Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2522/15 (G. J.)

Odluka donesena 03. 02. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2522/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Vlerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2016. godine u predmetu broj AP 2522/15, rješavajući apelaciju Grge Jukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacije Grge Jukića podnesena protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 017524 11 Ip od 11. jula 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Grgo Jukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Općine Posušje, koga zastupa Igor Markotić advokat iz Mostara, podnio je 21. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Ip 017524 11 Ip od 11. jula 2011. godine. Istovremeno, apelant je u apelaciji podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji, odložilo izvršenje predaje u posjed predmetnih nekretnina.

2. Tražitelj izvršenja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), je 21. februara 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Vučipolje d.o.o. Posušje, Gornji Jukići (u daljnjem tekstu: izvršenik) i apelanta kao založnog izvršenika radi naplate novčane tražbine. Tražitelj izvršenja je prijedlog za izvršenje podnio temeljem izvršne isprave, notarski obrađene isprave – Ugovora o zasnivanju hipoteke br OPU 768/08 i br. OPU 769/08 od 16. aprila 2008. godine i na temelju mjenica po viđenju serijskog broja AF 23780/10, radi naplate novačne tražbine koja je na dan 11. februara 2011. godine iznosila; po osnovu Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 6037208026 u iznosu od 298.702,92 KM i br. 6037009106 u iznosu od 54.494,42. KM, te Ugovora o dugoročnom kreditu broj 603706270 u iznosu od 97.358,70 KM, a što ukupno sa zateznim kamatama počev od dana pokretanja izvršnog postupka iznosi ukupno 454.556,04 KM. Naime tražitelj izvršenja je u svom prijedlogu tražio da se izvršenje odredi zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom i prodajom nekretnina pobliže označenih kao u prijedlogu za izvršenje, vlasništvo apelanta kao založnog izvršenika sa dijelom 1/1, i upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), radi namirenja potraživanja tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih nekretnina, ili namirenjem potraživanja tražitelja izvršenja pljenidbom novčanih sredstava koje izvršenik ima na računima poslovnih banaka kao u prijedlogu za izvršenje, i prijenosom istih na račun tražitelja izvršenja. Tražitelj izvršenja je također tražio da se ZK uredu Općinskog suda naloži da na temelju člana 72. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izvrši upis zabilježbe izvršenja, a u prilogu prijedloga za izvršenje tražitelj izvršenja je dostavio ZK izvadak kao dokaz da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo apelanta kao založnog izvršenika prema članu 70. stav 1. ZIP.

3. Općinski sud je 11. jula 2011. godine donio Rješenje o izvršenju broj 64 0 Ip 017524 11 Ip kojim je odredio da će se izvršenje provesti po prijedlogu tražitelja izvršenja od 21. februara 2011. godine, sa uputom o pravnom lijeku da stranke ovo rješenje mogu pobijati prigovorom upućenim ovom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

4. Općinski sud je 7. marta 2013. godine donio Rješenje o dosudi broj 64 0 Ip 017524 11 Ip kojim je tražitelju izvršenja dosudio predmetne nekretnine vlasništvo apelanta kao založnog izvršenika sa dijelom 1/1, i odredio da se iste predaju tražitelju izvršenja. Istim rješenjem također je utvrđeno da će se nakon pravosnažnosti ovog rješenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda i Katastru Posušje izvršiti upis promjene prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tražitelja izvršenja sa dijelom 1/1, s tim da se smatra da je tražitelj izvršenja u cijelosti namiren u svom potraživanju kupovinom predmetnih nekretnina založnog izvršenika za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 10.000,00 KM.

5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da su predmetne nekretnine vlasništvo apelanta kao založnog izvršenika prodate tražitelju izvršenja kao jedinom ponuđaču, na trećem ročištu održanom 7. marta 2013. godine za iznos od 10.000,00 KM, i da tražitelj izvršenja kao kupac u smislu člana 92. stav 8. ZIP nije obavezan položiti prodajnu cijenu sudu. Dakle, kako je ukupan dug izvršenika i založnog izvršenika prema tražitelju izvršenja na dan 6. marta 2013. godine iznosio 593.521,17 KM a kako je tražitelj izvršenja predmetne nekretnine apelanta kao založnog izvršenika kupio za cijenu od 10.000,00 KM, koje su procjenjene na iznos od 761.200,00 KM, to se smatra da je tražitelj izvršenja u cijelosti namiren u svom potraživanju. U obrazloženju rješenja također je navedeno da će se ovo rješenje sa danom donošenja objaviti na oglasnoj ploči suda, te da će se istekom trećeg dana od dana objave smatrati da je navedeno rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji kao i svim sudionicima u javnom nadmetanju prema odredbi člana 92. ZIP.

6. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su mu kao založnom dužniku u predmetnom izvršnom postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Općinskog suda od 11. jula 2011. godine povrijeđena zakonska i naprijed navedena ustavna prava, jer tvrdi da mu osporeno rješenje Općinskog suda od 11. jula 2011. godine kao založnom dužniku nije nikada dostavljeno kako bi on iskoristio svoje pravo podnošenja prigovora protiv istog, tako da jesud proveo čitav izvršni postupak mimo znanja apelanta.

Relevantni propisi

7. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine FBiH“, broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 40. Dostavljanje rješenja o izvršenju (1) Rješenje o izvršenju dostavlja se tražiocu izvršenja i izvršeniku. O donošenju rješenja o izvršenju sud će istovremeno obavijestiti i poznatog založnog povjerioca. […]

Član 46. Prigovor (1) Rješenje o izvršenju može se pobijati prigovorom. […]

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

„(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravi lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U vezi navoda apelanata da su mu osporenim rješenjem zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, konkretno odredbe člana 40. i 46. ZIP, povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 11. jula 2011. godine na prijedlog tražitelja izvršenja donio Rješenje o izvršenju. Uvidom u fotokopiju dostavnica Ustavni sud nalazi da je taj sud Rješenje o izvršenju, dostavio tražitelju izvršenja 8. septembra 2011. godine, izvršeniku 17. decembra 2011. godine a apelantu kao založnom izvršeniku u dva navrata, prvi put 21. jula 2011. godine a drugi put 14. septembra 2011. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant osporeno Rješenje o izvršenju primio dva puta lično te propustio da izjavi prigovor protiv istog. Čime je apelant propustio da iscrpi pravne lijekove moguće po zakonu, u koje svakako spada i prigovor protiv rješenja o izvršenju propisan članom 46. ZIP.

12. U skladu sa navedenim, pri tome imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2522/15 (G. J.) | Sudska praksa | Aktio