Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3249/15 (Z. B.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3249/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3249/15, rješavajući apelaciju Zorana Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Babića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 167950 13 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Aucklanda, Novi Zeland, kojeg zastupa Marjana Kulenović, advokatica iz Banje Luke, podnio je 26. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 167950 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. augusta 2015. godine i 13. januara 2016. godine, a od Okružnog suda 8. decembra 2015. godine i 13. januara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 25. augusta 2015. godine i 18. januara 2016. godine, a Okružni sud 15. januara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 26. aprila 2013. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 042733 09 P od 20. marta 2012. godine, protiv izvršenika S. B. iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate potraživanja na ime neosnovanog obogaćenja. Apelant je predložio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika.

6. Apelant je 7. maja 2013. godine Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove predložio da se izvrši zabilježba spora-izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 I 167950 13 I.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 167950 13 I od 2. septembra 2013. godine odredio predloženo izvršenje i rješenje o izvršenju dostavio strankama i Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka radi provođenja, u skladu s članom 72. Zakona o izvršnom postupku.

8. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je 10. septembra 2013. godine izjavio prigovor, apelant je 9. oktobra 2013. godine dostavio odgovor na prigovor, a Osnovni sud je rješenjem od 11. augusta 2014. godine prigovor izvršenika odbio kao neosnovan.

9. Izvršenik je protiv rješenja kojim je njegov prigovor odbijen kao neosnovan, 19. augusta 2014. godine izjavio žalbu.

10. G. B. je 10. septembra 2013. godine u svojstvu treće osobe (u daljnjem tekstu: treća osoba) izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je istakla da ima jače pravo koje sprečava izvršenje jer je Ugovorom o podjeli bračne stečevine broj OPU-671/213 od 28. maja 2013. godine predmetna nekretnina prenesena s izvršenika na nju.

11. Osnovni sud je rješenjem od 13. novembra 2014. godine prigovor treće osobe odbio kao neosnovan.

12. Nezadovoljna navedenim rješenjem, treća osoba je 20. novembra 2014. godine izjavila žalbu.

13. Zaključkom od 10. novembra 2014. godine, Osnovni sud je odredio prvo ročište za prodaju nekretnina, koje je održano 12. decembra 2014. godine.

14. S obzirom da prvi kupac nije uplatio kupoprodajnu cijenu, Osnovni sud je zaključkom od 21. januara 2015. godine odredio da se nekretnine na kojima je traženo provođenje izvršenja, prodaju drugom po redu kupcu H. Š., koji je dužan da u roku od 30 dana kod suda uplati izlicitiranu cijenu.

15. Apelant je podneskom od 26. februara 2015. godine naveo da na dan kada je doneseno rješenje o izvršenju treća osoba nije bila upisana kao vlasnica na nekretninama, te istakao kako smatra da Osnovni sud treba spriječiti „..da uvjete izvršnog postupka diktiraju nesavjesni izvršenici i notari…“.

16. Zaključkom od 6. aprila 2015. godine, Osnovni sud je stavio van snage zaključak od 10. novembra 2014. godine, te je odredio da će nastaviti postupak nakon donošenja odluke Okružnog suda o žalbi treće osobe.

17. Nezadovoljan zaključkom od 6. aprila 2015. godine, apelant je izjavio žalbu koju je Osnovni sud, rješenjem od 4. maja 2015. godine, odbacio kao nedopuštenu.

18. Apelant je protiv navedenog rješenja 20. maja 2015. godine izjavio žalbu.

19. Osnovni sud je 6. maja 2015. godine Okružnom sudu dostavio predmet radi odlučivanja o žalbama.

20. Okružni sud je, Rješenjem broj 011-0-Su-15-000 824 od 2. juna 2015. godine, usvojio zahtjev postupajuće sutkinje za izuzeće od postupanja u izvršnom postupku, te je predmet dodijeljen drugom sudiji.

21. Prema stanju u spisu predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da posjeduje izvršnu ispravu koja je prošla i revizioni postupak pred Vrhovnim sudom, a da ni nakon više od dvije godine ne zna da li će i kada predmetni izvršni postupak biti okončan. Osim navedenog, apelant smatra da je pružio maksimalan napor da se postupak okonča u skladu sa zakonom, te da ne postoji objektivno i razumno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka imajući u vidu jasne odredbe Zakona o izvršnom postupku, nesavjesno ponašanje izvršenika i treće osobe, te značaja koji konkretni predmet ima za apelanta. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Osnovnom i Okružnom sudu da hitno i bez odlaganja okončaju predmetni izvršni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis 6. maja 2015. godine dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi i da do trenutka dostavljanja odgovora na apelaciju nije donesena odluka Okružnog suda.

24. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da predmet zbog starosti inicijalnog akta nije obuhvaćen Planom rješavanja predmeta u tom sudu u 2015. godini, kao ni Planom za prvi kvartal 2016. godine. Međutim, imajući u vidu da se radi o izvršnom postupku, u apelantovom predmetu će biti donesena odluka prema rasporedu rješavanja hitnih predmeta u prvom kvartalu 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

26. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

29. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 26. aprila 2013. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. aprila 2013. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan i da traje dvije godine i devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

36. Rukovodeći se naprijed navedenim kriterijima, ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u pogledu ocjene složenosti predmeta zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je izvršenje predloženo na nekretninama izvršenika, u kojem je izjavljen prigovor treće osobe koja smatra da ima jače pravo na nekretnini i u kojem je Okružni sud usvojio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, tako da se konkretan predmet može se smatrati relativno složenim.

37. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.

38. S druge strane, analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

39. U tom kontekstu, analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 26. aprila 2013. godine rješenje o izvršenju donio u relativno kratkom roku, odnosno 2. septembra 2013. godine. Ustavni sud dalje zapaža da su, nezadovoljni navedenim rješenjem, izvršenik i treća osoba 10. septembra 2013. godine izjavili prigovore, o kojima je Osnovni sud odlučio rješenjima od 11. augusta 2014. godine i 13. novembra 2014. godine, kao i da su protiv rješenja kojima su njihovi prigovori odbijeni kao neosnovani, 19. augusta 2014. godine i 20. novembra 2014. godine, izjavili žalbe Okružnom sudu. Nakon toga, Osnovni sud je 10. novembra 2014. godine zakazao i 12. decembra 2014. godine održao prvo ročište za prodaju nekretnina. Međutim, Osnovni sud je, zaključkom od 6. aprila 2015. godine, stavio van snage zaključak od 10. novembra 2014. godine, a apelant je, nezadovoljan navedenim zaključkom, izjavio žalbu koju je Osnovni sud rješenjem od 4. maja 2015. godine odbacio kao nedopuštenu, a zatim i 20. maja 2015. godine žalbu Okružnom sudu. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je predmet je 6. maja 2015. godine dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbama izvršenika, treće osobe i apelanta, o kojima Okružni sud nije donio odluku. Međutim, u odgovoru na apelaciju Okružni sud je ukazao da će, imajući uvidu da se radi o izvršnom postupku, odluka o žalbama biti donesena u prvom kvartalu 2016. godine. Imajući u vidu navedeni tok izvršnog postupka, Ustavni sud nije mogao primijetiti da je bilo dužih zastoja u radu Osnovnog suda, niti da se period od nešto više od sedam mjeseci, koliko se predmet nalazi pred Okružnim sudom, koji treba odlučiti žalbama, izvršenika, treće osobe i apelanta, može smatrati nerazumnim periodom odlučivanja. Ustavni sud nije mogao zaključiti da izvršni postupak - sagledavajući postupak u cjelini - nije provođen ekonomično i efikasno. Naprotiv, iz izloženog činjeničnog stanja slijedi da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na činjenicu da izvršni postupak nije okončan, koje Ustavni sud nalazi u složenosti predmetnog izvršnog postupka u kojem je, prije konačnog provođenja izvršnog postupka na nekretnini izvršenika, neophodno utvrditi odlučne činjenice u pogledu vlasništva na nekretnini na kojoj je predloženo provođenje izvršnog postupka.

40. Imajući u vidu da se radi o relativno složenom postupku u kojem su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka i u kojem ne postoje elementi koji bi ukazivali da su sudovi odugovlačili postupak, Ustavni sud, iako predmetni postupak nije okončan ni nakon dvije godine i devet mjeseci, ocjenjuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, nije okončan ni nakon približno dvije godine i devet mjeseci jer su složenost pitanja i objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecali na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi odugovlačili postupak.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3249/15 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio