Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3297/15 (M. K.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Eksproprijacija
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3297/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3297/15, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka za utvrđivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 V 210215 15 V.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni postupak u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, M. K., zbog neokončanja predmetnog postupka u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 4.000,00 KM, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Mila Baltić, advokatkinja iz Banje Luke, podnio je 1. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 V 210215 15 V. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. avgusta 2015. godine, a od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) 11. decembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 19. avgusta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Republička uprava je to učinila 31. decembra 2015. godine, te 19. januara 2016. godine.

4. Ustavni sud je dopisom od 11. februara 2016. godine od Republičke uprave zatražio na uvid spis u apelantovom predmetu, koji je Republička uprava Ustavnom sudu dostavila 7. marta 2016. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Republička uprava je donijela Rješenje broj 25-473-3/99 od 5. oktobra 1999. godine, kojim je izvršena eksproprijacija nepokretnosti označenih kao k. č. broj 664/1 i k. č. broj 664/6, površine 1055 m² k. o. Česma 1. svojina apelanta, a zbog izgradnje i proširenja groblja u Česmi. Grad Banja Luka, prema navodima Republičke uprave, nikada nije dostavio ponudu za eksproprisano zemljište.

7. Budući da Grad Banja Luka nikada nije dostavio ponudu za eksproprisano zemljište, apelant je 16. avgusta 2010. godine podnio zahtjev za zamjensku parcelu, odnosno da mu se za njegovu eksproprisanu nepokretnost dodijeli druga parcela koja je u posjedu Opštine Banja Luka, a označena kao k. č. broj 1266/1, površine 973 m², upisana u list nepokretnosti broj 243 k. o. Česma 2, odnosno upisana u zk. ul. broj 232 k. o. Česma 2, s pravom raspolaganja Opštine Banja Luka.

8. Republička uprava je 30. avgusta 2010. godine održala usmenu javnu raspravu, na kojoj je zaključkom naloženo pomoćniku Pravobranilaštva Republike Srpske, S3 (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo RS), da od subjekta kojeg zastupa pribavi informaciju za k. č. broj 1266/1 k. o. Česma 2, zašto ima zvjezdicu, šta ona znači, a od katastra će se službenim putem zatražiti istorijat parcele 664/6 k. o. Česma 1.

9. Odjeljenje za katastar je 17. septembra 2010. godine dostavilo obavijest broj 21.11/952.1-2150/10 da parcela označena kao k. č. broj 664/6, zvana „Ravan“, u naravi šuma 4. klase, površine 440 m², upisana u list nepokretnosti 469 k. o. Česma 1, nije formirana, a ona je u posjedu M. J. K. (apelanta) s 1/1 dijela. Kako Grad Banja Luka, a ni njegov zakonski zastupnik Pravobranilaštvo RS, nisu dostavili informaciju o stavljenoj plombi, tj. zvjezdici u zk. ul. broj 232 k. o. Česma 1, a koja parcela je u posjedu Grada Banja Luka, to je 4. decembra 2010. godine zakazana usmena javna rasprava na licu mjesta, na kojoj je vještak geodetske struke izjavio da na toj raspravi ne može da se izjasni jer mu nije dostavljen izvod iz regulacionog plana. Zaključkom na toj raspravi je naloženo apelantu da u spis dostavi zk. ul. za k. č. broj 664/2 kako bi se utvrdilo čija je ona svojina, zatim da dostavi izvod iz regulacionog plana kako bi se Gradu Banja Luka moglo naložiti da izvrši formiranje građevinske parcele, pa nakon što se odrade ove radnje, dostave novi zemljišno-knjižni i katastarski podaci, postupak će se nastaviti.

10. Stranke su 16. decembra 2010. godine dostavile novi zk. ul. i izvod iz regulacionog plana, te je vještak geometar izvršio identifikaciju parcele, gdje je utvrdio da parcela označena kao k. č. broj 1266/1 nije formirana prema gore navedenom regulacionom planu, pa je zaključkom naloženo Gradu Banja Luka da je formira i da nakon toga dostavi nove zemljišno-knjižne i katastarske podatke.

11. Republička uprava je donijela Zaključak broj 21.11/475-194/10 od 28. decembra 2010. godine kojim se prekida postupak zamjene zemljišta, te će se on nastaviti kad se izvrši formiranje građevinske parcele u skladu s Regulacionim planom „Česma-Mađir“ na zemljištu označenom kao k. č. broj 1266/1 k. o. Česma 2, posjed Grada Banja Luka.

12. Apelant je 2. marta 2012. godine zatražio nastavak postupka jer je izvršeno formiranje građevinske parcele.

13. Usmena javna rasprava je održana 16. marta 2012. godine, na kojoj je vještak geometar, nakon izvršenog cijepanja, ustanovio da se radi o parcelama k. č. broj 664/1 zvana „Ravan“, u naravi njiva 4. klase, površine 440 m² i k. č. broj 664/6 zvana „Ravan“, u naravi njiva 6. klase površine 627 m², upisane u list nepokretnosti broj 496 k. o. Česma 1, na ime M. J. K (apelanta) s 1/1 dijela, po starom premjeru se odnosi na parcelu 664/1, površine 440 m² i k. č. broj 664/6, površine 627 m², upisane u zk. ul. broj 429 k. o. Česma 2, s pravom svojine apelanta s 1/1 dijela.

14. Prema navodima Republičke uprave, parcela koja se traži u zamjenu označena je kao k. č. 1266/1, zvana „Paprikuša“, u naravi njiva 5. klase, površine 777 m², upisana u list nepokretnosti 243 k. o. Česma 2, na ime Opštine Banja Luka s 1/1 dijela, odnosno upisana u zk. ul. broj 232. k. o. Česma 2, s pravom raspolaganja Opštine Banja Luka s 1/1 dijela.

15. Pravobranilaštu RS je ostavljen rok od 15 dana za dostavljanje izjašnjenja.

16. Grad Banja Luka je dostavio Izjašnjenje broj 19-050-15/11 od 23. aprila 2012. godine u kojem se navodi da su saglasni sa zamjenom, ali je prethodno potrebno da se Grad Banja Luka uknjiži s pravom raspolaganja, zatim da se u postupku utvrdi tržišna vrijednost nepokretnosti koje su eksproprisane od apelanta, kao i nepokretnosti koja se traži u zamjenu.

17. Republička uprava je 22. juna 2012. godine od Grada Banja Luka pismenim putem zatražila da dostavi dokaz da li su podnijeli zahtjev za utvrđivanje prava raspolaganja u korist Grada Banja Luka za parcelu koja se daje u zamjenu apelantu. Takođe, od Poreske uprave je isti dan zatraženo da dostavi podatke o tržišnoj vrijednosti zemljišta na predmetnoj lokaciji.

18. Grad Banja Luka je 28. juna 2012. godine dostavio informaciju da je u zemljišnoj knjizi pod brojem dn: 4705/11 zaprimljen predmet kojim se traži utvrđivanje prava raspolaganja u korist Grada Banja Luka.

19. Poreska uprava je 11. jula 2012. godine dostavila podatak o visini tržišne vrijednosti zemljišta koja se nalazi u Banjoj Luci, u naselju Česme.

20. Pravobranilaštvo RS je Dopisom broj U-767/10 od 18. juna 2013. godine dostavilo izjašnjenje kojim traži da se ponovo izađe na lice mjesta kako bi se utvrdilo stvarno i faktičko stanje u pogledu predmetne nepokretnosti.

21. Republička uprava je ponovo zakazala raspravu i izašla na lice mjesta 10. februara 2014. godine i tom prilikom je utvrđeno isto stanje, a zaključkom je naloženo Gradu Banja Luka da izvrši procjenu tržišne vrijednosti jednog i drugog zemljišta, te da je dostavi Republičkoj upravi kako bi se mogao sačiniti nacrt odluke za Skupštinu Grada.

22. Dopisom od 19. februara 2014. godine, Pravobranilaštvo RS je dostavilo Izjašnjenje Grada Banja Luka broj 19-050-15/11 od 17. februara 2014. godine u kojem se navodi da su saglasni sa zamjenom, ali traže da se angažuje vještak građevinske struke N. V. iz Banje Luke.

23. Zaključkom Republičke uprave od 27. februara 2014. godine za vještaka građevinske struke imenovan je N. V., koji je trebao sačiniti nalaz i mišljenje o tržišnoj vrijednosti 1 m² kako zemljišta koje se daje u zamjenu tako i zemljišta koje je eksproprisano.

24. Vještak građevinske struke N. V. je 22. aprila 2014. godine dostavio procjenu.

25. Dana 24. aprila 2014. godine je pismenim putem zatraženo izjašnjenje na navedeni nalaz u što kraćem roku.

26. Pravobranilaštvo RS je 30. maja 2014. godine dostavilo svoje izjašnjenje broj U- 767/10 u kojem navodi da nisu saglasni s izvršenom procjenom tržišne vrijednosti, te predlažu da vještak dopuni svoju procjenu.

27. Vještak građevinske struke je 16. juna 2014. godine dao svoju izjavu u kojoj je izjavio da je apelantovo zemljište eksproprisano prije 15 godina i da je većim dijelom već iskorišćeno za potrebe groblja, te smatra da povećanje cijene nema smisla jer je uostalom i sam Grad Banja Luka tražio navedenu eksproprijaciju.

28. Grad Banja Luka nikada nije dostavio svoje izjašnjenje, a apelant je 10. decembra 2014. godine poslao urgenciju kojom zahtijeva hitno postupanje u svom predmetu.

29. Pravobranilaštvo RS je 9. februara 2015. godine dostavilo dopis, izjašnjenje Grada Banja Luka kojim se navodi da se u smislu člana 70 Zakona o eksproprijaciji spis proslijedi nadležnom sudu radi utvrđivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti u vanparničnom postupku.

30. Republička uprava je 19. februara 2015. godine proslijedila spis Osnovnom sudu na daljnju nadležnost.

31. Predmet je u Osnovni sud zaprimljen 2. marta 2015. godine.

32. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Republička uprava predugo vodila postupak za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti. Apelant traži od Ustavnog suda da utvrdi povredu njegovih prava, naloži hitno okončanje vanparničnog postupka, te mu dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

34. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je naveo da predmet u taj sud zaprimljen 2. marta 2015. godine. Budući da je sud obavezan predmete raditi prema inicijalnom aktu, odnosno datum prispjeća predmeta u sud, apelantov predmet će biti uzet u rad prema rasporedu i planu rješavanja predmeta u toku ove godine, a prije svega s obzirom na činjenicu da se radi o predmetu hitne prirode kojih je u tom sudu ne tako mali broj.

35. Republička uprava je u svom odgovoru dala iscrpan pregled postupka, ali se nije očitovala povodom apelantovih navoda o prekomjernoj dužini trajanja postupka pred tim organom.

V.Relevantni propisi

36. Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 121/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 40.

Postupak sprovođenja eksproprijacije je hitan.

37. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09) Član 2. stav 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 159. st. 1. i 2.

(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

38. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

39. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

41. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje.

42. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po zahtjevu za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom.

43. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

44. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

45. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju nepokretnosti povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

46. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

47. Ustavni sud zapaža da je postupak eksproprijacije započeo 5. oktobra 1999. godine i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko 16 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

48. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku po zahtjevu za eksproprijaciju nepokretnosti koje su stvarno i faktički bile svojina apelanta. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud nalazi da predmet sadrži određene elemente koji ga čine nešto složenijim, a s obzirom na vještačenja i druge procesne radnje koje su bile sprovedene u toku postupka.

49. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o eksproprijaciji nepokretnosti za koju apelant još uvijek nije dobio pravičnu naknadu, niti zamjensku nepokretnost, a nesumnjivo je da je to za apelanta od velikog značaja.

50. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, urgencijama je nastojao ishoditi što hitnije odluku u svom predmetu.

51. Što se tiče ponašanja organa u upravnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Republička uprava, nakon donošenja rješenja o eksproprijaciji 5. oktobra 1999. godine bila pasivna do 30. avgusta 2010. godine, kada je održala javnu raspravu i faktički počela sa sprovođenjem procesnih radnji. Republička uprava je u svom odgovoru na apelaciju navela da Grad Banja Luka nije u tom periodu dostavio ponudu za eksproprisano zemljište. U toku 2010. godine, a budući da nije bilo pomaka u postupku, po zahtjevu apelanta za dodjeljivanje zamjenske parcele, Republička uprava je sprovela određene radnje koje su ipak rezultirale donošenjem zaključka o prekidu postupka zbog činjenice da nije bila formirana građevinska parcela u skladu s važećim regulacionim planom.

52. Nakon što je apelant 2. marta 2012. godine podnio prijedlog za nastavak postupka, postupak je vođen nešto ažurnije u smislu vremenskih razmaka u kojima su vršene procesne radnje, naročito između Republičke uprave i Pravobranilaštva RS, odnosno Grada Banja Luka. U toku postupka su sprovedena i vještačenja vještaka geodetske i građevinske struke. Po prijedlogu Pravobranilaštva RS, Republička uprava je 19. februara 2015. godine spis proslijedila Osnovnom sudu na daljnje postupanje. Osnovni sud u apelantovom predmetu nije postupao iako je od dana kada je spis zaprimljen u taj sud proteklo nešto više od godinu dana. Iz odgovora koji je Osnovni sud dostavio na apelaciju, vidljivo je da se u tom sudu predmeti rješavaju prema inicijalnom aktu, odnosno datumu prijema predmeta u sud, te namjera da se predmet uzme u rad u 2015. godine, ali ni Osnovni sud ni apelant nisu obavijestili Ustavni sud o tome da li je predmet uzet u rad i u kojoj je fazi. Prema stanju spisa nisu vidljive nikakve aktivnosti pred Osnovnim sudom.

53. Analizom konkretnog postupka može se utvrditi da su organi u upravnom postupku u samom početku imali određeni zastoj u postupanju, gdje su vidljive praznine i neažurnost, ali nakon marta 2012. godine, kada je apelant zatražio nastavak postupka, evidentne su promjene u radu na predmetu pred tim organom. Uprkos naporima da se postupak okonča, predmet je proslijeđen Osnovnom sudu na postupanje u vanparničnom postupku početkom 2015. godine.

54. Međutim, iako se, posmatrajući pojedine faze postupka, može konstatovati da su organi uprave sprovodili određene radnje u apelantovom predmetu, činjenica je da postupak povodom zahtjeva za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti koji je hitan nije okončan ni nakon više od 16 godina. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su organi uprave bili u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da Republička uprava u svom odgovoru na apelaciju nije ponudila obrazloženje u pogledu dužine trajanja postupka pred tim organom. S druge strane, Osnovni sud je kao razlog nepostupanja u apelantovom predmetu naveo veliki broj predmeta, te plan rješavanja predmeta prema inicijalnom aktu, odnosno datumu prijema predmeta u sud. Ustavni sud smatra da takvo opravdanje ne može rezultovati time da predmeti, koji su i prema svojoj prirodi i prema svom značaju hitni, budu na čekanju jedan duži period. Evidentno je da mjere koje preduzima javna vlast u cilju otklanjanja zaostataka u radu nisu adekvatne jer svaki novi predmet postaje stari čekajući na red za rješavanje. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može da prihvati takvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu.

55. Sve navedeno, a posebno da upravni organi, kao ni Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od 16 godina nisu okončali postupak povodom zahtjeva za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

56. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

57. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja postupka povodom zahtjeva za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

58. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

59. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o eksproprijaciji kojima je regulisano da je postupak sprovođenja eksproprijacije hitan, a s obzirom na to da je taj postupak započet 5. oktobra 1999. godine i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon više od 16 godina, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji bi apelantu trebao biti isplaćen na ime nematerijalne štete iznosi 4.800,00 KM.

60. Međutim, apelant ne potražuje ovaj iznos naknade nematerijalne štete nego iznos od 4.000,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već naveo da je prilikom odlučivanja o apelaciji, shodno odredbama člana 31 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud vezan navodima iznesenim u apelaciji (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, objavljenu na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kojim je Ustavni sud, kako je rečeno, vezan u smislu člana 31 Pravila, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

61. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada upravni organi i Osnovni sud nisu odlučili o naknadi za eksproprisane nepokretnosti u periodu dužem od 16 godina, a za to nisu ponudili adekvatno opravdanje, pri čemu mjere koje preduzima javna vlast na otklanjanju zaostataka u radu nisu djelotvorne jer svaki novi predmet postaje stari dok čeka na red za rješavanje.

62. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3297/15 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio