 2015. godine;
Safet Trejić protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 007742 15 U od 21. septembra 2015. godine;
Karlo Ključević protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 02 0 U 000624 13 Uvp od 13. augusta 2015.
godine;
Stipe Šesto protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 009721 15 U od 21. septembra 2015. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3560/14 Nezim Alić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 30. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 019826 14 U od 22. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu radi priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da je apelant zahtjev za ostvarivanje navedenog prava prvi put podnio 8. marta 2013. godine, odnosno po proteku roka (od tri godine) propisanog odredbom člana 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica FBiH. Slijedom navedenog je Kantonalni sud, u obrazloženju osporene odluke, zaključio da je tuženi upravni organ u postupku koji je prethodio donošenju upravnih rješenja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo i u ovoj pravnoj stvari donio pravilno i zakonito rješenje. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH.
2. AP-5324/14 Dosta Paraklis (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Osmaka, koju zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnijela je 10. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 002680 12 UVP od 15. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena tužba apelantice podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu priznavanja prava na ličnu invalidninu po osnovu pogibije C.P. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da nisu ispunjeni zakonski uslovi iz odredbe člana 11. stav 1. u vezi sa članom 2. st. 1-3. Zakona o pravima, boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata RS kako bi apelantica kao udova poginulog C.V. ostvarila traženo pravo, budući da stradanje C.P. 1992. godine nije nastalo u vršenju vojne dužnosti.
3. AP-2712/15 Mirzet Ahmetspahić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 1. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U007263 15 U od 4. maja 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da apelant nije ispunio zakonske uslove propisane odredbom člana 4. stav 1. tačka 2. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH, jer apelant u godini otpusta nije napunio 40 godina života, već 37 godina, 10 mjeseci i 16 dana, te što ni u godini otpusta nema 20 godina penzijskog staža nego 18 godina. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je drugostepeno upravno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, te da istim nisu povrijeđena prava apelanta na koja se pozvao u svojoj tužbi. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH.
4. AP-2713/15 Sabrija Beganović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 1. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 007267 15 U od 27. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da je apelant zahtjev za ostvaivanje navedenog prava podnio 19. avgusta 2014. godine, odnosno po proteku roka propisanog odredbom člana 14. stav 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH, budući da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 1. decembar 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH.
5. AP-5260/15 Safet Trejić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, kojeg zastupaju Emira Imširević i Edžerija Trejić, advokati iz Bihaća, podnio je 30. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 007742 15 U od 21. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu ponovno određivanja novog iznosa prijevremene povoljnije starosne penzije. Kantonalni sud je, u obrazloženju osporene odluke, naveo da su upravna rješenja donesena uz pravilnu Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH, budući da je odredbom člana 11. navedenog Zakona propisano da je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje bio dužan po službenoj dužnosti, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona, provesti postupak i donijeti nova rješenja korisnicima prava na povoljniju penziju iz odredbe člana 3. tog Zakona. S tim u vezi je dalje Kantonalni sud istakao da je neosnovano pozivanje apelanta na odredbu člana 246. stav 1. tačka a) Zakona o upravnom postupku FBiH, jer su u okolnostima konkretnog predmeta organi uprave bili u obavezi da primjenjuju Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o upravnom postupku. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH.
6. AP-5261/15 Karlo Ključević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Slavonskog Broda (Hrvatska), podnio je 30. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 02 0 U 000624 13 Uvp od 13. augusta 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu obnove okončanog upravnog postupka radi priznavanja prava na porodičnu invalidninu. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da ne postoje okolnosti i razlozi iz odredbe člana 246. stav 1. tač. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku FBiH, jer nisu učinjene vjerovatnim okolnosti na kojima se zasniva apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženog upravnog organa iz 2008. godine, što čini nedostatak jednog od propisanih uslova da bi isti prijedlog bio meritorno razmatran. Također je istaknuto da navodi apelanta kojima osporava činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku koji je okončan 2008. godine nemaju utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer eventualno pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije zakonski razlog za obnovu okončanog upravnog postupka.
7. AP-5264/15 Stipe Šesto (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 009721 15 U od 21. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv akta upravnog organa u predmetu ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju. U predmetnoj upravnoj stvari je utvrđeno da apelant ispunjava uslove za ostvarivanje navedenog prava kako je to propisano odredbe člana 4. stav 5. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata FBiH. S tim u vezi je Kantonalni sud istakao da je prvostepeni upravni organ u obrazloženju svog rješenja iz 2013. godine dao jasne razloge o ispunjavanju tih zakonskih uslova, te da je početak isplate penzije po rješenju prvostepenog upravnog organa pravilno utvrđen na osnovu odredbe člana 14. stav 6. a u vezi sa članom 28. navedenog Zakona. U tom smislu se, po ocjeni Kantonalnog suda, ukazuje neosnovani apelantov navod iz tužbe da mu se penzija trebala isplaćivati po prethodnom rješenju prvostepenog upravnog organa iz 2011. godine. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene konačne odluke primjenom odredbe člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3560/14.
Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman