Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3090/15 (B. Š.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3090/15
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3090/15, rješavajući apelaciju Bosiljke Špirić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bosiljke Špirić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 059917 14 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosiljka Špirić (u daljem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 23. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 059917 14 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 14. decembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je putem punomoćnika 30. juna 2014. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv osam tuženih radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama, pobliže označenim u tužbi. Tužbu je Općinski sud zaveo i predmet vodi pod brojem 17 0 P 059917 14 P. Općinski sud je 3. jula 2014. godine tuženim poslao tužbu na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi nisu svi tuženi primili tužbu na odgovor jer nisu tačno navedene njihove adrese, odnosno da je odgovor na tužbu dostavio samo petotuženi. Odgovor na tužbu petotuženog Općinski sud je dostavio apelanticinom punomoćniku 28. augusta 2014. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da apelantica nije podnosila urgencije Općinskom sudu za predmetni parnični postupak koji nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka pred Općinskim sudom došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog parničnog postupka, obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tužbu na odgovor nisu svi tuženi primili zbog toga što su pojedini tuženi na adresama koje su navedene u tužbi nepoznati. Općinski sud je naveo da apelantica nije podnosila urgencije sudu, da se nije obraćala predsjedniku suda da se njezin predmet zbog hitnosti uzme prioritetno u rad, odnosno da apelanticin predmet ne spada u prioritetne predmete za rješavanje i da predmet nije bio na listi predmeta koji bi prema Planu rješavanja starih predmeta trebao biti riješen u 2015. godini. U odgovoru na apelaciju sud je istakao da je opterećen velikim brojem predmeta, ali da će apelanticin predmet biti na listi za rješavanje u 2016. godini, čiji će daljnji tok postupka zavisiti od toga da li će apelantica pravilno urediti tužbu. V.Relevantni propisi
9. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
10. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Općinski sud u vremenskom periodu od godinu i po nakon podnošenja tužbe predmetni parnični postupak nije okončao, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 30. juna 2014. godine, kada je podnesena tužba, do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje godinu i po.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da se postupak nalazi u početnoj fazi ne može se utvrditi da li se radi o složenom ili jednostavnom predmetu.
21. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tužbu na odgovor tuženim blagovremeno poslao, ali da nisu svi tuženi primili tužbu na odgovor jer u tužbi za pojedine tužene nisu tačno navedene adrese. Ustavni sud zapaža da je samoj dužini trajanja postupka, koji traje godinu i po, u određenoj mjeri doprinijela i sama apelantica koja sudu nije podnijela ispravnu i potpunu tužbu, odnosno u tužbi nije navela tačne adrese svih osam tuženih na koje bi adrese sud blagovremeno dostavio tužbu na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi da je samo petotuženi dostavio odgovor na tužbu, koji je sud blagovremeno (28. augusta 2014. godine) dostavio apelanticinom punomoćniku. Iz stanja spisa proizlazi da u predmetnom parničnom postupku apelantica nije podnosila urgencije Općinskom sudu, čime je pokazala određenu pasivnost i na taj način nije upoznala sud koliko je za nju značajan predmetni parnični postupak.
22. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku i Općinski sud pokazao određenu neaktivnost nepreduzimanjem procesnih radnji tokom 2015. godine, a kao opravdanje sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. U vezi s navedenim Ustavni sud naglašava da se, u načelu, ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, sud nije preduzimao procesne radnje u periodu od godinu dana, bez obzira na činjenicu što apelantica nije podnijela potpunu i ispravnu tužbu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku). Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 25-32). Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u odgovoru naveo da će apelanticin predmet biti na listi za rješavanje u 2016. godini, tako da je evidentno da je preduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje postupka od jednu i po godinu u predmetu koji zakonom nije određen kao hitan, pri čemu su javne vlasti preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta, a čijoj dužini je u određenoj mjeri doprinijela i sama apelantica, još uvijek ne predstavlja kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka koji traje godinu i po, a koji po zakonu nije hitan, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, to apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u određenoj mjeri i sama apelantica doprinijela dužini trajanja postupka, a javne vlasti su preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman