Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4069/15 (S. B.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4069/15
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4069/15, rješavajući apelaciju Sanela Bašića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sanela Bašića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 084207 11 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sanel Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokatica iz Mostara, podnio je 31. augusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 084207 11 P.
2. Apelant je 4. septembra 2015. godine Ustavnom sudu podnio dopunu apelacije, u kojoj traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja predmetnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 12. novembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je putem punomoćnika 15. februara 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv 36 tuženih radi utvrđivanja postojanja prava stvarne službenosti na nekretninama, pobliže označenim u tužbi. Općinski sud je apelantovu tužbu zaveo i vodi kao predmet broj 58 0 P 084207 11 P. Općinski sud je rješenjem od 15. decembra 2011. godine apelantu vratio tužbu na uređenje jer u tužbi nisu bile navedene tačne adrese za sve tužene. Apelant je podneskom od 30. decembra 2011. godine obavijestio Općinski sud da se obratio nadležnim organima radi pribavljanja tačnih adresa tuženih, te je zatražio od suda dodatno vrijeme za uređenje tužbe. Općinski sud je rješenjem od 3. aprila 2012. godine apelantu produžio rok za uređenje tužbe za 30 dana. Apelant je podneskom od 3. maja 2012. godine dostavio obavještenje Agencije za identifikaciju dokumenata, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine kao dokaz da su tražene adrese za pojedine tužene čija adresa nije tačno navedena u tužbi. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dostavio tužbu na odgovor tuženim čija je adresa u tužbi tačno navedena, te je 18. maja 2012. godine od apelanta zatražio da dostavi izvod iz matične knjige umrlih za tužene D. G., LJ. M., G. G. i Z. M. Apelant je uređenu tužbu Općinskom sudu dostavio 18. juna 2012. godine.
7. Općinski sud je apelanta, dopisom od 7. novembra 2013. godine, pozvao da uredi tužbu tako što će umjesto umrlog tuženog N. S. kao tužene označiti njegove nasljednike i dostaviti tačnu adresu za tuženu M. M. jer se tužba poslata na odgovor vratila Općinskom sudu s naznakom neuredne dostave. Uređenu tužbu apelant je dostavio 19. decembra 2013. godine. Tuženi u tužbi navedeni pod brojem 30, 31. i 36. dostavili su odgovor na tužbu kojim u cijelosti osporavaju apelantov tužbeni zahtjev, a ti odgovori su dostavljeni apelantu na izjašnjenje. Iz stanja spisa proizlazi da nakon što je apelant uredio tužbu kojom je naveo nove tužene, ukupno 42 tužena, Općinski sud je tužbu s prilozima dostavio pojedinim tuženim na odgovor.
8. Apelant je u cilju okončanja predmetnog parničnog postupka podnosio urgencije Općinskom sudu, i to: 24. oktobra 2011. godine, 4. juna 2013. godine, 23. oktobra 2013. godine, 7. februara 2014. godine, 17. juna 2014. godine, 14. jula 2014. godine, 25. augusta 2014. godine, 3. novembra 2014. godine, 19. novembra 2014. godine, 30. decembra 2014. godine, 3. februara 2015. godine, 12. marta 2015. godine, 22. aprila 2015. godine, 20. augusta 2015. godine.
9. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok parničnog postupka, obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je apelant Općinskom sudu podnio neurednu tužbu, te da je postupajuća sutkinja, koja je treća po redu sudija koji vodi predmetni postupak, zadužena s velikim brojem predmeta koji se dodjeljuju krajem svake godine, da je zbog preseljenja suda u drugu zgradu, najavljenog odlaska u penziju, godišnjeg odmora, bolovanja na kojem je bila u tekućoj godini nastojala riješiti samo već započete predmete, a s obzirom da u predmetnom postupku nisu bile ispunjene procesne pretpostavke da se zakaže pripremno ročište predmet nije okončan. Također ističe da je predmet prilikom zaduživanja spadao u grupu „mladih“ predmeta, ali da je već sada dobio status „stari“ predmet. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da apelantov predmet ne spada u predmete hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da je apelant angažirao advokata da ga zastupa u postupku i da je tužba bila neuredna u smislu člana 336. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), gdje su u tužbi bile navedene adrese iz z. k. uloška bez provjere sadašnjih adresa za tužene, to je apelacija neosnovana i predlaže da se kao takva u cijelosti i odbije.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak koji je pokrenut 15. februara 2011. godine pred Općinskim sudom i nakon vremenskog perioda od približno pet godina nije okončan, to Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 15. februara 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje približno pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenicu da su u tužbi navedena 42 tužena, te na prirodu konkretne pravne stvari, tj. utvrđivanje postojanja prava stvarne službenosti na nekretninama, Ustavni sud nalazi da se radi o složenom predmetu.
24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tri puta pozivao apelanta da uredi tužbu (15. februara 2011. godine, 18. maja 2012. godine, 7. novembra 2013. godine), da je apelant jednom od suda zatražio dodatno vrijeme za uređenje tužbe, što je sud rješenjem od 3. aprila 2012. godine i dozvolio, a jednom je apelant putem punomoćnika dostavio obavještenje da je od nadležnih vlasti zatražio adrese za pojedine tužene, čije adrese u tužbi nisu bile tačno navedene. Ustavni sud zapaža da je apelant time što je Općinskom sudu podnio neurednu tužbu za prvobitno označenih 36 tuženih, u većoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, ali Ustavni sud također zapaža da je apelant na pozive suda uređivao tužbu, gdje je posljednju uređenu tužbu podnio Općinskom sudu 19. decembra 2013. godine, nakon čega je u tužbi naveo ukupno 42 tužena.
25. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe preduzimao procesne radnje, tj. da je u više navrata vraćao tužbu apelantu budući da nije mogao postupati u predmetu. Nakon podnesene posljednje uređene tužbe, koju je dostavio na odgovor pojedinim tuženim, u predmetnom postupku u periodu od dvije godine nije preduzimao daljnje procesne radnje, a kao opravdanje je naveo da je postupajuća sutkinja, koja je treća po redu zaduženi sudija u predmetu, zadužena s velikim brojem predmeta, da je najavila odlazak u penziju, te da zbog bolovanja, godišnjeg odmora i preseljenja suda u drugu zgradu nije mogla uzeti u rad predmet u kome nisu ispunjeni procesni uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta. U vezi s navedenim Ustavni sud naglašava da se, u načelu, ne mogu prihvatiti opravdanja suda, navedena u odgovoru na apelaciju, da sud u periodu od dvije godine nije preduzimao procesne radnje.
26. Ustavni sud prije svega ima u vidu da postupak traje gotovo pet godina i da se radi o složenom predmetu. Ustavni sud uočava da je Općinski sud u prvoj fazi postupka preduzeo više procesnih radnji, ali i da u periodu od dvije godine nije preduzimao procesne radnje u predmetu. Međutim, Ustavni sud nalazi da je apelant u predmetnom postupku imao advokata koji ga je zastupao, a koji nije podnio urednu tužbu sudu koju je na pozive Općinskog suda u više navrata uređivao, odnosno postupak uređivanja tužbe od strane apelantovog punomoćnika je trajao duže od dvije godine.
27. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka koji traje približno pet godina, koji po zakonu nije hitan i koji je složen, a čijoj dužini je u većoj mjeri doprinio sam apelant, nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u predmetnom postupku u većoj mjeri sam apelant doprinio dužini trajanja postupka na način što je Općinskom sudu podnio neurednu tužbu, koju je u više navrata u periodu dužem od dvije godine na poziv suda uređivao.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman