Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4425/14 (GP Zidar-Krovar Velika Kladuša i drugi)
Odluka donesena 17. 02. 2016.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4425/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine, u predmetu broj AP-4425/14, rješavajući apelacije GP Zidar-Krovar Velika Kladuša i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
GP Zidar-Krovar Velika Kladuša protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 049601 14 Rev od 15. jula 2014. godine;
Nebojša Bosnić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045483 15 Gvlž od 16. decembra 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045483 15 Gvl od 30.
septembra 2015. godine Radojka Praštalo protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 009487 13 Uvp od 17. septembra 2015. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 009487 12 Uvl 12.
jula 2012. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 4425/14
1. GP Zidar-Krovar Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 13. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 049601 14 Rev od 15. jula 2014. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 049601 13 Pvl od 11. juna 2013. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 049601 13 Pvlž od 2. oktobra 2013. godine apelantov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka odbačen je kao neblagovremen.
AP 282/16
2. Nebojša Bosnić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banjaluke podnio je 15. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045483 15 Gvlž od 16. decembra 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045483 15 Gvl od 30. septembra 2015. godine. Rješenjem Okružnog suda od 30. septembra 2015. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 16. decembra 2015. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 045483 11 Gž od 31. oktobra 2011. godine odbijen je kao neosnovan.
AP 310/16
3. Radojka Praštalo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 18. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 009487 13 Uvp od 17. septembra 2015. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 009487 12 Uvžl 15. oktobra 2012. godine. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 009487 12 Uvl od 12. jula 2012. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 15. oktobra 2012. godine prijedlog apelantice za ponavljanje upravnog spora okončanog rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 006910 11 U, od 19. aprila 2012. godine odbijen kao neosnovan.
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4425/14. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/upravnog/ postupka/spora. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka , u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u predmetnim postupcima, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman