Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-265/13 (O. B.)

Odluka donesena 17. 02. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-265/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-265/13, rješavajući apelaciju Osmana Bajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Osmana Bajrića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 10842109 Mal od 20. juna 2013. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Osmanu Bajriću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Osmanu Bajriću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Osman Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 18. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po njegovoj tužbi za naknadu štete koja je podnesena Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 21. jula 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. marta 2013. godine, 18. aprila 2014. godine i 14. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju i kopiju spisa broj 32 0 Mal 10842109 Mal na uvid.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. marta 2013. godine, 23. aprila 2014. godine, a traženi spis 20. januara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 21. jula 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate osigurane sume zbog nastupanja osiguranog slučaja – nesreće na radu, na osnovu člana 919. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

6. Kako slijedi iz spisa predmeta, Općinski sud je tužbu poslao tuženom na odgovor 5. januara 2011. godine, a odgovor na tužbu je zaprimljen 3. februara 2011. godine.

7. Pripremno ročište na kojem su predloženi dokazi uvidom i čitanjem isprava i određeno da će se provesti vještačenje apelantovih povreda posredstvom vještaka ortopeda održano je 22. marta 2013. godine.

8. Općinski sud je rješenjem od 18. aprila 2013. godine odredio predloženo vještačenje, koje je provedeno i nalaz i mišljenje su 10. maja 2013. godine dostavljeni Općinskom sudu.

9. Dalje, Općinski sud je 31. maja 2013. godine održao glavnu raspravu na kojoj su izvedeni svi predloženi dokazi, te je glavna rasprava zaključena.

10. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 10842109 Mal od 20. juna 2013. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je obavezan tuženi da apelantu isplati dio osigurane sume od 918,00 KM po polici osiguranja, preciznije označenoj u presudi, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. decembra 2008. godine do konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 683,05 KM, sve u roku od 15 dana po donošenju presude.

11. Općinski sud je 9. jula 2013. godine konstatirao da je u predmetu broj 32 0 Mal 10842109 Mal status dokumenta – presude promijenjen u pravosnažan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 21. jula 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu radi naknade štete, ali da do podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište. Ističe da Općinski sud nije postupio u skladu sa rokovima utvrđenim u čl. 69, 70. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete, i to za svaku godinu čekanja do donošenja presude iznos od po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetnim spisom bila zadužena stručna saradnica koja je 1. septembra 2012. godine otišla na drugu funkciju, nakon čega je druga stručna saradnica u redovnom rasporedu i planu rješavanja starih predmeta za 2013. godinu 28. januara 2013. godine zadužila apelantov predmet, ali je i ona imenovana na funkciju dodatnog sudije počev od 1. aprila 2013. godine, kada je spis presigniran drugom stručnom saradniku na postupanje. U predmetnom spisu broj 32 0 Mal 108421 09 Mal nije postupano zbog toga što je postupajuća stručna saradnica zadužena sa oko 5.000 predmeta, među kojima su predmeti sa inicijalnim aktom starijim od 2009. godine, a vezana je Planom rješavanja starih predmeta. Uzimajući u obzir podnesenu apelaciju, kao i činjenicu da je predmetni spis uvršten u Plan rješavanja za 2013. godinu, stručna saradnica kojoj je predmet presigniran i koja ga je zadužila 15. marta 2013. godine odmah je zakazala pripremno ročište.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. jula 2009. godine pokrenuo predmetni postupak i da je taj postupak okončan donošenjem Presude Općinskog suda broj 32 0 Mal 108421 09 Mal od 20. juna 2013. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao tri godine i oko 11 mjeseci, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelantovog tužbenog zahtjeva radi isplate naknade iz osigurane sume na ime osiguranja apelanta od nesretnog slučaja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi u pogledu predmeta tužbenog zahtjeva, zatim, dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenom predmetu. Također, Ustavni sud smatra da je konkretna pravna stvar bila veoma bitna apelantu, jer je apelant doživio nesretan slučaj.

25. Ustavni sud prvenstveno zapaža da, u vezi sa apelantovim ponašanjem, iz činjenica predmeta i odgovora sudova ne proizlazi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tužbu uputio na odgovor 5. januara 2011. godine (dakle, nakon godinu i po dana) a da je potom tek nakon više od dvije godine održao pripremno ročište (22. marta 2013. godine), mada, nakon dostavljanja odgovora na tužbu (3. februara 2011. godine), za to nije bilo procesnih smetnji. Dalje, Općinski sud je 31. maja 2013. godine održao glavnu raspravu na kojoj su izvedeni svi predloženi dokazi, te je glavna rasprava zaključena i donesena Presuda broj 32 0 Mal 108421 09 Mal od 20. juna 2013. godine, koja je postala pravosnažna 9. jula 2013. godine.

26. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta i da u radu ima veliki broj neriješenih predmeta sporova male vrijednosti. Međutim, Ustavni sud ukazuje da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta odgovornost za ukupnu dužinu postupka snosi Općinski sud, koji nije blagovremeno poduzimao procesne radnje.

27. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade materijalne štete

28. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

29. U vezi sa tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci, apelantu je određena naknada u visini od 450,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

30. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud neće razmatrati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak po apelantovoj tužbi radi isplate osigurane sume zbog nastupanja osiguranog slučaja – nesreće na radu, koji je za apelanta bio veoma bitan, trajao tri godine i 11 mjeseci, i to zbog propusta i neaktivnosti Osnovnog suda, a pri tome taj sud nije ponudio razumne i opravdane argumente za takvu dužinu trajanja postupka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-265/13 (O. B.) | Sudska praksa | Aktio