Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4298/15 (M. P.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4298/15
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4298/15, rješavajući apelaciju Milutina Pejića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milutina Pejića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku zaštite prava iz radnog odnosa povodom apelantove tužbe od 20. septembra 2006. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom apelantove tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milutin Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku zaštite prava iz radnog odnosa povodom apelantove tužbe od 20. septembra 2006. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 23. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 6. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 26. januara 2016. godine od Okružnog suda pribavio informaciju o datumu usvajanja posljednje odluke tog suda u apelantovom predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 20. septembra 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa, koju je taj sud svojom presudom od 12. avgusta 2012. godine odbio kao neosnovanu, odnosno odbacio zbog stvarne nenadležnosti.
7. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) svojim rješenjem od 20. juna 2013. godine usvojio je apelantovu žalbu, presudu Osnovnog suda ukinuo u odbijajućem dijelu i u dijelu kojim je odbačena tužba kojom se zahtijeva da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženog broj I-4948/09 od 9. novembra 2009. godine i I-5390-2/10 od 2. decembra 2010. godine i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Istim rješenjem odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbačena tužba kojom se zahtijeva da se utvrdi nezakonitost Odluke tuženog broj I-5390- 3/10 od 2. decembra 2010. godine. Osnovni sud je 19. juna 2014. godine donio presudu kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev, poništio kao nezakonitu Odluku privremenog Nadzornog odbora broj 1-01-4309/05 od 19. septembra 2005. godine, naložio tuženom da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, te obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete po osnovu izgubljene plate za period od 11. avgusta 2005. godine do 10. marta 2014. godine isplati iznos od ukupno 278.542,57 KM sa zakonskom zateznom kamatom, a apelantu je odbijen višak zahtjeva za naknadu štete. Protiv navedene presude Osnovnog suda parnične stranke su podnijele žalbu Okružnom sudu.
8. S obzirom na to da nije uspio da ostvari svoja prava iz radnog odnosa, apelant je 20. novembra 2013. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 4745/13. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 4745/13 od 6. novembra 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Okružnom sudu da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbama podnesenim protiv presude Osnovnog suda od 19. juna 2014. godine. Uz to, Vladi Republike Srpske je naloženo da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu isplati iznos od 2.400,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
9. Okružni sud je svojom presudom broj 71 0 P 58820 14 Gž 2 od 22. decembra 2014. godine djelimično uvažio žalbe i navedenu prvostepenu odluku ukinuo i vratio na ponovno suđenje, u dijelu kojim je naloženo tuženom da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, kao i u odbijajućem i dosuđujućem dijelu obaveze tuženog da apelantu isplati izgubljenu zaradu za period od 11. avgusta 2005. godine do 10. marta 2014. godine i uplati porez i doprinose za period od 11. avgusta 2005. godine do presuđenja i u dijelu odluke o troškovima. Istom presudom preinačena je prvostepena presuda tako što su poništene Odluka tuženog-privremenog Nadzornog odbora broj 1-01-3856/05 od 11. avgusta 2005. godine, Odluka Skupštine akcionara broj 1-2388-1/09 od 22. juna 2009. godine i Odluka Nadzornog odbora broj 1-5390-2/10 od 2. decembra 2010. godine. Takođe, odlukom Okružnog suda odbijene su žalbe stranaka i prvostepena presuda je potvrđena u odbijajućem dijelu za vraćanje apelanta na rad kod tuženog, na poslove koje je obavljao do 11. avgusta 2005. godine, u dijelu zahtjeva za poništenje Odluke tuženog-Nadzornog odbora broj 1-4948/09 od 9. novembra 2009. godine, u dijelu zahtjeva za isplatu regresa i zimnice i u dijelu zahtjeva kojim je poništena kao nezakonita odluka tuženog o prestanku apelantovog radnog odnosa.
10. Osnovni sud je zakazao ročište za 15. maj 2015. godine, a tuženi je podneskom od 14. aprila 2015. godine predložio rješavanje spornog pravnog pitanja, zbog čega je taj sud, na osnovu odredbe čl. 61a. i 61b. Zakona o parničnom postupku Republike Sprske, dostavio spis Vrhovnom sudu Republike Sprske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi rješavanja spornog pitanja.
11. Vrhovni sud je donio Odluku broj 71 0 P 058820 15 R od 28. septembra 2015. godine kojom je odbacio zahtjev tuženog i 15. oktobra 2015. godine spis vratio Osnovnom sudu.
12. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi da nadležni organi nisu postupili u skladu s Odlukom Ustavnog suda broj AP 4745/13 od 6. novembra 2014. godine, te da su nastavili postupati kao i ranije, odnosno predmet je odložen za 20. februar 2016. godine, pa apelant smatra da će se tada tek odrediti vještak za ponovno vještačenje i da će glavna rasprava biti zakazana tek krajem 2016. godine, odnosno početkom 2017. godine. Budući da povreda njegovog prava na pravično suđenje nije otklonjena i da se kontinuirano i svjesno nastavlja u okviru redovnih sudova, apelant smatra da su se stekli valjani razlozi i ispunile procesne pretpostavke za podnošenje nove apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je opisao tok postupka i naveo da je postupao kontinuirano i u skladu s procesnim pravilima, sprovodeći radnje s ciljem okončanja suđenja u apelantovom predmetu.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Član 224. stav 1. tačka 5.
5) preinačiti prvostepenu presudu.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka za zaštitu prava iz radnog odnosa povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 4745/13 od 6. novembra 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Okružnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbama podnesenim protiv presude Osnovnog suda od 19. juna 2014. godine. Okružni sud je donio odluku, međutim, budući da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantovanih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6 Evropske konvencije, pa će u konkretnom predmetu razmatrati period od podnošenja tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa, dakle 20. septembra 2006. godine, do dana donošenja ove odluke, dakle dužinu postupka koji traje nešto više od devet godina i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kog je apelant tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženog (pobliže navedene u izreci prvostepene presude) i da kao takve ne proizvode pravno dejstvo, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnoga odnosa, može da se zaključi da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
25. Ustavni sud zapaža da je u citiranoj odluci broj AP 4745/13 zaključeno da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak za ostvarivanje prava iz radnog odnosa nije završen ni nakon osam godina od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka može da se pripiše ponašanju redovnih sudova.
26. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud tek djelimično uvažio žalbe i prvostepenu odluku ukinuo i vratio na ponovno suđenje, dok je u drugom dijelu prvostepenu presudu preinačio na način da je poništio odluke tuženog od 11. avgusta 2005. godine, 22. juna 2009. godine i 2. decembra 2010. godine i odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu za vraćanje apelanta na rad kod tuženog, na poslove koje je obavljao do 11. avgusta 2005. godine, u dijelu zahtjeva za poništenje odluke tuženog od 9. novembra 2009. godine, u dijelu zahtjeva za isplatu regresa i zimnice i u dijelu zahtjeva kojim je poništena kao nezakonita odluka tuženog o prestanku apelantovog radnog odnosa. U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom, taj sud je novo ročište zakazao tek za 15. maj 2015. godine, ali je spis dostavio Vrhovnom sudu na rješavanje spornog pravnog pitanja, a na osnovu prijedloga tuženog od 14. aprila 2015. godine. Nakon što je Vrhovni sud svoju odluku donio 28. septembra 2015. godine, spis je vraćen na postupanje Osnovnom sudu, koji je, prema apelantovim navodima, naredno ročište zakazao tek za kraj februara 2016. godine.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za takvo nedjelotvorno postupanje redovnih sudova, posebno ako se uzme u obzir da su odluke Osnovnog suda dva puta poništene i predmet vraćen na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
28. Dakle, Ustavni sud podsjeća na to da se radi o predmetu od posebnog značaja za apelanta, da o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa nije u cijelosti riješeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo više od devet godina. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog i Okružnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
29. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
30. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Osnovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da taj sud donese odluku, to je Osnovnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4745/13 od 6. novembra 2014. godine utvrdio povredu apelantovog prava, te mu dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.400,00 KM (postupak u vrijeme donošenja navedene odluke trajao osam godina). Ustavni sud je prethodno konstatovao da, s obzirom na to apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantovanih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6 Evropske konvencije, odnosno da o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa nije odlučeno, a da je od podnošenja zahtjeva proteklo više od devet godina, ali i da je apelantu dosuđena naknada za nematerijalnu šteta u visini od 2.400,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i što je izdat nalog Osnovnom sudu da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za ostvarivanje prava iz radnog odnosa nije u cijelosti okončan u periodu dužem od devet godina od dana podnošenja tužbe, pri čemu je proteklo preko godinu dana nakon što je Ustavni sud utvrdio kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i naložio Okružnom sudu hitno postupanje, a Okružni sud je predmet samo djelimično riješio, dok je u drugom dijelu predmet ponovno vratio na postupak prvostepenom sudu.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman