Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4483/13 (E. Đ.)
Odluka donesena 03. 02. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4483/13
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4483/13, rješavajući apelaciju Esada Đipa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Esada Đipa.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Mal 011457 11 Gz od 5. juna 2014. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Esadu Đipi u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Esadu Đipi zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Esad Đip (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Gorčić & Gagula“ iz Sarajeva, podnio je 1. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U momentu podnošenja apelacije postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom bio je u toku. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 26. septembra 2007. godine tužbom pokrenuo parnični postupak protiv „Bobar-osiguranja“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.
6. Općinski sud je nakon provođenja postupka o tužbi odlučio Presudom broj 065-0-Mal-07- 023256 od 15. novembra 2010. godine.
7. Tuženi je 2. decembra 2010. godine putem Općinskog suda uputio žalbu Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude.
8. Apelant je odgovor na žalbu dostavio Općinskom sudu 17. decembra 2010. godine.
9. Kantonalnom sudu je predmetni spis na daljnje odlučivanje dostavljen 20. januara 2011. godine.
10. Apelant je u dva navrata, i to u septembru 2011. godine i u aprilu 2013. godine, tražio od Kantonalnog suda hitno postupanje po žalbi.
11. Kantonalni sud je o žalbi odlučio Presudom broj 09 0 Mal 011457 11 Gz od 5. juna 2014. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da Kantonalni sud ni nakon dvije urgencije upućene navedenom sudu još uvijek predmet nije uzeo u rad. Ističe da je svoje obaveze u predmetu izvršavao promptno, tako da on ni na koji način nije doprinio tome da žalbeni postupak traje dugo. Apelant zbog svega navedenog traži da se utvrdi kršenje njegovog prava na suđenje u razumnom roku, da se Kantonalnom sudu naloži hitno postupanje po žalbi i da se shodno tome naloži da mu se isplati naknada štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo datum kada je predmetni spis zaprimio i kada je odlučio o žalbi, dostavljajući u prilogu odgovora presudu koju je donio nakon podnošenja apelacije. Istakao je da navedeni sud ima nedovoljan broj sudija i veliki broj neriješenih predmeta, da sudije u referatima imaju veliki broj predmeta i da su to objektivne okolnosti koje utječu na dužinu postupka pred tim sudom. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, mjerodavne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. stav (3) (3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju apelant apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, jer Kantonalni sud još uvijek nije bio odlučio o apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluka o žalbi tuženog, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
a)Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio odlučio o podnesenoj žalbi. Međutim, iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je navedeni sud, u međuvremenu, o žalbi odlučio Presudom broj 09 0 Mal 011457 11 Gz od 5. juna 2014. godine, koja je dostavljena u prilogu odgovora na apelaciju. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima iz apelacije, odnosno raspoloživim dokazima iz spisa. Kako apelant isključivo osporava postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će sagledati dužinu postupka pred tim sudom.
25. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud iz odgovora Kantonalnog suda zapaža da je predmetni spis zajedno sa žalbom dostavljen navedenom sudu 20. januara 2011. godine, a da je Kantonalni sud odlučio o žalbi presudom od 5. juna 2014. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste period od tri godine i šest mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se predmetni spor odnosi na naknadu štete, te da se predmet, s obzirom na dokaze koje je trebalo provesti, broj učesnika u postupku i sl., ne doima složenim. Osim toga, imajući u vidu predmet spora, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan.
27. Analizirajući postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, koji u žalbenom postupku nije provodio dokaze, niti je održavao ročišta, o žalbi odlučio nakon tri godine i šest mjeseci od momenta kada mu je žalba dostavljena (20. januar 2011. godine), što je posebno neprihvatljivo imajući u vidu odredbu člana 217. stav (3) Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje za svoju pasivnost (osim što se pravdao velikim brojem predmeta i malim brojem sudija, što nije prihvatljivo obrazloženje, vidi relevantne principe), a apelant svojim ponašanjem nije doprinio tome da žalbeni postupak traje tako dugo (apelant je u dva navrata od Kantonalnog suda tražio hitno postupanje). Uzimajući u obzir sve navedeno, a posebno činjenicu da je dvostepeni postupak za koji se ne može reći da je složen ukupno na dvije instance trajao skoro sedam godina, od toga tri godine i šest mjeseci pred Kantonalnim sudom, dakle duže nego pred prvostepenim sudom koji je provodio dokaze, Ustavni sud smatra da dužina postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
30. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se ne radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama hitan i da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao tri godine i šest mjeseci, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu koji je pred Kantonalnim sudom trajao tri godine i šest mjeseci, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije doprinio tome da žalbeni postupak traje tako dugo, a Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije dostavio relevantno opravdanje za svoju pasivnost.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman