Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5019/15 (N. T.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Bračna stečevina
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5019/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5019/15, rješavajući apelaciju N. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija N. T. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka za utvrđivanje i diobu bračne stečevine koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 P 003467 08 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. T. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 16. novembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka za utvrđivanje i diobu bračne stečevine koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 P 003467 08 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 18. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 20. februara 2008. godine protiv N. T. Općinskom sudu podnijela tužbu za utvrđivanje i diobu bračne stečevine.
6. Budući da nije uspio izvršiti dostavu rješenja za zakazivanje pripremnog ročišta tuženom jer se on odselio s označene adrese, Općinski sud je rješenjem od 16. septembra 2010. godine apelantici vratio tužbu na uređenje na način da navede tačnu adresu tuženog.
7. Apelantica je 24. septembra 2010. godine uredila tužbu i dostavila je Općinskom sudu.
8. Pripremno ročište je održano 27. decembra 2010. godine, te je naredno zakazano za 14. mart 2011. godine, na kojem je konstatirano da nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni sudu, te je određen nastavak ročišta za 18. april 2011. godine.
9. Ročište zakazano za 18. april 2011. godine je odloženo za 19. septembar 2011. godine jer je tuženi tražio odgodu ročišta na šest mjeseci zbog povrede kičme.
10. Rješenjem Općinskog suda od 14. septembra 2011. godine, ročište za glavnu raspravu, zakazanu za 19. septembar 2011. godine, odgođeno je za 17. oktobar 2011. godine, kada je i održano te je glavna rasprava zaključena.
11. Općinski sud je 17. novembra 2011. godine donio Presudu broj 33 0 P 003467 08 P kojom je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev, te je tuženi obavezan da apelantici na ime troškova postupka isplati iznos od 3.810,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude.
12. Odlučujući o žalbi tuženog, podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 17. novembra 2011. godine, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Rješenje broj 33 0 P 003467 12 Gž od 25. septembra 2012. godine kojim se usvaja žalba tuženog, ukida presuda Općinskog suda i predmet vraća na ponovni postupak.
13. Predmet je vraćen Općinskom sudu na postupanje 6. novembra 2012. godine.
14. Apelantica je 16. aprila 2013. godine Općinskom sudu dostavila podnesak kojim je tražila da se ročište u njezinom predmetu zakaže poslije 22. juna 2013. godine, kada dolazi u Bosnu i Hercegovinu iz Austrije.
15. Općinski sud je 29. aprila 2013. godine tuženom poslao tužbu na odgovor, a odgovor tuženog je vraćen 12. juna 2013. godine.
16. Pripremno ročište je održano 16. septembra 2013. godine.
17. Podneskom od 17. oktobra 2013. godine, tuženi je obavijestio sud da je opozvao punomoć advokatu, te da iz zdravstvenih razloga ne može pristupiti na glavnu raspravu zakazanu za 30. oktobar 2013. godine i zamolio sud da ročište odloži do daljnjeg.
18. Zbog navedenog, ročište za glavnu raspravu je odloženo za 20. decembar 2013. godine.
19. Dopisom suda od 19. decembra 2013. godine, apelanticin punomoćnik je obaviješten da je ročište, zakazano za 20. decembar 2013. godine, odgođeno za 20. februar 2014. godine.
20. Podneskom od 17. januara 2014. godine, tuženi je molio sud za odgodu ročišta zbog bolesti.
21. U međuvremenu je došlo do promjene postupajućeg sudije u predmetu, te ročište zakazano za 20. februar 2014. godine nije ni održano. Apelantica je, podneskom od 11. marta 2014. godine, ponovo urgirala kod Općinskog suda da u što kraćem roku zakaže ročište.
22. Rješenjem Općinskog suda od 22. aprila 2014. godine, određeno je vještačenje po vještaku neuropsihijatru, sa zadatkom da na osnovu medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda tuženog izradi i sudu dostavi pismeni nalaz i mišljenje u kojem će se izjasniti o tome da li je tuženi, s obzirom na dijagnosticirana psiho-fizička oboljenja parnično sposoban, odnosno da li je sposoban biti stranka u postupku.
23. Dopisom Općinskog suda od 22. aprila 2014. godine, tuženi je pozvan da u roku od osam dana tom sudu dostavi dodatnu dokumentaciju u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, te da se odazove pozivu vještaka radi potrebnog vještačenja i utvrđivanja njegove eventualne parnične sposobnosti.
24. Apelantica je ponovo, 11. juna 2014. godine, urgirala kod Osnovnog suda za hitno rješavanje njezinog predmeta.
25. Apelantica je 7. augusta 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za određivanje mjere osiguranja.
26. Nalaz vještaka dostavljen je Općinskom sudu 21. novembra 2014. godine.
27. Apelantica se ponovo 26. novembra 2014. godine obratila Općinskom sudu urgencijom da odluči po njezinom prijedlogu za donošenje mjere osiguranja bez održavanja rasprave ili da hitno zakaže raspravu.
28. Dopisom od 6. januara 2015. godine, od Centra za socijalni rad Živinice (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) zatraženo je postavljanje privremenog staratelja tuženom.
29. Rješenjem Centra za socijalni rad od 30. januara 2015. godine, tuženom je imenovan privremeni staratelj A. H., socijalni radnik, zaposlen u Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad.
30. Dana 20. marta 2015. godine održano je ročište povodom prijedloga za određivanje mjere osiguranja, a naredno ročište je održano 29. aprila 2015. godine, na koje je pristupio i tuženi, kao i njegov punomoćnik. Na ročištu je postignuta sudska nagodba u vezi s predloženom mjerom osiguranja.
31. Apelantica je dopisom od 4. juna 2015. godine urgirala hitno zakazivanje ročišta.
32. Dana 21. septembra 2015. godine predmet je dobio novi broj 33 0 P 003467 15 P 3.
33. Rješenjem Općinskog suda od 28. septembra 2015. godine pripremno ročište je zakazano za 27. oktobar 2015. godine.
34. Podneskom od 7. oktobra 2015. godine, punomoćnik tuženog je obavijestio sud da otkazuje punomoć tuženom zbog čega pripremno ročište nije održano, te je određen novi termin 30. novembar 2015. godine, na koje su pozvane parnične stranke kao i privremeni staratelj tuženog.
35. Pripremno ročište je održano 30. novembra 2015. godine, te je utvrđen datum održavanja glavne rasprave za 29. januar 2016. godine.
36. Prema stanju spisa predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
37. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da je postupak pred Općinskim sudom trajao predugo jer je taj sud dozvoljavao tuženom da odugovlači predmetni postupak, što je suprotno odredbama člana 10. Zakona o parničnom postupku. Drugostepeni postupak je, po apelanticinom mišljenju, relativno brzo proveden, a i Općinski sud je u ponovnom postupku otklonio utvrđeni nedostatak i proveo vještačenje, te tuženom postavio privremenog staratelja. Apelantica, pak, ističe da je pripremno ročište zakazano tek protekom roka od deset mjeseci nakon postavljanja privremenog staratelja. Zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete prema praksi Ustavnog suda od 20. februara 2008. godine pa do dana donošenja odluke po apelaciji ili do pravomoćnog okončanja postupka pred redovnim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
38. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno opisao tok postupka, te istakao da je trenutni postupajući sudija od 4. februara 2014. godine, kada je zadužen da radi na apelanticinom predmetu, odlučio o prijedlogu za izdavanje privremene mjere osiguranja, proveo vještačenje po vještaku neuropsihijatrije, te tuženom postavio privremenog staratelja, održao pripremno ročište i trenutno se predmet nalazi u fazi glavne rasprave, a naredno ročište je zakazano za 29. januar 2016. godine.
V.Relevantni propisi
39. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
40. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
42. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka za utvrđivanje i diobu bračne stečevine, koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 33 0 P 003467 08 P.
43. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
44. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
45. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
46. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud zapaža da je apelantica 20. februara 2008. godine podnijela tužbu za utvrđivanje i diobu bračne stečevine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od osam godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
48. U konkretnom slučaju radi o se postupku koji je 20. februara 2008. godine apelantica pokrenula za utvrđivanje i diobu bračne stečevine. Prema stanju spisa, Ustavni sud ocjenjuje da predmet sadrži elemente koji ga čine nešto složenijim, naročito zbog činjenice da tuženi živi u inostranstvu, da je u toku postupka bilo potrebno provesti određena vještačenja, te da je tuženom zbog njegovog stanja imenovan privremeni staratelj. Ove okolnosti su nesumnjivo imale utjecaja na tok i dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom.
49. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je podnošenjem neuredne tužbe, u kojoj nije bila naznačena tačna adresa tuženog, zbog čega joj je tužba vraćena na dopunu i uređenje, ona u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da se apelantica nekoliko puta obraćala sudu urgencijom za hitno postupanje u njezinom predmetu.
50. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud, nakon prijema tužbe, pokušao dostaviti rješenje za zakazivanje pripremnog ročišta tuženom, ali bezuspješno, nakog čega je tužbu vratio apelantici na uređenje. U narednom periodu, Općinski sud je zakazivao ročišta u redovnom intervalu, od kojih su neka održana, a neka nisu zbog nedolaska tuženog ili propusta vještaka koji nije dostavio svoj nalaz i mišljenje. Nakon provedenog postupka, Općinski sud je donio prvostepenu presudu 17. novembra 2011. godine, kojom je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev. Prvostepena presuda je, dakle, donesena nakon nešto više od tri godine.
51. Žalbeni postupak pred drugostepenim sudom je proveden vrlo brzo i okončan je za manje od godinu dana.
52. U ponovnom postupku, Općinski sud je nastavio provoditi procesne radnje u skladu s uputama Kantonalnog suda, kako i sama apelantica ističe u svojoj apelaciji. I u ponovnom postupku, tuženi je zbog bolesti u dva navrata tražio odgodu ročišta, a apelantica je jednom tražila zakazivanje ročišta za kasniji datum zbog toga što nije bila u Bosni i Hercegovini. Općinski sud je proveo vještačenje po vještaku neuropsihijatru, te je na apelanticin zahtjev održao ročište na kojem je postignuta sudska nagodba u vezi s predloženom mjerom osiguranja. Nadalje, Općinski sud je angažirao i Centar za socijalni rad, kako bi se tuženom postavio privremeni staratelj. U međuvremenu je punomoćnik tuženog otkazao svoju punomoć tuženom i o tome obavijestio Općinski sud. Postupak je i nakon toga nastavljen u prisustvu parničnih stranaka, kao i staratelja tuženog. Posljednji datum u spisu je označen kao 29. januar 2016. godine, kada je trebala biti održana glavna rasprava. Prema stanju spisa, predmetni postupak se u ponovnom postupku nalazi od kraja 2012. godine, odnosno već tri godine.
53. Iako postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, izuzev inicijalnog perioda neaktivnosti Općinskog suda, bili iznimno aktivni i provodili veliki broj procesnih radnji, te su zakazivali ročišta u relativno redovnim vremenskim razmacima, bez vidljivih perioda neaktivnosti. Činjenica je da je tuženi dobrim dijelom doprinio neodržavanju ročišta svojim neodazivanjem, odnosno traženjem odgode zbog zdravstvenih razloga. Međutim, nesporno je da su kako Općinski tako i Kantonalni sud bili aktivni i da su postupali u apelanticinom predmetu sve vrijeme. Iako postupak još uvijek nije okončan i trenutno je u toku ponovni postupak pred Općinskim sudom Ustavni sud konstatira da su u periodu od osam godina donesene dvije odluke na dvije instance, postignuta sudska nagodba u pogledu mjere osiguranja, tuženom je postavljen privremeni staratelj, te su provedena vještačenja i održan određeni broj ročišta, što nesumnjivo ukazuje na aktivnost redovnih sudova i jasnu namjeru da se postupak okonča, ali zbog odsustva tuženog s nekoliko ročišta uslijed njegovog zdravstvenog stanja, te određene pasivnosti vještaka na početku postupka, postupak još uvijek nije okončan. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju redovnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
54. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
55. Apelantica je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražila naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom parničnom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja parničnog postupka i uz okolnost što predmetni parnični postupak još nije okončan jer je evidentno da su redovni sudovi postupali efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, ali su objektivne okolnosti i složenost predmeta utjecali na dužinu trajanja samog postupka.
57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman