Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3705/14 (Ziraatbank BH d.d.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3705/14

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3705/14, rješavajući apelaciju Ziraatbank BH d.d. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ziraatbank BH d.d.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru podnesenom protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ip 035554 11 Ip od 5. marta 2012.

godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ziraatbank BH d.d.

u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Ziraatbank BH d.d. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ziraatbank BH d.d. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Faris Gogić, apelanticin zaposlenik, podnijela je 11. augusta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru podnesenom protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ip 035554 11 Ip od 5. marta 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. februara i 4. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 23. februara i 10. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 2. jula 2015. godine i 19. januara 2016. godine od Općinskog suda pribavio informacije o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 26. oktobra 2011. godine protiv Milleniuma d.o.o. Bihać i A. D. podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice s protestom radi isplate duga u iznosu od 5.905,89 KM. Općinski sud je 20. januara 2012. godine naložio apelantici da u roku od 15 dana dopuni prijedlog za izvršenje na način da tom sudu dostavi vjerodostojnu ispravu – mjenicu u originalu ili ovjerenom prepisu u skladu s članom 35. Zakona o izvršnom postupku, što je apelantica i učinila u ostavljenom roku.

7. Općinski sud je 5. marta 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje, te je odredio da se rješenje o izvršenju uz prijedlog za izvršenje dostavi tražiocu izvršenja i izvršenicima.

8. Protiv rješenja o izvršenju izvršenici su putem punomoćnika blagovremeno, 16. marta 2012. godine, podnijeli prigovor koji je 7. juna 2012. godine dostavljen apelantici na odgovor. Apelantica je 13. juna 2012. godine dostavila svoj odgovor.

9. U međuvremenu, Općinski sud je u stečajnom postupku donio Rješenje broj 17 0 St 032476 11 St od 25. januara 2012. godine kojim je odbio prijedlog stečajnog povjerioca A. D. za otvaranje stečajnog postupka nad d.o.o. Millenium Bihać zbog nedostatka stečajne mase.

10. Općinski sud je 17. februara 2015. godine donio zaključak kojim se prijedlog za izvršenje u toj pravnoj stvari smatra tužbom.

11. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Ip 035554 15 Ps od 9. marta 2015. godine tužba je vraćena apelantici na ispravku i dopunu, a apelantica je ispravljenu i dopunjenu tužbu vratila tom sudu 12. marta 2015. godine.

12. Apelanticina tužba je 24. marta 2015. godine dostavljena tuženom na odgovor, a odgovor je u sud zaprimljen 26. marta 2015. godine.

13. Općinski sud je 30. juna 2015. godine obavijestio stranke u postupku da je apelantica, podneskom od 27. maja 2015. godine, povukla tužbu u toj pravnoj stvari u odnosu na prvotuženog.

14. Općinski sud je 30. novembra 2015. godine donio Presudu broj 17 0 Ip 035554 15 Ps kojom se obavezuje A. D. da apelantici isplati iznos od 5.533,52 KM na ime dospjelog neisplaćenog duga po osnovu glavnice kredita sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana raskida ugovora od 17. jula 2011. godine pa do konačne isplate, te iznos od 372,37 KM na ime dospjelog duga za ugovorenu kreditnu (redovnu) kamatu, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 554,34 KM, sve u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom izvršenja.

15. Navedena presuda Općinskog suda je 5. januara 2016. godine postala pravomoćna i izvršna.

16. U toku postupka apelantica je u junu 2013. i aprilu 2014. godine Općinskom sudu dostavila urgencije za hitno postupanje u njezinom predmetu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz razloga što Općinski sud nije preduzeo radnje za donošenje odluke po prigovoru izvršenika u dužem vremenskom periodu. Apelantica navodi da je u proteklom periodu podnijela veliki broj urgencija kako bi podstakla Općinski sud da donese odluku u njezinom predmetu, ali bezuspješno. Takvo ponašanje Općinskog suda ne samo da šteti apelantici kao tražiteljici izvršenja u smislu troškova nabavke sredstava koja su rezervirana, nego i izvršenicima na način da zakonska zatezna kamata na dug teče svaki dan do dana izmirenja duga, a na što bi sud trebao obratiti pažnju.

b) Odgovor na apelaciju

18. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tok postupka, dok je u drugom odgovoru iz decembra 2015. godine navedeno da je postupajuća sutkinja ovim spisom zadužena u martu 2015. godine, nakon čega je provela parnični postupak i donijela presudu 30. novembra 2015. godine, a koju su stranke u postupku zaprimile 1. decembra 2015. godine, te da se čeka istek žalbenog roka kako bi presuda postala pravomoćna, odnosno kako bi se spis dostavio Kantonalnom sudu u Bihaću ukoliko bude podnesena žalba.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 50.

[...] (4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatrat će se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

(5) Kad je podnesen prigovor iz stava 4. ovog člana, sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražilac izvršenja uspije s tužbom.

[...] VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je neodlučivanje u razumnom roku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 5. marta 2012. godine.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelantica smatra da joj je zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je konkretni postupak pokrenut prijedlogom za dozvolu izvršenja, koji se nakon izjavljivanja prigovora od strane izvršenika smatrao tužbom, te je vođen parnični postupak radi ostvarivanja apelanticinog novčanog potraživanja, pa je nakon okončanja parničnog postupka predmetni izvršni postupak nastavljen. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njezinog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Ustavni sud, pored navedenog, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Mahmutović protiv Hrvatske presuda broj 9595/03 od 15. februara 2007. godine).

a)Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud podsjeća na to da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelantica žalila na to da Općinski sud nije u razumnom roku odlučio o prigovoru izvršenika podnesenom protiv rješenja o izvršenju.

29. Ustavni sud zapaža da su izvršenici 16. marta 2012. godine podnijeli prigovor protiv rješenja o izvršenju, a da je Općinski sud o njemu odlučio svojim zaključkom od 17. februara 2015. godine, pa je predmetno izvršenje odložio do okončanja parničnog postupka. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka, odnosno perioda koji je Općinskom sudu bio potreban da odluči o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju jeste period od gotovo tri godine.

b)Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice s protestom. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud smatra da predmet sadrži elemente koji ga čine nešto složenijim i zahtjevnijim za rješavanje.

31. Posmatrajući ponašanje apelantice, Ustavni sud zapaža da se apelantica obraćala Općinskom sudu urgencijama za hitno postupanje u njezinom predmetu, te je evidentno da je predmetni postupak od značaja za apelanticu koja nastoji realizirati svoje potraživanje od mjeničnog dužnika. Istina, Ustavni sud primjećuje i to da je Općinski sud u toku izvršnog postupka apelantici naložio da dopuni prijedlog za izvršenje jer apelantica uz prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave nije podnijela i vjerodostojnu ispravu, ali je to bilo prije donošenja rješenja o izvršenju protiv kojeg je izjavljen prigovor o kojem nije odlučeno u periodu od gotovo tri godine, pa se ne može govoriti da je i apelantica doprinijela dužini trajanja postupka u relevantnom periodu.

32. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su pred tim sudom vođena dva postupka: izvršni koji još uvijek nije okončan, te parnični koji je okončan. Budući da se apelanticini navodi odnose samo na izvršni postupak, Ustavni sud će svoju ocjenu bazirati upravo na tom postupku. Nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, Općinski sud ga je apelantici vratio na ispravku, a nakon prijema ispravljenog prijedloga i donio rješenje o izvršenju 5. marta 2012. godine. Na samom početku postupka, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je Općinski sud odugovlačio postupak.

33. Međutim, nakon donošenja rješenja o izvršenju, Općinski sud je o prigovoru izvršenika, izjavljenom protiv rješenja o izvršenju odlučivao gotovo tri godine, što se teško može opravdati bilo kakvim razumnim razlozima, a ni sam Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio adekvatno opravdanje. Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 15. Zakona o izvršnom postupku u kojoj je rok za odlučivanje o prigovoru protiv rješenja o izvršenju 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči, koji je u konkretnom slučaju Općinski sud višestruko premašio. Istina, nakon donošenja zaključka o upućivanju stranaka na parnični postupak, Općinski sud iz objektivnih razloga nije postupao u izvršnom postupku, koji je odložen do okončanja parničnog postupka. Međutim, nesporna je činjenica da je Općinskom sudu bilo potrebno gotovo tri godine da donese odluku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju, što je u direktnoj suprotnosti s odredbama člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Za ovako dug period neaktivnosti, Ustavni sud ne nalazi opravdanje.

34. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak odlučivanja o prigovoru protiv rješenja o izvršenju trajao gotovo tri godine, nakon čega je bilo moguće da otpočne parnični postupak, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru podnesenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na to da je apelantica pravna osoba, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete, kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima ne može nastupiti nematerijalna šteta. Dakle, Ustavni sud smatra nužnim razmotriti da li apelantici pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda (vidi, inter alia, Evropski sud, Multiplex protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2003. godine) prema kojoj se i pravnim osobama može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stav da se apelantu koji ima svojstvo pravne osobe odredi pravična naknada zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2590/06 od 4. septembra 2008. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 91/08). Slijedeći ovu praksu, Ustavni sud je usvojio apelanticin zahtjev za naknadu štete.

37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o izvršnom postupku kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom da je izvršni postupak prije njegovog prekida trajao duže tri godine, pri čemu je samo o prigovoru odlučivano gotovo tri godine, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 900,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud o prigovoru protiv rješenja o izvršenju odlučivao gotovo tri godine, a za svoju apsolutnu neaktivnost u tom periodu nije ponudio nikakvo opravdanje.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3705/14 (Ziraatbank BH d.d.) | Sudska praksa | Aktio