Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4588/14 („Ratar“ dd Novi Grad)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4588/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-4588/14, rješavajući apelaciju „Ratar“ dd Novi Grad, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stava (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Ratar“ dd Novi Grad protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Ip 028613 14 Pž od 25. avgusta 2014. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Ratar“ dd Novi Grad protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Ip 028613 14 Pž od 25. avgusta 2014. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
„Ratar“ dd Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Živan Blagojević advokat iz Šamca, podnio je 23. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Ip 028613 14 Pž od 25. avgusta 2014. godine.
U konkretnom slučaju u izvršnom postupku pokrenutom od strane tražioca izvršenja „Mlin Majić“ d.o.o. Odžak, „Bosanac“ d.d. Orašje, Pere Janjića, Marka Panića, Andrije Tipure, Hamzalije Kahvedžića i Dževada Rahimića protiv apelanta kao izvršenika, radi izvršenja na nekretninama, rješenjem Općinskog suda u Orašju od 4. jula 2014. godine tražitelju izvršenja „Mlin Majić“ d.o.o. Odžak dosuđene su i predate u vlasništvo nekretnine pobliže označene u dispozitivu rješenja, dok je stavom II rješenja naloženo ZK uredu da u ZK ul. „E“ br. 30 za k.o. Novi Grad izvrši uknjižbu prava posjeda odnosno vlasništva na navedenim nekretninama u korist kupca (Mlin Majić“ d.o.o. Odžak) sa dijelom 1/1, kao i da se brišu upisi u C-listu tog istog uloška. Navedenom rješenju je prethodilo rješenje Općinskog suda od 18. januara 2012. godine kojim je dozvoljeno izvršenje radi naplate iznosa od 322.826.37 KM na ime izvršne isprave (notarske isprave broj 2985/08 od 22. septembra 2008. godine i Ugovora o kreditu broj 738/08 od 19. septembra 2008. godine). Osporenom konačnom odlukom odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i tražitelja izvršenja dok je djelimično uvažena žalba založnog vjerovnika (Porezna uprava FBiH-Kantonalni porezni ured Orašje) i preinačeno je prvostepeno rješenje od 4. jula 2014. godine u tački II, na način što je naloženo ZK uredu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama iz tačke I izreke rješenja u korist kupca (Mlin Majić“ d.o.o. Odžak) sa dijelom 1/1, te je naloženo ZK uredu da briše terete upisane na dosuđenim nekretninama iz tačke I pobijanog rješenja. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je istakao da su predmetne nekretnine apelanta prodate na trećem ročištu za javno nadmetanje, koje je zakazano jer su prva dva proglašena neuspješnim, u skladu sa odredbama člana 89. stav 5. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da na trećem ročištu nekretnina može biti prodata bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost. Dakle, pravilno je prvostepeni sud primijenio odredbe Zakona o izvršnom postupku kada je svojim rješenjem od 4. jula 2014. godine prihvatio ponudu tražitelja izvršenja (Mlin Majić“ d.o.o. Odžak) i istom kao najpovoljnijem kupcu dosudio predmetne nekretnine. Dalje se navodi da je neosnovan žalbeni navod apelanta da, zbog činjenice da je nad njim pokrenut prethodni postupak za određivanje uslova za otvaranje stečajnog postupka, nije bilo uslova da se održi treće ročište za prodaju predmetnih nekretnina i da je sud bio obavezan privremeno obustaviti izvršni postupak. Naime, kako navodi Kantonalni sud, odredbom člana 15. stav 3. Zakona o stečajnom postupku, na koju se apelant poziva u žalbenim navodima, propisano je da odluku o eventualnoj privremenoj obustavi izvršnog postupka može donijeti samo stečajni sudac, u fazi prethodnog stečajnog postupka, a ne sud u izvršnom postupku. Na kraju je navedeno da je osnovana žalba založnog vjerovnika, s obzirom da je prvostepeni sud naložio ZK uredu da briše sve terete u C listu ZK uloška broj 30 k.o. Novi Grad, jer bi na taj način založni vjerovnik neosnovano bio lišen stvarnog prava koje ostvaruje i na nekretninama apelanta koje nisu bile predmet ovog izvršnog postupka.
Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda broj 25 0 Ip 028613 14 Pž od 25. avgusta 2014. godine koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se taj postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi «Službeni glasnik BiH», broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem su dosuđene i predate u vlasništvo predmetne nekretnine apelanta, s ciljem izvršenja na osnovu izvršne isprave (notarske isprave broj 2985/08 od 22. septembra 2008. godine i Ugovora o kreditu broj 738/08 od 19. septembra 2008. godine). Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», slijedom čega Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 25. avgusta 2014. godine ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, na kojeg se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji u odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda od 25. avgusta 2014. godine, odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na kojeg se pozvao (pravo na imovinu), osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao (pravo na imovinu), odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman