Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4352/15 (M. D., N. D., mldb. D. D. i mldb. T. D.)

Odluka donesena 17. 02. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4352/15

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4352/15, rješavajući apelaciju Milice Dojčinović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milice Dojčinović, Nataše Dojčinović, mldb. D. D. i mldb. T. D.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 048166 07 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 048166 07 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Milici Dojčinović, Nataši Dojčinović, mldb. D. D. i mldb. T. D. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, na koji će se nakon isteka tog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milica Dojčinović, Nataša Dojčinović, mldb. D. D. i mldb. T. D. (u daljnjem tekstu: apelantkinje), koje zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnijele su 21. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 048166 07 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 25. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantkinje su 13. jula 2007. godine podnijele tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog Kliničkog centra Banja Luka radi naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskog člana porodice. Osnovni sud je tužbu apelantkinja zaveo i predmet vodi pod brojem 71 0 P 048166 07 P. Osnovni sud je tužbu na odgovor proslijedio tuženom, koji je odgovor na tužbu dostavio 22. jula 2008. godine. Pripremno ročište zakazano za 25. novembar 2008. godine odgođeno je na prijedlog punomoćnika apelantkinja i novo zakazano za 16. januar 2009. godine. Na pripremnom ročištu predloženo je vještačenje vještaka medicinske struke, naloženo tuženom da dostavi potrebnu dokumentaciju, a apelantkinjama da uplate troškove za vještačenje. Tuženi je 19. januara 2009. godine dostavio potrebnu dokumentaciju za vještačenje, a apelantkinje su uplatile troškove za vještačenje. Vještak medicinske struke je nalaz i mišljenje dostavio Osnovnom sudu 19. februara 2009. godine. Osnovni sud je 24. februara 2009. godine izdao dnevnu naredbu da se nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dostavi parničnim strankama i zakazao ročište za glavnu raspravu za 6. mart 2009. godine, koje je odloženo za 24. april 2009. godine zbog odlaska postupajućeg sudije na seminar. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. aprila 2009. godine parnične stranke su imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te su predložile dopunu vještačenja, pa je nastavak ročišta za glavnu raspravu sud zakazao za 9. juni 2009. godine, koje je i održano, te je zbog dugog trajanja zakazan nastavak ročišta za glavnu raspravu za 8. juli 2009. godine. Ročište zakazano za 8. juli 2009. godine odgođeno je zbog nedolaska vještaka na zakazano ročište, te je nastavak ročišta zakazan za 24. avgust 2009. godine, koje je održano i zbog dužine trajanja dokaznog postupka nastavak ročišta je zakazan za 4. septembar 2009. godine. Na ročištu održanom 4. septembra 2009. godine, zbog velikih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, tuženi je predložio, a punomoćnik apelantkinja se saglasio, da vještačenje provede JZUUKC Tuzla, što je Osnovni sud rješenjem na održanom ročištu i dozvolio, a nastavak ročišta za glavnu raspravu sud je zakazao za 2. decembar 2009. godine. Kako JZUUKC Tuzla do zakazanog ročišta nije sudu dostavio nalaz i mišljenje, to je sud zakazano ročište odgodio i novo zakazao za 12. februar 2010. godine. Kako JZUUKC Tuzla ni do zakazanog ročišta nije dostavio nalaz i mišljenje, to je sud zakazano ročište odgodio. JZUUKC Tuzla je svoj nalaz i mišljenje dostavio sudu 15. januara 2014. godine.

6. Nastavak ročišta za glavnu raspravu Osnovni sud je održao 26. aprila 2014. godine kada je parničnim strankama uručio primjerak nalaza i mišljenja vještačenja JZUUKC Tuzla, te je nastavak ročišta za glavnu raspravu sud zakazao za 13. maj 2014. godine, koje je odgođeno na prijedlog punomoćnika apelantkinja, a uz saglasnost tuženog, zbog pokušaja vansudskog poravnanja i novo ročište je zakazano za 2. juni 2014. godine, koje je odgođeno i nastavak zakazan za 15. septembar 2014. godine. Na ročištu održanom 15. septembra 2014. godine saslušani su vještaci. Ročište je odgođeno i nastavak zakazan za 21. oktobar 2014. godine radi dostavljanja spisa broj KRI 276/0 i KI 432/02, koji su traženi i nakon održanog pripremnog ročišta.

7. Apelantkinje su podneskom od 15. septembra 2014. godine precizirale tužbeni zahtjev, a ročište zakazano za 21. oktobar 2014. godine odgođeno je jer traženi predmeti nisu blagovremeno dostavljeni. Sud je dao nalog da se navedeni predmeti pribave i dostave uz predmetni spis, a novo ročište koje je bilo zakazano za 19. novembar 2014. godine odgođeno je za 11. decembar 2014. godine. Na ročištu održanom 11. decembra 2014. godine dostavljen je spis Okružnog tužilaštva broj KI 432/02 i obavještenje da se predmet broj KRI 276/00 ne nalazi kod vještaka S. G. još od 2009. godine. Na ročištu se tuženi protivio preinačenju tužbenog zahtjeva, te je ročište uz saglasnost parničnih stranaka odgođeno za 2. februar 2015. godine. Nastavci ročišta za glavnu raspravu zakazani za 2. februar 2015. godine i 18. mart 2015. godine odloženi su zbog bolesti postupajućeg sudije. Nastavak ročišta za glavnu raspravu koja su bila zakazana za 19. maj 2015. godine i 18. septembar 2015. godine odgođeni su jer je Okružni privredni sud, radi rješavanja spornih činjenica u jednom predmetu, zatražio predmetni spis Osnovnog suda i do zakazanog ročišta predmet nije vratio. Nastavak ročišta zakazan za 23. oktobar 2015. godine odgođen je na prijedlog tuženih i novo ročište zakazano za 19. novembar 2015. godine.

8. Apelantkinje su s ciljem okončanja postupka podnosile urgenciju Osnovnom sudu 6. septembra 2012. godine, 4. januara 2013. godine i 19. februara 2013. godine.

9. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantkinje smatraju da je zbog dužine trajanja parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinje su zbog dužine trajanja postupka tražile naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.500,00 KM i troškove za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok parničnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da se radi o izuzetno složenom postupku, kako s aspekta predmeta spora tako i s aspekta složenosti dokaza, da se nekoliko godina čekalo da se dostavi nalaz i mišljenje vještaka iz Tuzle, a da su u tom periodu i tužioci bili pasivni. Ističe da je svako ročište odgođeno i određen nastavak uz saglasnost parničnih stranaka, osim u situaciji kada je spis bio pred Okružnim privrednim sudom, te da je sud zbog izuzetno emotivno teškog predmeta spora prihvatio sve prijedloge tužilaca na kojima je bio teret dokazivanja u odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između smrti njihovog bliskog člana porodice i radnji tuženog. Navodi da i pored činjenice da je od inicijalnog akta prošlo osam godina, u predmetnom postupku je sud održao više ročišta i da ne postoje propusti suda zbog kojih bi se moglo zaključiti da postupak nije okončan u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan duže od osam godina nakon podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelantkinje smatraju da je zbog dužine trajanja parničnog postupaka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. jula 2007. godine do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje duže od osam godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu i da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je postupak od većeg značaja za apelantkinje, jer je u pitanju naknada nematerijalne štete zbog smrti bliskog člana porodice, te da apelantkinje svojim ponašanjem nisu bitnije utjecale na dužinu trajanja postupka.

24. Ustavni sud zapaža da je tuženi odgovor na tužbu blagovremeno dostavio sudu 22. jula 2008. godine, iz čega proizlazi da je Osnovni sud tužbu na odgovor dostavio tuženom približno godinu dana nakon prijema tužbe, a što je suprotno odredbama člana 69. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku). Analizirajući dalje ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku, zbog složenosti predmeta, zakazao ukupno 23 ročišta, od kojih je jednom zakazao pripremno ročište i nastavak pripremnog ročišta i ročište za glavnu raspravu i 20 puta nastavak ročišta za glavnu raspravu, a ročište i nakon osam godina nije zaključeno, što je u suprotnosti s odredbom člana 10. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud zapaža da parnični postupak spada u složenije predmete, što je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, ali to ne opravdava u cijelosti dužinu trajanja postupka, gdje i nakon osam godina nije zaključena glavna rasprava, odnosno nije proveden dokazni postupak.

25. Ustavni sud zapaža da u periodu dužem od četiri godine, tj. od 2009. godine kada je dostavljen predmet JZUUKC Tuzla na vještačenje, pa do 26. aprila 2014. godine kada je sud zakazao nastavak ročišta za glavnu raspravu, Osnovni sud nije preduzimao procesne radnje. Kao opravdanje za svoje nepostupanje u navedenom periodu sud je naveo da JZUUKC Tuzla nije blagovremeno dostavio nalaz i mišljenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Osnovni sud bio obavezan da na odgovarajući način upravlja postupkom, odnosno da osigura da se nalaz i mišljenje vještaka sačini i prezentuje u razumnom roku, ali da je očigledno da je u konkretnom slučaju upravljanje postupkom na navedeni način izostalo. Naime, ukoliko vještak ne dostavi blagovremeno nalaz i mišljenje, sud je dužan da koristi ovlaštenja koja mu daje Zakon o parničnom postupku, tj. da sankcioniše takvo ponašanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, bez obzira na to što je Osnovni sud zakazivao ukupno 23 ročišta, to ne umanjuje njegovu odgovornost za neaktivnost u periodu dužem od četiri godine, kada i pored urgencija apelantkinja nije preduzimao procesne radnje kojima bi vještačenje bilo blagovremeno dostavljeno. Ustavni sud podsjeća na to da sud ima ulogu da djelotvorno kontroliše postupak i da ima presudnu i najvažniju ulogu u toku parničnog postupka jer odlučuje kako voditi postupak, kako provesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu mora voditi računa o svim zahtjevima zagarantovanim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da parnični postupak duže od osam godina nije okončan, pri čemu je evidentan period od četiri godine neopravdane neaktivnosti suda, za šta je u odlučujućoj mjeri odgovoran Osnovni sud, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju, dakle zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, došlo do povrede prava apelantkinja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelantkinje su zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom tražile naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.500,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantkinjama pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjele zbog dužine trajanja parničnog postupka.

30. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinja za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantkinjama solidarno za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantkinjama treba da se isplati je iznos od 1.200,00 KM. Taj iznos apelantkinjama je dužna da uplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

33. Apelantkinje su tražile naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM. Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, pa proizlazi da te troškove snose sami apelanti. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava apelantkinja na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer parnični postupak koji je od velikog značaja za apelantkinje traje duže od osam godina i nije okončan, pri čemu je, uz složenost predmeta i okolnosti koje su objektivno utjecale na dužinu trajanja postupka, evidentan period od četiri godine neopravdane neaktivnosti suda, koji je propustio da djelotvorno kontroliše postupak.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4352/15 (M. D., N. D., mldb. D. D. i mldb. T… | Sudska praksa | Aktio