Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5059/15 (S. B.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ništavost
- Građanski postupak
- Testament
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5059/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5059/15, rješavajući apelaciju Saće Boettcher, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Saće Boettcher.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da Saći Boettcher omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda tako da se tužba u predmetu broj 23 0 P 019637 13 P uzme u rad i hitno okonča u skladu s ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Saća Boettcher (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, podnijela je 17. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u postupku po zahtjevu za utvrđivanje ništavosti testamenta broj R 74/92 od 2. septembra 1992. godine, koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 019637 13 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 18. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 4. aprila 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu za utvrđivanje ništavosti testamenta broj R 74/92 od 2. septembra 1992. godine.
6. U međuvremenu je Općinski sud svojim Rješenjem broj 23 0 O 014388 13 O od 3. novembra 2015. godine prekinuo ostavinski postupak dok se ne riješi prethodno pitanje koje se odnosi na utvrđivanje ništavosti navedenog testamenta ostaviteljice K. M. (apelanticine majke).
7. Prema stanju spisa, apelanticina tužba je u Općinskom sudu zavedena pod brojem 23 0 P 019637 13 P.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog nepostupanja Općinskog suda po njezinoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su tačni apelanticini navodi da je tužba u taj sud zaprimljena 4. marta 2013. godine i da nije proslijeđena na odgovor zbog toga što sudije tog suda prioritetno rješavaju predmete koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta kako u 2013. godini tako i u kasnijim godinama, te apelanticin predmet nije bio u Planu. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana jer se ne radi o starom predmetu koji nije riješen, budući da do dana podnošenja apelacije nije protekao rok od tri godine, koji je objektivni rok za rješavanje predmeta. Općinski sud u svom odgovoru dalje navodi da je uvidom u predmet utvrđeno da tužba nije pravilno sastavljena jer nisu navedene adrese tuženih, jer je za dvoje tuženih navedeno samo da se nalaze u Kanadi i Švicarskoj. Uslijed navedenog propusta, postupajući sudija će tužbu vratiti na ispravku kako bi apelantica naznačila tačne adrese tuženih u Kanadi i Švicarskoj, a nakon toga će sud nastaviti postupati u predmetu i u zavisnosti od trajanja dostave nastojati da se predmet okonča do aprila tekuće godine, kada ističu tri godine od podnošenja tužbe.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Imajući u vidu da apelantica ukazuje da od podnošenja tužbe Općinskom sudu u predmetnom postupku nije provedena nijedna procesna radnja, Ustavni sud smatra da apelantica zapravo ukazuje na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njezinim građanskim pravima i obavezama.
14. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, koji utvrđuje da Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelantica smatra da joj je predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
17. Ustavni sud zapaža da se apelanticin tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje ništavosti testamenta, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da procesuira apelanticinu tužbu, odnosno da odluči o njezinim pravima i obavezama građanske prirode, zbog čega je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije svakome osigurava pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zagarantiranog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo „neprihvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu“. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka. Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana kada se čita u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna načela: (1) načelo po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudu kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
19. Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju prihvata i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije ponudio razumno opravdanje za vlastiti propust da blagovremeno preduzme procesne radnje povodom apelanticine tužbe u predmetnom postupku. Naime, Općinski sud u odgovoru na apelaciju ne osporava apelanticine navode, ali svoju neaktivnost pravda činjenicom da taj sud prioritetno rješava predmete koji su obuhvaćeni Planom rješavanja predmeta, a apelanticin predmet nije bio u Planu za rješavanje. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana jer se ne radi o starom predmetu koji nije riješen, budući da do dana podnošenja apelacije nije protekao rok od tri godine, koji je objektivni rok za rješavanje predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem Općinskog suda po apelanticinoj tužbi u periodu od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
20. Uz to, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je uvidom u spis konstatirao nepravilnost u pogledu apelanticine tužbe koja će joj biti vraćena na ispravku i dopunu. Međutim, apelantica se u ovoj fazi postupka ne može smatrati odgovornom za nemogućnost Općinskog suda da procesuira njezinu tužbu jer, iako Općinski sud navodi da njezina tužba nije ispravno sačinjena, prema stanju spisa i odgovoru na apelaciju, taj sud još uvijek nije uzeo u rad njezinu tužbu niti je proveo procesnu radnju kojom će apelantici vratiti tužbu na ispravku, već je to samo konstatirao u odgovoru na apelaciju. U tom pogledu, Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo opravdanje Općinskog suda kao relevantno za nepostupanje u apelanticinom predmetu u ovako dugom periodu.
21. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je propust Općinskog suda da povodom apelanticine tužbe preduzme procesne radnje u skladu s važećim odredbama zakona rezultirao povredom apelanticinog prava na pristup sudu, te onemogućavanjem apelantice da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njezinom građanskom pravu, odnosno obavezi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 994/04 od 13. septembra 2005. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
22. S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, Ustavni sud konstatira da apelantica nije imala efektivno pravo pristupa sudu, pa je propustom Općinskog suda da blagovremeno procesuira njezinu tužbu u periodu od gotovo tri godine povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelanticinog ustavnog prava na djelotvoran pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje i izdavanje naloga Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča predmetni parnični postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno apelanticino pravo na pristup sudu kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se predmetni parnični postupak i nakon gotovo tri godine od podnošenja tužbe nalazi pred Općinskim sudom u početnoj fazi postupka, pri čemu taj sud dosad nije proveo nijednu procesnu radnju.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman