Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-689/13 (I. V.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Nematerijalna šteta
- Kamata
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 123
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-689/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 689/13, rješavajući apelaciju Ismeta Vrebca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ismeta Vrebca.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate na materijalnu štetu i u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 087095 12 Gž od 15. januara 2013. godine.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 087095 12 Gž od 15. januara 2013. godine u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati za materijalnu štetu.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Ismetu Vrebcu, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ismet Vrebac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 087095 12 Gž od 15. januara 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 087095 10 P od 16. marta 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Republike Srpske, zastupane po Pravobranilaštvu RS (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 5. novembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i tužena su odgovore na apelaciju dostavili 11, 13. i 19. novembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 29. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi je, između ostalog, naveo da je 13. aprila 1995. godine prilikom izvršenja borbenog zadatka poginuo njegov brat Nerman Vrebac za čiju je pogibiju odgovorna tužena. Tužbenim zahtjevom je zatražio da mu tužena zbog smrti bliskog srodnika s kojim je živio u zajedničkom domaćinstvu isplati nematerijalnu štetu u iznosu od 7.000,00 KM i materijalnu štetu koju je imao povodom troškova sahrane u iznosu od 2.500,00. KM. Apelant je također zatražio kamatu za oba vida štete, počev od dana nastanka štete (pogibije brata) 13. aprila 1995. godine.
6. Osnovni sud je odlučujući o apelantovom tužbenom zahtjevu donio Presudu broj 71 0 P 087095 10 P od 16. marta 2012. godine kojom je djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev obavezavši tuženu da apelantu za nematerijalnu štetu (duševne boli zbog smrti bliske osobe) isplati iznos od 6.000,00 KM, a za materijalnu štetu iznos od 2.500,00 KM uz zakonsku zateznu kamatu, počev od dana donošenja presude 16. marta 2012. godine do konačne isplate. Preko dosuđenog iznosa nematerijalne štete i zakonske zatezne kamate za oba vida štete apelantov tužbeni zahtjev je odbijen.
7. U obrazloženju presude Osnovni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio nesporan srodnički odnos apelanta i njegovog poginulog brata dok je odgovornost tužene za oba vida štete utvrđena na osnovu odredbi čl. 173, 174, 193. i 201. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Prilikom odmjeravanja dosuđenih iznosa za oba vida štete Osnovni sud je imao u vidu uobičajenu sudsku praksu, pri čemu je naglašeno da novčana naknada nematerijalne štete nije cilj već sredstvo kojim apelant (oštećeni) ublažava duševnu bol koju trpi, dok je u pogledu materijalne štete imao u vidu obavezu onog ko prouzrokuje nečiju smrt da snosi troškove sahrane, pri čemu je uzeo u obzir mjesne običaje.
8. Na dosuđene iznose oba vida štete Osnovni sud je dosudio kamatu, počev od dana presuđenja kao dana kad je šteta utvrđena u smislu odredbe člana 277. u vezi s članom 189. ZOO.
9. Apelant je protiv odbijajućeg dijela prvostepene presude izjavio žalbu. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 087095 12 Gž od 15. januara 2013. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Okružni sud je, ispitujući prvostepenu presudu u dijelu koji je žalbom pobijan, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, ocijenio da je prvostepena presuda pravilna i zakonita, da je prvostepeni sud cijenio sve okolnosti koje utječu na obim i visinu štete o čemu su dati valjani razlozi koje je u potpunosti prihvatio i taj sud. Što se tiče žalbenih navoda kojima je ukazano na zakonsku zateznu kamatu, Okružni sud je naveo da je pravilan stav prvostepenog suda prema kojem je tužena obavezana da na dosuđene iznose štete apelantu isplati kamatu, počev od dana presuđenja do isplate. S tim u vezi Okružni sud je naveo da je visina nematerijalne štete utvrđena tek donošenjem prvostepene presude od kada je taj vid štete dobio svoj novčani oblik i od kada je tužena u obavezi da uz novčani iznos na ime ove naknade isplati i zakonsku zateznu kamatu. Što se tiče materijalne štete koja se sastoji od troškova sahrane Okružni sud je napomenuo da na okolnost visine ove štete apelant u postupku nije izveo niti jedan materijalni dokaz, da nije sporno da je snosio troškove sahrane i da su mu ti troškovi dosuđeni prema mjesnim običajima i pravilima sredine. Iz navedenog je proizašao zaključak da je visina ove štete dosuđena prema slobodnoj procjeni u okviru prihvaćene sudske prakse i da je stoga tužena pravilno obavezana da kamatu na naknadu materijalne štete plati od dana presuđenja, s kojim danom je upoznata s visinom obaveze koju treba da ispuni, a ne od dana nastanka štete kako je apelant predložio, zbog čega je njegova žalba odbijena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je u vezi odbijajućeg dijela osporenih presuda došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu navedenih prava vidi isključivo u načinu obračuna i početku računanja zakonskih zateznih kamata kod materijalne štete, ukazujući na pogrešan stav, a stoga i proizvoljnu primjenu materijalnog prava od strane sudova koji su donijeli osporene presude, budući da sudska praksa, kao i praksa Ustavnog suda BiH ima već izražen stav prema kojem se kamate na materijalnu štetu obračunavaju od momenta nastanka štete, a ne od podnošenja tužbe ili pak presuđenja. Apelant je također istakao da mu je u konkretnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nepostupanja suda po njegovoj tužbi duže od 13 godina, u kom periodu nije preduzeta niti jedna procesna radnja. Predložio je da mu se zbog prekomjerne dužine trajanja postupka dosudi nematerijalna šteta za svaku godinu čekanja kao i da mu se naknade troškovi sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u drugostepenoj odluci kojom nisu povrijeđena apelantova prava na koja je apelacijom ukazano, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je postupajući sudija predmetni spis zadužio 14. maja 2010. godine kada se predmet vratio iz Pravobranilaštva RS kojem je bio ustupljen 21. decembra 2005. godine. Ne spori da je tužba u sud zaprimljena 29. juna 1999. godine, da je spis bio proslijeđen Pravobranilaštvu RS, a zatim vraćen 2010. godine, da je presuda donesena 2012. godine i da je u navedenom periodu u sudu bilo na hiljade predmeta za naknadu štete, što je bio jedan od razloga zbog kojih se u predmetima nije odlučivalo u kraćem vremenskom periodu.
13. Tužena smatra da su obje presude pravilne i zakonite i da je zakonska zatezna kamata pravilno dosuđena počev od donošenja presude, a ne od nastanka štete zbog čega nije ni došlo do povrede apelantovih prava, pa je predloženo da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 123.
Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
15. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantna odredba glasi:
Član 185.
[...] Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189.
Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika. Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Član 187.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. st. 1. i 3.
Oštećenik ima pravo, kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
Član 190.
Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 087095 12 Gž od 15. januara 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 28. januara 2013. godine, a apelacija je podnesena 14. februara 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Opći aspekti
22. U suštini, apelant smatra da mu je presudom Okružnog suda, i to isključivo u njezinom odbijajućem dijelu koji se tiče zateznih kamata za materijalnu štetu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešnog stava da se zatezna kamata za ovaj vid štete obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja prvostepene odluke. Prema njegovom mišljenju, zatezna kamata se dosuđuje od momenta nastanka štete koja je u njegovom slučaju nastupila 13. aprila 1995. godine.
23. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je o pitanju početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH” broj 99/08 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u „Službenom glasniku BiH” broj 50/09). U navedenim odlukama je zauzet stav da se zatezna kamata na materijalnu štetu dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Imajući u vidu da je ovakav stav zauzet u vezi s tumačenjem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Okružnog suda, kao i ove odluke u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje, tj. isplatu zateznih kamata u slučaju materijalne štete, a koje je već bilo raspravljeno u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da nema razloga da istu praksu ne primijeni i u konkretnom slučaju. Stoga se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda u potpunosti poziva na obrazloženja data u ranije donesenim odlukama o istom pravnom pitanju.
24. Cijeneći navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud, određujući da zatezna kamata na dosuđenu materijalnu štetu počinje teći od donošenja prvostepene presude, a ne od dana nastanka štete povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Suđenje u razumnom roku
25. Ustavni sud napominje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud uočava da je predmetni postupak započeo podnošenjem apelantove tužbe 29. juna 1999. godine i da je okončan donošenjem presude Okružnog suda 15. februara 2013. godine. Iz navedenog proizlazi da je cjelokupan parnični postupak povodom apelantovog zahtjeva za naknadu štete trajao 13 godina i šest mjeseci.
27. Uzimajući u obzir činjenična i pravna pitanja koja su se trebala raspraviti u postupku za naknadu štete, Ustavni sud cijeni da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu niti u vezi s činjeničnim stanjem niti u vezi s primjenom propisa (mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti meritumu AP 2509/08 od 8. decembra 2010. godine, objavljene na www.ustavnisud.ba, tačka 29).
28. Nadalje, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama na bilo koji način odugovlačio predmetni postupak.
29. U odnosu na doprinos redovnih sudova dužini predmetnog postupka Ustavni sud zapaža da je postupak pred Osnovnim sudom od momenta podnošenja tužbe (29. juni 1999. godine) do momenta ustupanja predmeta Pravobranilaštvu RS (14. decembar 2005. godine) u smislu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava trajao ukupno šest godina i pet mjeseci. Dalje, predmetni spis se nalazio pred Pravobranilaštvom RS u periodu od 14. decembra 2005. godine do 14. maja 2010. godine, dakle ukupno četiri godine i pet mjeseci. Nakon toga je cio spis vraćen Osnovnom sudu koji je odluku o tužbenom zahtjevu donio 16. marta 2012. godine, dakle nakon proteka perioda od dvije godine. Stoga, uzimajući u obzir period prije ustupanja spisa Pravobranilaštvu RS i period nakon što je spis iz Pravobranilaštva RS ponovno vraćen Osnovnom sudu, proizlazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku rješavao u periodu dužem od osam godina. Po mišljenju Ustavnog suda navedeni period ne zadovoljava garancije prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na Okružni sud, Ustavni sud primjećuje da je taj sud svoju odluku donio u relativno kratkom vremenskom periodu koji zadovoljava garancije prava na pravično suđenje.
30. Ustavni sud također uočava da se spis u periodu od četiri godine i pet mjeseci nalazio pred Pravobranilaštvom RS što je značajno utjecalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka, ali je period od osam godina koliko se nalazio pred Osnovnim sudom imao odlučujući utjecaj na prekomjernu dužinu predmetnog postupka.
31. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka i da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, osim tvrdnji da je u radu imao veliki broj istovrsnih predmeta, koji navodi sami po sebi ne mogu opravdati postupanje Osnovnog suda (bez dokaza da je preduzeo konkretne korake na iznalaženju adekvatnog rješenja za rješavanje ovog problema), kod nesporne činjenice da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena u junu 1999. godine, a drugostepena presuda donesena u januaru 2013. godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka koji je okončan nakon 13 godina i šest mjeseci ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.
34. Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300 KM. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda koji je odgovoran zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
35. U odnosu na apelantov zahtjev koji se odnosi na naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te da stoga ovi troškovi padaju isključivo na teret apelanta.
Pravo na imovinu
36. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje. S obzirom na prethodni zaključak u odnosu na povredu tog prava kao i na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati i apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju arbitrarnim stavom Okružnog suda o početku toka zakonske zatezne kamate za materijalnu štetu povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 13 godina i šest mjeseci za čije trajanje je najvećim dijelom odgovoran Osnovni sud koji nije ponudio nikakve razloge koji su eventualno mogli utjecati na dužinu postupka u tolikom trajanju, a koji bi se mogli smatrati objektivnim i razumnim opravdanjem.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman