Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-430/13 (F. A.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-430/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-430/13, rješavajući apelaciju Fikreta Agića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Fikreta Agića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 007081 12 Gz od 12. decembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-Dn-Z-12-001 467 od 10. augusta 2012.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Fikret Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 29. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 007081 12 Gz od 12. decembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-Dn-Z-12-001 467 od 10. augusta 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 10. novembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 18. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-Dn-Z-12-001 467 od 10. augusta 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog kojim je tražio zatvaranje zemljišnoknjižnog uloška broj 13 k.o. Sanski Most II i uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška po članu 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) za nekretnine koje su po novom premjeru označene kao k.č. broj 813/2, upisane u p.l. broj 10 k.o. Sanski Most II. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je nakon uvida u zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most II utvrdio da je kao vlasnik nekretnina označenih kao k.č. broj 1819/8 upisan Abid Agić. Također, Općinski sud je naveo da je uvidom u spis tog suda broj 22-0-Dn-Z-07-000 687 od 19. novembra 2007. godine utvrdio da je za predmetne nekretnine vršena uspostava zemljišnoknjižnog uloška u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i da je utvrđeno da pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pripada Abidu Agiću na osnovu Rješenja o nasljeđivanju tog suda broj O-158/03 od 20. oktobra 2003. godine (koje je postalo pravosnažno 1. marta 2004. godine). Općinski sud je naveo da je apelant podnio prijedlog da se navedeni zemljišnoknjižni uložak zatvori i da se uspostavi novi zemljišnoknjižni uložak na osnovu novog premjera u skladu sa odredbama člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da iz zapisnika Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanju prava na nekretninama Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Komisija za izlaganje podataka) od 23. oktobra 1990. godine proizlazi da stara k.č. broj 1819/8, upisana u p.l. broj 3021, k.o. Sanski Most, odgovara novoj k.č. broj 813/2, te da iz rješenja Komisije za izlaganje podataka od 27. novembra 1990. godine proizlazi da je na tim nekretninama utvrđeno trajno pravo korištenja zemljišta i pravo vlasništva na objektima izgrađenim na tom zemljištu u apelantovu korist. Općinski sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje nisu bile upisane u zemljišne knjige, te da je zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most uspostavljen u skladu sa odredbama čl. 63-72. Zakona o zemljišnim knjigama. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da nije u nadležnosti tog suda tj. Zemljišnoknjižnog ureda tog suda da ispituje valjanost Rješenja o nasljeđivanju broj O-158/03 od 20. oktobra 2003. godine, te zapisnik i rješenje Komisije za izlaganje podataka, već da je u nadležnosti suda da u parničnom postupku riješi sporna pitanja u vezi sa predmetnim nekretninama. Stoga, Općinski sud je naveo da je odbio apelantov predmetni prijedlog.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 Dn 007081 12 Gz od 12. decembra 2012. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant u predmetnoj žalbi istakao da je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most II i da to proizlazi iz dokaza koje je prezentirao prvostepenom sudu, te da su stoga ispunjeni uvjeti da se zatvori postojeći zemljišnoknjižni uložak i zatim uspostavi novi u skladu sa važećim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 73. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da se zemljišnoknjižni uložak zatvara po tačno određenim uvjetima, a to su: pripis zemljišnoknjižnog tijela drugom zemljišnoknjižnom tijelu, promjena katastarske općine, ako se zemljišnoknjižno tijelo na terenu ne može dokazati i u drugim zakonom određenim slučajevima. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom predmetu nijedan od uvjeta propisanih odredbama člana 73. Zakona o zemljišnim knjigama nije ispunjen, te da stoga nije ni bilo zakonske mogućnosti za zatvaranje zemljišnoknjižnog uloška broj 13 k.o. Sanski Most II, a koji je uspostavljen po sada važećem Zakonu o zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, na koje se pozvao apelant u prijedlogu i žalbi, propisano da, u situaciji kada na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, tada će se zemljišnoknjižni uložak zatvoriti i u postupku uspostave, u skladu sa odredbama ovog zakona, uspostaviti novi. Kantonalni sud je naveo da, međutim, navedena situacija nije u konkretnom slučaju, budući da je vlasništvo na nekretninama u zemljišnoknjižnom ulošku broj 13. k.o. Sanski Most II utvrđeno u postupku uspostave novog zemljišnoknjižnog uloška u korist lica koje nije stranka u ovom postupku. Stoga, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije imao osnova da zatvori novouspostavljeni zemljišnoknjižni uložak i otvori novi, jer ne postoji pravni osnov po kome bi bilo brisano upisano pravo vlasništva u korist trećeg lica. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud, tj. Zemljišnoknjižni ured tog suda ne može ispitivati zakonitost rješenja o nasljeđivanju, jer za to nije ovlašten, te da su stoga neosnovani apelantovi žalbeni navodi usmjereni u tom pravcu. Osim toga, Kantonalni sud je napomenuo da apelant svoja eventualna prava na parceli koja je upisana u zemljišnoknjižnom ulošku broj 13 k.o. Sanski Most II može razriješiti u redovnom parničnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda uspostavio zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most II i kao vlasnika predmetnih nekretnina, na osnovu rješenja o nasljeđivanju, uknjižio Abida Agića. Apelant navodi da je navedeno rješenje o nasljeđivanju nezakonito, jer je sud u ostavinskom postupku proglasio Abida Agića nasljednikom na predmetnoj nekretnini, a da je predmetna nekretnina u to vrijeme u katastru bila upisana na apelantovo ime. Apelant navodi da iz zapisnika i rješenja Komisije za izlaganje podataka proizlazi da stara k.č. broj 1819/8 odgovara novoj k.č. broj 813/2, upisanoj u p.l. broj 10 k.o. Sanski Most (čiji je korisnik apelant), te da je na predmetnoj nekretnini utvrđeno pravo raspolaganja u korist Općine Sanski Most i trajno pravo korištenja zemljišta i pravo vlasništva na objektima u apelantovu korist. Apelant navodi da iz navedenog proizlazi da na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa na nekretninama, sada uknjiženim u zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most i p.l. broj 10 k.o. Sanski Most, te da je zbog toga podnio predmetni prijedlog na osnovu člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. S obzirom na navedeno, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili izvedene dokaze, te u vezi s tim proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili odredbe člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama.
b) Odgovor na apelaciju
8. Kantonalni sud je naveo da predlaže da obrazloženje osporene odluke tog suda posluži kao odgovor na apelantove navode iznesene u apelaciji.
V. Relevantni propisi
9. U Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02, 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase: Član 63. stav 1.
Novo uspostavljanje i zamjena zemljišnih knjiga (1) Ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijediće po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a u skladu sa odredbama ovog zakona, a naročito sa odredbama iz člana 65.
Član 73. stav 1.
Osnovi za zatvaranje zemljišnoknjižnog uloška (1) Zemljišnoknjižni uložak se zatvara:
1) kod pripisa zemljišnoknjižnog tijela drugom zemljišnoknjižnom tijelu;
2) kod promjene katastarske opštine;
3) ako se zemljišnoknjižno tijelo na terenu ne može dokazati;
4) u drugim zakonom određenim slučajevima.
Član 88.
Novi premjer (1) Ukoliko se zahtjevi odnose na nekretnine, koje prema svojim podacima u popisnom listu ne odgovaraju aktuelnim rezultatima premjera ili još uopće nisu premjerene, te nekretnine će se u odjeljku A opisati prema drugim kriterijima tako da je treća osoba u stanju na osnovu tog opisa identificirati nekretninu. Ukoliko postoji tačan premjer kao i tačno određenje granica, veličine te opis i kultura parcele, oni se po saopštenju organa za katastarski premjer, bez posebnog zahtjeva, preuzimaju u zemljišnoknjižni uložak u odjeljku A kao aktuelni popisni podaci. Promjenom oznake i preuzimanjem rezultata premjera ne mijenjaju se pravni odnosi na nekretnini.
(2) Ukoliko na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, ovi zemljišnoknjižni ulošci će se zatvoriti i u postupku uspostave, u skladu sa odredbama ovog zakona, uspostaviti novi.
VI. Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
12. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 007081 12 Gz od 12. decembra 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Budući da je apelant predmetnu apelaciju podnio 29. januara 2013. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
14. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
17. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je apelant u predmetnom postupku tražio zatvaranje postojećeg zemljišnoknjižnog uloška i uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška (u kojem bi apelant bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina). Budući da se, dakle, u konačnici radi o upisu prava vlasništva u zemljišne knjige, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa su stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi na taj postupak (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno ocijenili izvedene dokaze, te u vezi s tim proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
19. Ustavni sud zapaža da je prvostepenim rješenjem, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem, odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog kojim je tražio zatvaranje zemljišnoknjižnog uloška broj 13 k.o. Sanski Most II i uspostavu novog zemljišnoknjižnog uloška po članu 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama za nekretnine koje su po novom premjeru označene kao k.č. broj 813/2, upisane u p.l. broj 10, k.o. Sanski Most II. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih rješenja dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno ukazali da je predmetni zemljišnoknjižni uložak broj 13 k.o. Sanski Most II uspostavljen kao novi zemljišnoknjižni uložak u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, te da je u tom postupku kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan Abid Agić (na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju). Budući da se, dakle, radi o nekretninama koje nisu ranije bile upisane u zemljišne knjige, već su upisane u zemljišne knjige u postupku uspostave novog zemljišnoknjižnog uloška u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, redovni sudovi su zaključili da u konkretnom slučaju nisu primjenjive odredbe člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Pri tome Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno ukazali da ne mogu u predmetnom postupku ispitivati pravnu valjanost rješenja o nasljeđivanju (na osnovu kojeg je Abid Agić uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama), te da je u nadležnosti redovnog suda da u parničnom postupku riješi sporna pitanja u vezi sa predmetnim nekretninama. Dovodeći u vezu odredbe člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama sa odlučenjem redovnih sudova, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju. Također, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost ni u pogledu obrazloženja drugostepenog suda koje je dao u pogledu primjene odredaba člana 73. Zakona o zemljišnim knjigama, tj. u pogledu toga da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za zatvaranje predmetnog zemljišnoknjižnog uloška propisani navedenim zakonskim odredbama.
20. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i zadovoljavajuće razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama na predmetnu situaciju, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
21. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama na predmetnu situaciju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
23. Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer apelant kršenje tog prava zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman