Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5694/15 (A.I.)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5694/15
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5694/15, rješavajući apelaciju A.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija A.I.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po žalbi koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 29 0 P 012745 13 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku po žalbi u predmetu broj 29 0 P 012745 13 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici A.I. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici A.I. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. A.I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kalesije, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 24. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 29 0 P 012745 13 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 6. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 21. januara 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelantica je 22. augusta 2010. godine Općinskom sudu u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv tužene M.R. (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđivanja bračne stečevine i poništenja ugovora o doživotnom izdržavanju.
6. Općinski sud je Presudom broj 29 0 P 012745 11 P od 29. oktobra 2012. godine djelomično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i, između ostalog, utvrdio da nekretnine, bliže označene pod tačkom jedan izreke presude, predstavljaju bračnu stečevinu apelanticine majke i J.S. i da udio apelanticine majke iznosi ½ dijela, te da Ugovor o doživotnom izdržavanju u tom dijelu ne proizvodi pravne posljedice.
7. Nezadovoljna navedenom presudom, tužena je 11. decembra 2012. godine izjavila žalbu.
8. Općinski sud je 11. januara 2013. godine predmet dostavio Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.
9. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke po žalbi u parničnom postupku, povrijeđeno njeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukratko izložila tok postupka, istakla da nema primjedaba na postupanje Općinskog suda, jer je on postupao ažurno i u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka, ali da Kantonalni sud do trenutka podnošenja apelacije nije donio odluku po žalbi tužene iako su protekle više od tri godine od podnošenja apelacije. Također, apelantica je istakla da se nalazi u veoma teškoj situaciji, da je bolesna i da nastoji vratiti imovinu koju nesmetano koristi tužena. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Kantonalnom sudu da hitno donese odluku, te da obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da joj isplati naknadu nematerijalne štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je ovaj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta, ali da apelanticin predmet nije stavljen u Plan rješavanja starih predmeta, niti se radi o predmetu koji je hitan po zakonu, budući da je predmet spora utvrđivanje bračne stečevine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istakao da predmetna apelacija nije osnovana, te predlaže da se ona odbije.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud od 11. januara 2013. godine nije donio odluku o žalbi tužene protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
17. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka po žalbi, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u predmetu koji je Kantonalni sud zaprimio 11. januara 2013. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati period od dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbi do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje više od tri godine i koji, prema stanju spisa, nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o žalbi tužene u parničnom postupku radi utvrđivanja bračne stečevine i poništenja ugovora o doživotnom izdržavanju. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Međutim, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju bračne stečevine i poništenju ugovora o doživotnom izdržavanju, Ustavni sud smatra da je predmet od značaja za apelanticu.
23. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje drugostepenog suda, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da se predmet od 11. januara 2013. godine, odnosno duže od tri godine nalazi pred Kantonalnim sudom koji nije donio odluku o izjavljenoj žalbi tužene. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, ali da apelanticin predmet nije stavljen u Plan rješavanja starih predmeta, niti se radi o predmetu koji je hitan po zakonu, budući da je predmet spora utvrđivanje bračne stečevine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u kojem apelanticin predmet nije obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, te da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije dao jasne naznake kada će o apelanticinom predmetu biti donesena odluka, preopterećenost tog suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu je rezultiralo nepostupanjem povodom žalbe tužene u periodu dužem od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
24. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud ni nakon proteka više od tri godine nije odlučio o žalbi tužene, u predmetu koji je od značaja za apelanticu, a niti je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju dao jasne naznake kada će o apelanticinom predmetu biti donesena odluka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina drugostepenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak po žalbi, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, traje više od tri godine, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 450,00 KM.
28. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom traje više od tri godine i kada još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud nije dao jasne naznake kada će u apelanticinom predmetu biti donesena drugostepena odluka.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman