Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4722/15 ("Koming-Pro" d.o.o. Gradiška i D. V. i drugi)

Odluka donesena 17. 02. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4722/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-4722/15, rješavajući apelacije "Koming-Pro" d.o.o. Gradiška i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"Koming-Pro" d.o.o. Gradiška i Danilo Vujat, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 191611 15 Pžp od 31.

augusta 2015. godine;

Tomislav Brekalo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 153106 15 Pžp od 27. oktobra 2015. godine;

"TIGRA TREJD" d.o.o. Laktaši i Bojana Malić, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 178444 15 Pžp 2 od 25. septembra 2015. godine;

D. P., protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 187179 15 od 20. oktobra 2015. godine;

Azem Džanić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 118015 15 Pžp od 21. oktobra 2015. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4722/15 "Koming-Pro" d.o.o. Gradiška i Danilo Vujat (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović advokati iz Bosanske Gradiške, podnijeli su 22. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 191611 15 Pžp od 31. augusta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelanti su oglašeni odgovornim zbog prekršaja iz člana 19. stav 1. u vezi sa članom 74. stav 1. Zakona o radu, pa je apelantu "Koming- Pro" d.o.o. Gradiška, kao pravnom licu, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM, a apelantu Danilu Vujatu, kao odgovornom licu u pravnom licu, novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. U postupku je, nakon izvršene redovne inspekcijske kontrole od strane Republičkog inspektorata rada, utvrđeno da su apelanti primili na rad P.B. na radno mjesto „pomoćni radnik“, ali sa njim nisu zaključili ugovor o radu i nisu ga prijavili na obavezne vidove osiguranja, čime su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

2. AP-5410/15 Tomislav Brekalo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kočerina, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 7. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 153106 15 Pžp od 27. oktobra 2015. godine. U konkrentom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 236. stav 2. tačka 7. u vezi sa članom 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM, te mu je određen jedan kazneni bod. U postupku je utvrđeno da apelant, upravljajući motornim vozilom na magistralnom putu M6/1, nije prilagodio brzinu kretanja vozila prometnim znacima „odron na kolniku“, „niz dvostrukih krivina“, „klizav kolnik“ i sl., te je naišao na odronjenom kamenje usljed čega je došlo do prometne nezgode i manje materijalne štete. Sud je zaključio da je apelant na navedeni način počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. AP-5413/15 "TIGRA TREJD" d.o.o. Laktaši i Bojana Malić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Čedo Đukić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 7. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 178444 15 Pžp 2 od 25. septembra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelanti su oglašeni odgovornim zbog prekršaja iz člana 141. Zakona o radu, pa je apelantu "TIGRA TREJD" d.o.o. Laktaši, kao pravnom licu, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, a apelantici Bojani Malić, kao odgovornom licu, novčana kazna u iznosu od 100,00 KM. U postupku je utvrđeno da apelanti prilikom donošenja rješenja o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme radnici N.G., iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga, nisu isplatili otpremninu u skladu sa zakonom, čime su počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

4. AP-5660/15 D. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, podnijela je 25. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 187179 15 od 20. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantica je oglašena odgovornom zbog prekršaja iz člana 11. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske, pa joj je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM, te je istovremeno određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko apelantica u roku od šest mjeseci ne izvrši novi prekršaj. U postupku je utvrđeno da je apelantica narušila javni red i mir dolazeći na vrata stana porodice Marinković i obraćajući se J.B. na način bliže opisan u izreci rješenja.

5. AP-5721/15 Azem Džanić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je 29. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 118015 15 Pžp od 21. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 73. stav 4. i 211. st. 1. i 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 140,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant, upravljajući motornim vozilom, kojem je istakla važnost registracije, parkirao navedeno vozilo u pojasu raskrsnice, čime je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4722/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4722/15 ("Koming-Pro" d.o.o. Gradiška i D… | Sudska praksa | Aktio