Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5512/15 (M. M.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5512/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5512/15, rješavajući apelaciju M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena prvostepena Presuda Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 027981 13 P2 od 11.

januara 2016. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu M. M. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu M. M. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 11. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 P 027981 13 P2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 28. januara 2016. godine od Općinskog suda zatraženo je da obavijesti Ustavni sud da li je donio prvostepenu odluku.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 6. januara 2016. godine, a prvostepenu presudu 29. januara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 13. februara 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog Zaštitnog fonda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade nematerijalne štete (za duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti, za pretrpljene buduće fizičke bolove, za pretrpljeni i budući strah) i naknade materijalne štete za troškove liječenja. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 28 0 P 027981 12 P.

6. Općinski sud je tužbu dostavio tuženom radi davanja odgovora, a tuženi je 16. oktobra 2012. godine dostavio odgovor na tužbu.

7. Na pripremnom ročištu od 14. februara 2013. godine, apelantova punomoćnica je istakla da se pred Općinskim sudom u predmetu broj 28 0 P 030669 12 P vodi parnični postupak po apelantovoj tužbi od 22. augusta 2012. godine radi naknade materijalne štete na apelantovom vozilu koja potječe iz istog štetnog događaja, zbog čega je predložila spajanje predmeta.

8. Općinski sud je na pripremnom ročištu od 14. februara 2013. godine donio rješenje o spajanju parničnog postupka broj 28 0 P 027981 12 P i parničnog postupka broj 28 0 P 030669 12 P, te je odredio da će se postupak nastaviti voditi pod brojem 28 0 P 027981 13 P 2.

9. Odgovor na tužbeni zahtjev iz pripojenog predmeta tuženi je dostavio 26. februara 2013. godine.

10. Općinski sud je 3. oktobra 2013. godine održao pripremno ročište na kojem je apelantova punomoćnica precizirala tužbeni zahtjev.

11. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazao za 23. decembar 2013. godine koje, prema sporazumu punomoćnika parničnih stranaka, nije održano.

12. Ročišta za glavnu raspravu Općinski sud je održao 21. januara 2014. godine, 12. marta 2014. godine i 7. aprila 2014. godine. Prema stanju spisa, na ročištima za glavnu raspravu provedeni su dokazi: uvid i čitanje materijalne dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke od 10. decembra 2013. godine i dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 10. marta 2014. godine, kao i nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke - specijaliste za ortopediju i traumatologiju od 10. decembra 2013. godine, te saslušanje navedenih vještaka.

13. Apelant je podnescima od 18. jula 2014. godine i 20. januara 2015. godine zahtijevao donošenje prvostepena presude.

14. Presudom broj 28 0 P 027981 13 P2 od 11. januara 2016. godine Općinski sud je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da mu nadoknadi štetu u iznosima preciznije navedenim u izreci presude.

15. Prema stanju u spisu parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je ukratko izložio tok postupka te je istakao da je „ ... razlog podnošenja apelacije nedonošenje presude u zakonskom roku nakon održane glavne rasprave od 7. aprila 2014. godine“. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje, prava na zabranu diskriminacije kao i prava na imovinu, zbog čega predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je u toku priprema odluke u apelantovom predmetu, te da će odluka biti izrađena i dostavljena punomoćnicima parničnih stranaka najkasnije do 11. januara 2016. godine.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(2)Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenoj formi izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

VI.Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da je zbog nedonošenja prvostepene presude u razumnom roku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je protiv prvostepene presude izjavljena žalba, odnosno da li je predmetni parnični postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

28. Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog toga što Općinski sud nije donio prvostepenu presudu u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati period od podnošenja tužbe od 10. februara 2012. godine do trenutka donošenja prvostepene presude od 11. januara 2016. godine, dakle postupak koji je trajao tri godine i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi naknade štete i da se, imajući u da je u konkretnom predmetu došlo do spajanja predmeta, te imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je Općinski sud trebao riješiti izvođenjem materijalnih dokaza i vještačenjem vještaka mašinske i medicinske struke, u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu.

31. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima od 18. jula 2014. godine i 20. januara 2015. godine urgirao postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije rješavanje predmeta. Budući da apelant nastoji u parničnom postupku ostvariti naknadu materijalne i nematerijalne štete kao posljedice saobraćajne nesreće, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

32. S druge strane, analizirajući postupanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema tužbe od 10. februara 2012. godine, u relativno kratkom roku dostavio tužbu radi davanja odgovora, kao i da je nakon prijema odgovora na tužbu od 16. oktobra 2012. godine u relativno kratkom roku održao pripremno ročište od 14. februara 2013. godine na kojem je izvršio spajanje predmeta. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prijema odgovora na tužbu u pripojenom predmetu od 26. februara 2013. godine, nastavak pripremnog ročišta održao 3. oktobra 2013. godine. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je Općinski sud ročište za glavnu raspravu održao u relativno razumnim rokovima, odnosno 21. januara 2014. godine, 12. marta 2014. godine i 7. aprila 2014. godine. Iz navedenog činjeničnog stanja Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud imao značajnije periode neaktivnosti. Međutim, ono što je, prema ocjeni Ustavnog suda, odlučno utjecalo na to da je prvostepeni postupak trajao tri godine i 11 mjeseci je činjenica da je nakon zaključenja glavne rasprave 7. aprila 2014. godine, i pored brojnih apelantovih urgencija, Općinskom sudu trebalo godinu i devet mjeseci da izradi prvostepenu presudu od 11. januara 2016. godine, što je neprihvatljivo dug period uzme li se u obzir zakonska obaveza suda da prvostepenu presudu izradi u roku od 30 dana od zaključenja glavne rasprave. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ni osvrnuo na ovaj segment apelantovih navoda kako bi eventualno opravdao svoju pasivnost u konkretnom slučaju. Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju rok od tri godine i 11 mjeseci od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude može smatrati nerazumno dugim, a postupanje prvostepenog suda neažurnim.

33. Stoga, ocjenjujući sve navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da je zbog dužine trajanja prvostepenog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka, o kojima se Ustavni sud već izjasnio.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je prvostepeni postupak u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim trajao tri godine i 11 mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 450,00 KM.

37. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao tri godine i 11 mjeseci, imajući u vidu da je Općinskom sudu nakon zaključenja glavne rasprave trebalo godinu i devet mjeseci da izradi prvostepeni presudu, a u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakve razloge koji bi opravdali neaktivnost u tom periodu.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5512/15 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio