Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4775/15 (B. D.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4775/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4775/15, rješavajući apelaciju Branislava Dabića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. ožujka 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Branislava Dabića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 048394 08 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru, u skladu s člankom 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po žurnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 58 0 I 048394 08 I u skladu s člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, u skladu s člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Branislavu Dabiću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Branislavu Dabiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u skladu s člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branislav Dabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 28. listopada 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 I 048394 08 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. siječnja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 28. siječnja 2016. godine III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 7. studenog 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Čapljini broj 07 53 Mal 001990 Mal 2 od 9. travnja 2008. godine protiv izvršenika A. M. iz Mostara (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate potraživanja na ime naknade štete. Apelant je predložio da se izvršenje provede popisom, pljenidbom i procjenom pokretnih stvari izvršenika, prodajom tih stvari i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 I 048394 08 I od 5. ožujka 2009. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Podnescima od 3. studenog 2009. godine, 10. svibnja 2010. godine, 14. rujna 2010. godine i 29. studenog 2010. godine apelant je urgirao postupanje Općinskog suda.

8. Zaključkom od 15. veljače 2011. godine Općinski sud je odredio da će se popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika izvršiti 28. ožujka 2011. godine.

9. Zaključkom od 6. listopada 2011. godine Općinski sud je odredio da će se popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika izvršiti 18. studenog 2011. godine.

10. Zaključkom od 14. srpnja 2014. godine Općinski sud je odredio da će se popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika izvršiti 28. kolovoza 2014. godine.

11. Zaključkom od 5. veljače 2015. godine Općinski sud je odredio da će se popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika izvršiti 20. ožujka 2015. godine.

12. Izlaskom na adresu izvršenika 20. ožujka 2015. godine sudski izvršitelj je sačinio službenu zabilješku u kojoj je naveo da nije zatekao izvršenika niti bilo koga od njegove obitelji.

13. Zaključkom od 25. siječnja 2016. godine Općinski sud je ponovno zakazao popis i pljenidbu pokretnih stvari u posjedu izvršenika za 19. veljače 2016. godine.

14. Općinski sud je odgovoru na apelaciju istaknuo da je uvidom u spis utvrđeno da je tijekom postupka djelomično namireno apelantovo potraživanje, dok je za ostatak duga postignut sporazum o obročnoj otplati duga (nije precizirano kada i u kojem iznosu).

15. Prema stanju u spisu predmetni izvršni postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da je u predmetnom postupku izvršenje djelomično provedeno, ali da Općinski sud i pored velikog broja urgencija nije okončao izvršni postupak prihvaćajući sve moguće opstrukcije izvršenika. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da se izvršenje odmah provede, te da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta kako je izloženo u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 64.

Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

19. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegova prijedloga za izvršenje od 7. studenog 2008. godine nije okončan u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegova prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo glede toga postavila je presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

28. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.). Razdoblje koje se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. studenog 2008. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije u cjelini okončan i da traje nešto više od sedam godina.

Analiza trajanja postupka

30. Ustavni sud, glede ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojemu je izvršenje predloženo na pokretnim stvarima izvršenika i u kojemu je tijekom postupka u više navrata naložen popis i pljenidba izvršenikove imovine, tako da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da je u pitanju izvršni postupak radi provedbe sudske odluke kojom je apelantu dosuđen određeni novčani iznos na ime naknade štete, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

31. Glede ponašanja apelanta, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio duljini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima od 3. studenog 2009. godine, 10. svibnja 2010. godine, 14. rujna 2010. godine i 29. studenog 2010. godine urgirao postupanje Općinskog suda. Dakle, apelant je poduzimao radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.

32. Analizirajući postupanje redovitih sudova u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Europskog suda (vidi Europski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina), smatra žurnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast ni državno tijelo) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84.- 86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

33. U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o apelantovu prijedlogu za izvršenje od 7. studenog 2008. godine, rješenje o izvršenju donio u relativno kratkom roku, odnosno 5. ožujka 2009. godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u daljem nastavku postupka, zaključcima od 15. veljače 2011. godine, 6. listopada 2011. godine, 14. srpnja 2014. godine, 5. veljače 2015. godine i 25. siječnja 2016. godine, zakazivao popis i pljenidbu izvršenikove imovine, te da je tijekom postupka djelomično namireno apelantovo potraživanje. Međutim, iz navedenog proizlazi da je Općinski sud prilikom poduzimanja izvršnih radnji imao značajna razdoblja neaktivnosti. Naime, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, i pored brojnih apelantovih urgencija, nakon što je proteklo gotovo dvije godine od donošenja rješenja o izvršenju, zaključkom od 15. veljače 2011. godine kojim je zakazao popis i pljenidbu izvršenikove imovine poduzeo narednu radnju. Također, Ustavni sud uočava i da je Općinskom sudu, nakon što je zaključkom od 6. listopada 2011. godine zakazao popis i pljenidbu izvršenikove imovine, trebalo približno tri godine da zaključkom od 28. kolovoza 2014. godine odredi ponovni popis izvršenikove pokretne imovine. Osim navedenog, iz stanja u spisu proizlazi da je sudski izvršitelj 25. ožujka 2015. godine konstatirao da na predloženoj adresi nije zatekao izvršenika niti bilo koga od njegove obitelji, nakon čega je Općinski sud, zaključkom od 25. siječnja 2016. godine, ponovno zakazao popis i pljenidbu izvršenikove imovine. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud nije naveo niti jednu činjenicu ili argument koji bi opravdao nepostupanje u navedenim razdobljima, iz čega proizlazi da nema opravdanja za uočena razdoblja neaktivnosti Općinskog suda. U svezi s tim, Ustavni sud posebno ukazuje da je pravodobno poduzimanje predloženih izvršnih radnji od odlučujućeg značaja za namirenje tražitelja izvršenja, zbog čega Ustavni sud nalazi da je upravo iskazana neaktivnost Općinskog suda mogla značajno utjecati na potpuno namirenje apelantova potraživanja u izvršnom postupku. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u duljim vremenskim razdobljima, propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim. Stoga, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u razdoblju od sedam godina može u odlučujućoj mjeri pripisati Općinskom sudu.

34. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka i dugih razdoblja apsolutne neaktivnosti suda, u dva navrata povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je tražio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka. Prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48.-51.). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan postupati žurno“, a s obzirom na to da je apelant 7. studenog 2008. godine pokrenuo izvršni postupak i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon sedam godina, nije okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak traje više od sedam godina i još uvijek nije okončan, zbog toga što je Općinski sud nepoduzimanjem izvršnih radnji u značajnim vremenskim razdobljima propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.

38. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4775/15 (B. D.) | Sudska praksa | Aktio