Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4137/15 (S. Ž. i M. J. i B. R.)

Odluka donesena 03. 02. 2016.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4137/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-4137/15, rješavajući apelacije Seada Žile i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sead Žilo protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 047826 15 Kž 3 od 25. juna 2015. godine;

Muhamed Jakupović protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Pr 056978 15 Pžp 2 od 6. oktobra 2015. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 056978 15 Pvlp od 15. juna 2015. godine;

Benjamin Rizvić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 043327 15 Kž 3 od 2. oktobra 2015. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4137/15

1. Sead Žilo (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ-u Zenica podnio je 7. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 047826 15 Kž 3 od 25. juna 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 047826 08 K od 16. marta 2012. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 047826 12 Kž od 14. januara 2013. godine apelant je oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 047826 15 Kv od 20. januara 2015. godine apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda od 16. marta 2012. godine odbačen je kao nedopušten, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbama člana 343. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Osporenim rješenjem apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda od 20. januara 2015. godine odbačena je kao neblagovremena.

3. Apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naloži KPZ-u Zenica da ukine izdržavanje kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

AP 5121/15

4. Muhamed Jakupović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dragan M. Radetić, advokat iz Prijedora, podnio je 19. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Pr 056978 15 Pžp 2 od 6. oktobra 2015. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 056978 15 Pvlp od 15. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončan rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 056978 14 Pr od 10. jula 2014. godine odbačen kao nedopušten, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka propisani članom 220. Zakona o prekršajima Republike Srpske.

AP 5599/15

5. Benjamin Rizvić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Srđan Petrić, advokat iz Zenice podnio je 21. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 043327 15 Kž 3 od 2. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 043327 15 Kv od 3. jula 2015. godine kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 043327 11 K od 10. decembra 2014. godine odbačen kao nedopušten, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbama člana 343. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4137/15. Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na slobodu i sigurnosti ličnosti, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o „utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta, odnosno o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima osporenim odlukama nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, odnosno o njihovim „građanskim pravima i obavezama“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka.

10. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP- 4137/15.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4137/15 (S. Ž. i M. J. i B. R.) | Sudska praksa | Aktio